dobrodol
Član
- Tu od
- 22 Sij 2014
- Poruka
- 92
Priča o Lipicancima
Sredinom 16. veka Austrija je smatrana kao glavna Evropska sila. Njeno se carstvo prostiralo od Švajcarske do Mađarske,Bohemije i Hrvatske. Tokom ovog perioda, Austrija je imala potrebu za korišćenje konja u Vojsci,za Plemstvo, Sveštenstvo, Poljoprivredu naravno i... gde počinje naša priča... Na Dvoru Habsburga...
KVALITET
Španski konji su oduvek cenjeni kao dostupno najbolji konji u Evropi i veliki broj je ukrštan sa drugim rasama radi stvaranja kvalitetnijih životinja koje odgovaraju postavljenim ciljevima uzgoja.Dinastija Habzburga je osnovala značajan broj sopstvenih nezavisnih odgajivačkih linija u svrhu stvaranja vrhunskih konja za Bečki Dvor i kvalitetnih konja za Poštansku Službu u nastanku...
NADVOJVODA KARLO OD AUSTRIJE
Kada je Karlo, sin Cara Ferdinanda I, postao Nadvojvoda od Austrije, preduzeo je korake da osigura stabilan priliv kvalitetnih konja kako za vojne, tako i za civilne potrebe.Tragao je za pogodnim mestom gde bi osnovao Štale Carskog Dvora.Izabrao je Crkveno imanje u malom selu po imenu Lipica (današnja Slovenija), koje leži na 1300 metara nadmorske visine, i nalazi se na severozapadu lučkog grada Trsta.
Visina platoa Lipice, kombinovana sa relativnom blizinom mora, proizvodi složenu klimu sa odlikama i Kontinentalne i tople Mediteranske,što čini idealne uslove za vegetaciju koja raste i razvija se u oblastima gde je dostupna voda.Letnje temperature dostižu i više od 35 stepeni Celzijusa.Zimi duvaju vetrovi od kojih je karakteristična Bura,koja može duvati mesecima s prekidima.Obostrani ekstremni uslovi.
TIP
Kras je ime prvenstveno dato predelu u zaleđu Zaliva Trsta, ali je često i korišćeno kao naziv za tip predela krečnjaka na širem području Balkana. Lipica kao takva, je okružena šikarom i manjim šumama lipa, javora i hrasta.
LIPICA
Niko ne zna pouzdano kako je Lipica dobila ime.Po istoričarima, naziv je Slovenskog porekla i verovatno vuče koren od "mala lipa" tj. lipica. Druga teorija je da Lipica potiče od male kuće pod imenom "Pod Lipicom" (pod malom lipom). Kuća je bila najverovatnije gostionica.Postoji dosta konfuzije i oprečnih mišljenja u vezi imena, s obzirom na polaganje prava s raznih strana."Lipizza" je austrijski (nemački) naziv. U vreme osnivanja Ergele, zvanični naziv je bio "Lipiza". Kasnije je dodato još jedno slovo "z" u nazivu od strane Habsburga i otada je prihvaćen kao zvaničan i kasnije u vreme gazdovanja Italijana. Sadašnji zvanični naziv je Ergela Lipica.
NAJBOLJE
Predeo Lipice, stepa, šikara i Kraški predeo uopšte, korišćen je još u vreme Rimljana kao uzgojni prostor za ratne i ceremonijalne konje. Više od hiljadu godina kasnije, mnogi Srednjovekovni Vitezovi su dolazili u ovaj predeo u potrazi za kvalitetnim konjima.Predeo je bio proveren, isproban i dokazan kao prikladan za uzgoj i život konja.
Devetog Maja 1580. godine Nadvojvoda Karlo II, koji je kao Regent Štajerske, Koruške i Istre stolovao u Gracu, kupuje Imanje Lipica i nastanjuje izabranih 24 kobila. Potom traga za najboljim pastuvima imajući u vidu prvenstveno konje Andaluzijske rase zbog svog "bajkovitog" izgleda i visoke inteligencije. Uređuje da 9 pastuva iz Andaluzije i drugih pažljivo odabranih regiona Španije budu izvezeni i isporučeni u Lipicu u cilju formiranja prvog Carskog Krda kao osnov za buduću Ergelu na tek kupljenom imanju.
