Čitam upute i čini mi se da je kao SF. Analize vode, analize tla, plodored, ograničavanje upotrebe zaštitnih sredstava, vođenje raznoraznih evidencija... Zanima me tko će sve ovo iskontrolirati? Po ovome bi svaki seljak morao zadužiti jednog inspektora :roll: . Imam nešto više od 1 ha povrća. Sve prodam na malo (Dolac).
Ne primam nikakve poticaje, a i nisu mi potrebni. Zar se nama malim proizvođačima isplati ulaziti u integriranu proizvodnju? Tko će platiti te sve analize, imati stalno raznorazne kontrole nad vratom? Što ako se prekrše upute i zakon, gubi se pravo na poticaj, vraćaju se već primljeni poticaji, plaćaju penali? Što je s onima koji navodnjavaju iz tekućica, kako mogu utjecati na sadržaj hranjivih i otpadnih tvari u vodi, tko zna što je tko ispustio uzvodno. Sve to poskupljuje cijenu finalnog proizvoda, kako konkurirati već i sada preniskim cijenama? Za tih par tisuća kuna poticaja malim proizvođačima se ne isplati gnjaviti s ovim, a gotovo sam siguram da će imati veće prinose i manje troškove konvencionalnim pristupom. Većinu stvari iz uputa i primjenjujem, ne zato što to EU nalaže nego jer nastojim maksimalno smanjiti troškove. Integrirani način uzgoja mi ima smisla jedino za velike proizvođače. Za nas male je ili eko ili konvencionalan pristup. Dok se za konvencionalnu proizvodnju ne budu plaćali penali i slobodno budemo proizvodili kao i dosad ja ostajem kod nje.