Konji Španskog porekla su uglavnom smatrani za najnaprednije u odnosu na susedne i zemlje Evrope kupuju Španske pastuve u velikom broju radi oplemenjavanja sopstvenih rasa konja.Nadvojvoda Karlo II je takođe bio ovakvog mišljenja, i favorizovanjem Ergela Frederiksburg u Danskoj i Napulja u Italiji, iz kojih takođe dovodi konje, dolazi do inicijalnih pastuva za nastanak Lipicanskih konja.
I tako, tradicionalno, za godinu nastanka rase se uzima 1580. godina.
Konji u Lipici su uzgajani s ciljem dobijanja plemenitih i elegantnih konja kako bi odgovorili zahtevima dvora u Beču.
Carska "Hofreitschule" u Beču, postaje poznata pod imenom Španska Škola Jahanja, zbog pastuva iz Lipice čijim venama teče pretežno Španska krv.
Odgoj se odvija i preko očekivanja, i Ergela konstantno napreduje. Već početkom 18. veka, Italijanski, Nemački i Danski pastuvi se uvode u priplod u Lipici.Takođe, Italijanski pastuvi potiču od Španskih rodova, pa kako bi osvežili krv i udahnuli rasi nov život, uvode se pastuvi sa Orijenta sa velikim uspehom.
U vreme vladavine Carice Marije Terezije, 150 priplodnih grla provodi dane na Ergeli. Generacijama, Lipica je pružala mirno okruženje i postala poznata po uzgoju nekih od najprefinjenijih konja u Evropi.
RAT
Ali- rat nikada nije bio daleko od ovih predela, i 1793. Austrija i Pruska ulaze u tzv. Prvi Rat Koalicija. Ovaj rat uskoro prerasta u rat između Austrije i Francuske - Napoleonovi Ratovi. Nestabilnost pomešana sa neizvesnošću se širi Evropom. Januara 1797. Napoleon u naletu upada u Štajersku i Korušku, preteći samom srcu Habsburške Monarhije. Neprijatelj je opasno blizu Lipici, i Lipicanski konji se evakuišu na bezbedno u ranu zoru 22. Marta 1797.
Tokom Marta meseca, 16 kobila gubi ždrebad i preživljava. Novembra 1797. izbeglice se vraćaju u Lipicu i zatiču Ergelu u ruševinama. Obnavljaju se Štale, i sledi nekoliko godina zatišja, ali - avaj - nije potrajalo, jer je ovaj put priroda rešila da stvara probleme.
ZEMLJOTRES
4. Januara 1802. zemljotres pogađa Lipicu i ravni je sa zemljom. Požrtvovanim radom, radnici uspevaju da uspešno obave zadatak renoviranja i ponovo sledi par sigurnih godina mira.
PONOVO RAT
Ali - krhki mir Austrije i Francuske se lomi, i Napoleon napreduje ka Beču 1805. i u kasno popodne 14. Novembra, četvrtina Zamka Šenbrun je pod njegovom opsadom.
Konji iz Lipice se ponovo evakuišu. Ovoga puta, sudbina ih vodi u Đakovo (Hrvatska), pa potom u Arad (Mađarska) gde provode godinu u izbeglištvu. 1. Aprila 1807. ponovo kreću na dugo putovanje kući u Lipicu. Dve naredne godine se oporavljaju, ali nevoljama se ne vidi kraja.
"Mir u Šenbrunu" je rezultirao odvajanjem Koruške, Trsta, i Vojvodstva Goricija od Habsburške Monarhije. Stanovnici Lipice su bili pred izborom: Da li da žive kao stranci u sopstvenoj zemlji, ili da odu sa ovih prostora?
I tako, preduzeto je i treće putovanje za Mađarsku.
TREĆA EVAKUACIJA
Konji Ergele Lipica su evakuisani tri puta tokom ovog nestabilnog perioda i svaki put domaćin je bila Mađarska koja se sa posebnom pažnjom odnosila prema svojim četvoronožnim prijateljima.
Ovaj treći beg u Mađarsku je bio od svih najpogubniji. 289 konja je provelo 46 dana u putu do cilja u Mađarskoj Pusti. Tri ždrebeta su rođena tokom marša i jedno je uginulo. Njihovo izgnanstvo je trajalo 6 godina, i konji su morali da izdrže uslove na koje nisu bili naviknuti u Lipici. Kvalitet hrane i vode nije bio na zadovoljavajućem nivou i bolest je zavladala. 27 od 110 kobila je doživelo pobačaj, i krdo je oslabljeno u značajnijoj meri, ali vladalo je opšte mišljenje da nije učinjena prevelika šteta.
GUBITAK RODOVNIKA
U međuvremenu, u Lipici, Napoleon hara Kraškim Predelom. Vekovima stare šume se seku, i otimaju se prirodna bogatstva. Sve RODOVNE KNJIGE u Lipici do 18. veka se odnose u nepoznatom pravcu i nepovratno im se gubi svaki trag.
U MEĐUVREMENU
Lipicanski Pastuvi u Beču ponosno koračaju Evropskim drumovima, upregnuti u Carske kočije, za razliku od svojih rođaka u Lipici, koji se uskoro spremaju da napuste svoje doskorašnje boravište.
Ali nise se svi konji evakuisani iz Lipice vratili kući, i to je jedan od razloga pronalaska direktnih potomaka iz Lipice na imanjima širom Habsburške monarhije, što podrazumeva i zemlje bivše Jugoslavije, Mađarsku, Češku, Slovačku i Rumuniju.
PRINCIPAL
Ipak, Lipica ostaje kao glavna Ergela za isporuku paradnih konja za Carski Dvor u Beču.
Ranih godina 19. veka, sivi konji su favorizovani, i pažljivom selekcijom među konjima, što rezultira preovlađujućom belom bojom, koja je i danas najzastupljenija u 21. veku.
100 GODINA MIRA
I tako, tekao je vek mira, i do fatalnog Atentata u Sarajevu, koji je pokrenuo vrtlog Prvog Svetkog Rata, prekida se i bezbrižnost okruženja Kraškog Predela Lipice.
PONOVO RAT
Sudbina je umešala svoje prste 18. Maja 1915. koja je bila prva godina neprijateljstava u Prvom Svetskom Ratu. Italija ulazi u tajne pregovore sa silama Antante i u zamenu za teritorije, pristaje da rat nastavi u saradnji sa Snagama Alijanse.Kao posledicu, Bečki Dvor naređuje izmeštanje svoje dragocene Ergele kako bi se predupredile opasnosti od novostvorenog susednog države-neprijatelja.
I tako, u predvečerje 18. Maja 1915. Lipicaneri ponovo kreću u neizvesnost. Jedan deo se izmešta u Laksenburg pokraj Beča, a drugi deo odlazi u Kladrub u Bohemiji, koja je u to vreme još uvek predstavljala deo Habsburške monarhije.Ovo se izbeglištvo pokazalo kao katastrofalno za odgajivački program, usled prekida u dostupnosti priplodnom materijalu. Plodnost je drastično opala sa zadovoljavajućih 80% na nedopustivo niskih 10 procenata. Za vreme od 340 godina, 14 Habsburških Careva je snabdevano prekrasnim paradnim jahaćim i zaprežnim konjima iz Lipice. Niko nije verovao, kako su ponovo otišli sa Ergele u Lipici, da će se ikada vratiti u svoju postojbinu u Kraški predeo rođenja.
PROPAST HABSBURGA
Novembra 1918. godine, Habsburška Monarhija se raspala i za sobom je ostavila veliki broj manjih država. Ove novonastale države su uskoro započele svojevrstan mali međusobni rat oko nasleđa nad Lipicanerima, i posle nekoliko meseci postignut je dogovor oko podele između Italije i novostvorene Republike Austrije. 97 životinja je pripalo Austriji koja ih smešta na imanju Laksenburg u blizini Beča. Tu su boravili kratak period vremena, i sele ih u renesansni Manor blizu sela Piber koji se nalazi nedaleko od Graca, u Štajerskoj, Austrija. Jedna manja Carska Ergela je već postojala u Piberu do tada.
Sredinom 16. veka Austrija je smatrana kao glavna Evropska sila. Njeno se carstvo prostiralo od Švajcarske do Mađarske,Bohemije i Hrvatske. Tokom ovog perioda, Austrija je imala potrebu za korišćenje konja u Vojsci,za Plemstvo, Sveštenstvo, Poljoprivredu naravno i... gde počinje naša priča... Na Dvoru Habsburga...
KVALITET
Španski konji su oduvek cenjeni kao dostupno najbolji konji u Evropi i veliki broj je ukrštan sa drugim rasama radi stvaranja kvalitetnijih životinja koje odgovaraju postavljenim ciljevima uzgoja.Dinastija Habzburga je osnovala značajan broj sopstvenih nezavisnih odgajivačkih linija u svrhu stvaranja vrhunskih konja za Bečki Dvor i kvalitetnih konja za Poštansku Službu u nastanku...
NADVOJVODA KARLO OD AUSTRIJE
Kada je Karlo, sin Cara Ferdinanda I, postao Nadvojvoda od Austrije, preduzeo je korake da osigura stabilan priliv kvalitetnih konja kako za vojne, tako i za civilne potrebe.Tragao je za pogodnim mestom gde bi osnovao Štale Carskog Dvora.Izabrao je Crkveno imanje u malom selu po imenu Lipica (današnja Slovenija), koje leži na 1300 metara nadmorske visine, i nalazi se na severozapadu lučkog grada Trsta.
Visina platoa Lipice, kombinovana sa relativnom blizinom mora, proizvodi složenu klimu sa odlikama i Kontinentalne i tople Mediteranske,što čini idealne uslove za vegetaciju koja raste i razvija se u oblastima gde je dostupna voda.Letnje temperature dostižu i više od 35 stepeni Celzijusa.Zimi duvaju vetrovi od kojih je karakteristična Bura,koja može duvati mesecima s prekidima.Obostrani ekstremni uslovi.
TIP
Kras je ime prvenstveno dato predelu u zaleđu Zaliva Trsta, ali je često i korišćeno kao naziv za tip predela krečnjaka na širem području Balkana. Lipica kao takva, je okružena šikarom i manjim šumama lipa, javora i hrasta.
LIPICA
Niko ne zna pouzdano kako je Lipica dobila ime.Po istoričarima, naziv je Slovenskog porekla i verovatno vuče koren od "mala lipa" tj. lipica. Druga teorija je da Lipica potiče od male kuće pod imenom "Pod Lipicom" (pod malom lipom). Kuća je bila najverovatnije gostionica.Postoji dosta konfuzije i oprečnih mišljenja u vezi imena, s obzirom na polaganje prava s raznih strana."Lipizza" je austrijski (nemački) naziv. U vreme osnivanja Ergele, zvanični naziv je bio "Lipiza". Kasnije je dodato još jedno slovo "z" u nazivu od strane Habsburga i otada je prihvaćen kao zvaničan i kasnije u vreme gazdovanja Italijana. Sadašnji zvanični naziv je Ergela Lipica.
NAJBOLJE
Predeo Lipice, stepa, šikara i Kraški predeo uopšte, korišćen je još u vreme Rimljana kao uzgojni prostor za ratne i ceremonijalne konje. Više od hiljadu godina kasnije, mnogi Srednjovekovni Vitezovi su dolazili u ovaj predeo u potrazi za kvalitetnim konjima.Predeo je bio proveren, isproban i dokazan kao prikladan za uzgoj i život konja.
Devetog Maja 1580. godine Nadvojvoda Karlo II, koji je kao Regent Štajerske, Koruške i Istre stolovao u Gracu, kupuje Imanje Lipica i nastanjuje izabranih 24 kobila. Potom traga za najboljim pastuvima imajući u vidu prvenstveno konje Andaluzijske rase zbog svog "bajkovitog" izgleda i visoke inteligencije. Uređuje da 9 pastuva iz Andaluzije i drugih pažljivo odabranih regiona Španije budu izvezeni i isporučeni u Lipicu u cilju formiranja prvog Carskog Krda kao osnov za buduću Ergelu na tek kupljenom imanju.
Konji Španskog porekla su uglavnom smatrani za najnaprednije u odnosu na susedne i zemlje Evrope kupuju Španske pastuve u velikom broju radi oplemenjavanja sopstvenih rasa konja.Nadvojvoda Karlo II je takođe bio ovakvog mišljenja, i favorizovanjem Ergela Frederiksburg u Danskoj i Napulja u Italiji, iz kojih takođe dovodi konje, dolazi do inicijalnih pastuva za nastanak Lipicanskih konja.
I tako, tradicionalno, za godinu nastanka rase se uzima 1580. godina.
Konji u Lipici su uzgajani s ciljem dobijanja plemenitih i elegantnih konja kako bi odgovorili zahtevima dvora u Beču.
Carska "Hofreitschule" u Beču, postaje poznata pod imenom Španska Škola Jahanja, zbog pastuva iz Lipice čijim venama teče pretežno Španska krv.
Odgoj se odvija i preko očekivanja, i Ergela konstantno napreduje. Već početkom 18. veka, Italijanski, Nemački i Danski pastuvi se uvode u priplod u Lipici.Takođe, Italijanski pastuvi potiču od Španskih rodova, pa kako bi osvežili krv i udahnuli rasi nov život, uvode se pastuvi sa Orijenta sa velikim uspehom.
U vreme vladavine Carice Marije Terezije, 150 priplodnih grla provodi dane na Ergeli. Generacijama, Lipica je pružala mirno okruženje i postala poznata po uzgoju nekih od najprefinjenijih konja u Evropi.
RAT
Ali- rat nikada nije bio daleko od ovih predela, i 1793. Austrija i Pruska ulaze u tzv. Prvi Rat Koalicija. Ovaj rat uskoro prerasta u rat između Austrije i Francuske - Napoleonovi Ratovi. Nestabilnost pomešana sa neizvesnošću se širi Evropom. Januara 1797. Napoleon u naletu upada u Štajersku i Korušku, preteći samom srcu Habsburške Monarhije. Neprijatelj je opasno blizu Lipici, i Lipicanski konji se evakuišu na bezbedno u ranu zoru 22. Marta 1797.
Tokom Marta meseca, 16 kobila gubi ždrebad i preživljava. Novembra 1797. izbeglice se vraćaju u Lipicu i zatiču Ergelu u ruševinama. Obnavljaju se Štale, i sledi nekoliko godina zatišja, ali - avaj - nije potrajalo, jer je ovaj put priroda rešila da stvara probleme.
ZEMLJOTRES
4. Januara 1802. zemljotres pogađa Lipicu i ravni je sa zemljom. Požrtvovanim radom, radnici uspevaju da uspešno obave zadatak renoviranja i ponovo sledi par sigurnih godina mira.
PONOVO RAT
Ali - krhki mir Austrije i Francuske se lomi, i Napoleon napreduje ka Beču 1805. i u kasno popodne 14. Novembra, četvrtina Zamka Šenbrun je pod njegovom opsadom.
Konji iz Lipice se ponovo evakuišu. Ovoga puta, sudbina ih vodi u Đakovo (Hrvatska), pa potom u Arad (Mađarska) gde provode godinu u izbeglištvu. 1. Aprila 1807. ponovo kreću na dugo putovanje kući u Lipicu. Dve naredne godine se oporavljaju, ali nevoljama se ne vidi kraja.
"Mir u Šenbrunu" je rezultirao odvajanjem Koruške, Trsta, i Vojvodstva Goricija od Habsburške Monarhije. Stanovnici Lipice su bili pred izborom: Da li da žive kao stranci u sopstvenoj zemlji, ili da odu sa ovih prostora?
I tako, preduzeto je i treće putovanje za Mađarsku.
TREĆA EVAKUACIJA
Konji Ergele Lipica su evakuisani tri puta tokom ovog nestabilnog perioda i svaki put domaćin je bila Mađarska koja se sa posebnom pažnjom odnosila prema svojim četvoronožnim prijateljima.
Ovaj treći beg u Mađarsku je bio od svih najpogubniji. 289 konja je provelo 46 dana u putu do cilja u Mađarskoj Pusti. Tri ždrebeta su rođena tokom marša i jedno je uginulo. Njihovo izgnanstvo je trajalo 6 godina, i konji su morali da izdrže uslove na koje nisu bili naviknuti u Lipici. Kvalitet hrane i vode nije bio na zadovoljavajućem nivou i bolest je zavladala. 27 od 110 kobila je doživelo pobačaj, i krdo je oslabljeno u značajnijoj meri, ali vladalo je opšte mišljenje da nije učinjena prevelika šteta.
GUBITAK RODOVNIKA
U međuvremenu, u Lipici, Napoleon hara Kraškim Predelom. Vekovima stare šume se seku, i otimaju se prirodna bogatstva. Sve RODOVNE KNJIGE u Lipici do 18. veka se odnose u nepoznatom pravcu i nepovratno im se gubi svaki trag.
U MEĐUVREMENU
Lipicanski Pastuvi u Beču ponosno koračaju Evropskim drumovima, upregnuti u Carske kočije, za razliku od svojih rođaka u Lipici, koji se uskoro spremaju da napuste svoje doskorašnje boravište.
Ali nise se svi konji evakuisani iz Lipice vratili kući, i to je jedan od razloga pronalaska direktnih potomaka iz Lipice na imanjima širom Habsburške monarhije, što podrazumeva i zemlje bivše Jugoslavije, Mađarsku, Češku, Slovačku i Rumuniju.
PRINCIPAL
Ipak, Lipica ostaje kao glavna Ergela za isporuku paradnih konja za Carski Dvor u Beču.
Ranih godina 19. veka, sivi konji su favorizovani, i pažljivom selekcijom među konjima, što rezultira preovlađujućom belom bojom, koja je i danas najzastupljenija u 21. veku.
100 GODINA MIRA
I tako, tekao je vek mira, i do fatalnog Atentata u Sarajevu, koji je pokrenuo vrtlog Prvog Svetkog Rata, prekida se i bezbrižnost okruženja Kraškog Predela Lipice.
PONOVO RAT
Sudbina je umešala svoje prste 18. Maja 1915. koja je bila prva godina neprijateljstava u Prvom Svetskom Ratu. Italija ulazi u tajne pregovore sa silama Antante i u zamenu za teritorije, pristaje da rat nastavi u saradnji sa Snagama Alijanse.Kao posledicu, Bečki Dvor naređuje izmeštanje svoje dragocene Ergele kako bi se predupredile opasnosti od novostvorenog susednog države-neprijatelja.
I tako, u predvečerje 18. Maja 1915. Lipicaneri ponovo kreću u neizvesnost. Jedan deo se izmešta u Laksenburg pokraj Beča, a drugi deo odlazi u Kladrub u Bohemiji, koja je u to vreme još uvek predstavljala deo Habsburške monarhije.Ovo se izbeglištvo pokazalo kao katastrofalno za odgajivački program, usled prekida u dostupnosti priplodnom materijalu. Plodnost je drastično opala sa zadovoljavajućih 80% na nedopustivo niskih 10 procenata. Za vreme od 340 godina, 14 Habsburških Careva je snabdevano prekrasnim paradnim jahaćim i zaprežnim konjima iz Lipice. Niko nije verovao, kako su ponovo otišli sa Ergele u Lipici, da će se ikada vratiti u svoju postojbinu u Kraški predeo rođenja.
PROPAST HABSBURGA
Novembra 1918. godine, Habsburška Monarhija se raspala i za sobom je ostavila veliki broj manjih država. Ove novonastale države su uskoro započele svojevrstan mali međusobni rat oko nasleđa nad Lipicanerima, i posle nekoliko meseci postignut je dogovor oko podele između Italije i novostvorene Republike Austrije. 97 životinja je pripalo Austriji koja ih smešta na imanju Laksenburg u blizini Beča. Tu su boravili kratak period vremena, i sele ih u renesansni Manor blizu sela Piber koji se nalazi nedaleko od Graca, u Štajerskoj, Austrija. Jedna manja Carska Ergela je već postojala u Piberu do tada.