Problem izdavanja novca koji ima 100% polog u zlatu ili srebru je što trebate imati paralelnu industriju zlata i srebra koja mora imati istu stopu rasta ponude kao i prosjek druge djelatnosti. Zlatni standard je bio prijevara jer je zlatni polog bio samo 10% od mogućeg izdanog novca. Nema smisla rudariti za zlatom samo da bi imali novac (ovdje robu) kojom bi radili razmjenu. I to zlato i tako mora biti u trezoru pa je van prometa i korištenja. Jasno je da to ne ide.
Sad zamislite misaoni proces:
Država ima beskonačne količine zlata i izdaje novac koliko treba na ime tog zlata. Jelda da ne bi imali potrebe sumnjati u to da je novac bezvrijedan. Ali ima drugi par rukava. Država može ponuditi više zlata nego što ima robe i cijene bi mogle početi rasti. To se dogodilo u Španjolskoj nakon otkrića Amerike. Dakle, stvar je u točnoj ponudi novca koja odgovara rastu ponude roba. A novac definiram ovako:
Novac je simbol kupovne moći za robe i usluge države (ili više njih) koje ga službeno koriste. Ova definicija je najbolje i otvara ljudima oči.
Iz definicije s vidi da nema konvertibilnosti valute. Tj. ne možete zahtijevati da za zarađene kune morate moći dobiti eure. A razlog je jednostavan. Euro daje kupovnu moć za proizvode iz EU, a ona nije zamjenjiva za kuponu moć iz Hrvatske. Kune mogu kupiti robu iz RH, a da bi mogli kupiti nešto iz EU, treba u stvari raditi robnu kompenziranu razmjenu. Na taj način novci svake države ostaju u svojim granicama, a robna razmjena opet daje tim novcima kupovnu moć. Zašto to pričam. Ako mi npr. izvozimo robu, a dobivamo novac, tada imamo sve više novca, a manje robe. I tada roba na domaćem tržištu može poskupiti. Znači, kvarimo omjer novca i robe.
Novac koji se pojavi u državi (sada najčešće stranim kreditima promjenjenim u kune) u bankarskom sustavu postaje depozit. Izdavanjem kredita, dio depozita ide u obaveznu rezervu. Taj kredit se opet pojavljuje kao depozit u drugoj banci. Pa opet može biti izdan kredit, a dio ide u obaveznu rezervu.
Cijeli proces se može simulirati:
https://sites.google.com/site/financijskisustav/profit-banke . Konačan rezultat je da se početni novac pretvara u višestruko veću količinu kredita. Veliki dio završi u obaveznoj rezervi, rezervi u trezoru banke te profitu banke. Konačan rezultat je da od početnog novca samo ostaje slobodan novac u obliku rezerve banke. U odnosu na izdane kredite (kreditni novac) to iznosi samo nekoliko postotaka. Točno je da bi se svaka banka mogla srušiti dizanjem depozita. Rušenje samo jedne veće banke u RH bi moglo pokrenuti rušenje i drugih.
Markovićevo doba je zanimljivo. Taman sam počeo raditi i sjećam se svega. Danas znam puno više i znam kako se pokreće hiperinflacija. Prvi problem je ratno stanje i potreba financiranja vojske. Drugi problem je nedostatak proizvodnje. Treći problem je nedostatak deviza te pad tečaja gura cijenu nafte u nebo. Peti je multiplikacija novca u bankama preko kreditne ekspanzije te dokazi do rasta troškova (kredita).
Više nema rata. Kreditnu ekspanziju bi mogli ubiti visokom obaveznom rezervom koja sprečava stvaranje više kredita nego što ima početnog novca. I ostaje nam problem proizvodnje za unutrašnje potrebe i potrebe izvoza da bi uvezli robe koje nemamo. Tj. fali nam dobra organizacija, povećanje produktivnosti u svi područjima te stvaranje što veće neovisnosti o uvozu. A to nije mogu e postići u uvjetima potpuno slobodne trgovine. Problem u svemu može biti i porast cijene nafte. Međutim, ako se radi o balansiranoj trgovini, ne znam kuda bi vodilo da se nama nafta cijeni sve više, a naši proizvodi da ne povećavaju cijenu. Očigledno je da naftni oligopol omogućava dizanje cijene i stvaranje problema drugim državama koje su ovisne o uvozu nafte.
Novac u državi više ne bi bio problem. Emitirali bi ga bez bez duga za potrebe deficita proračuna države otprilike oko 3.5 do 5% od novčane mase. Namjena tog novca bi bila za pomoć nemoćnima, djeci, državna mirovina ljudima preko 65 godina, itd.
Međutim, kako danas na sav postojeći novac ide kamata od oko 6%, a 80% novca je kredit, slijedi da je kamata na sav novac oko 4.8%. I naša emisija bi otišla kompletno na kamate tj. zaradu financijskog sektora. A tu ne računam da za devizne kredite treba imati devize.
To znači da država treba sanirati banke i preuzeti dosta kreditne aktive (iz zraka) te spustiti kamate na kredite (osim tajkunima). Kreditna aktiva je preko 200 milijardi kuna. I toliko bi trebalo ubaciti u obaveznu rezervu kada se ona podigne na 50%. Teško da će banke htjeti uložiti 30 milijardi eura u obaveznu rezervu jer kamata koju će maksimalno smjeti imati će biti otprilike polovica od postotka emisije novog novca. Tj, ako banke imaju sav novac kao kredit i na njega naplaćuju 5% kamata, jasno je da emisija novog novca od 5% mase ne pokriva profit u gospodarstvu. Fer je da u graničnom slučaju financijski sektor može uprihodovati na ime kamata samo 50% od emisije novca. A to znači da bi uz emisiju novca od 5%, kamata mogla biti samo 2,5%. Ako bi bila viša, to bi vodilo u inflaciju troškova i poticalo inflaciju u državi.
Najbolje bi bilo da banke odustanu od kreditnih poslova te da država fiktivnom dokapitalizacijom (emisijom kuna direktno u obaveznu rezervu) preuzme većinsko vlasništvo i većinski prihod od novih sniženih kamata. Time će se dodatno prema državnom proračunu vraćati recimo 2,5% (umanjeno za troškove) novca. Time bi država raspolagala i sa ekstra oko 5 milijardi kuna koje može uložiti u prioritetne projekte koji su bitni za državu. Tj. one koji su najisplativiji.
Sve ovo o čemu vam ovdje pričam izgleda nevjerojatno (jednostavno i jasno). Međutim, ostvarivo je. A kad bi bili složni, radišni i uporni mogli bi Hrvatsku pretvoriti u zemlju blagostanja. Ako ne bi radili ništa, neće nam pomoći nikakva reforma u regulaciji novca i bankarstvu.
Ovo preuzimanje banaka nije moguće ostvariti u EU jer je suprotno statutu ESCB i ECB-a. Ulazom u EU, mi si režemo jedini ostvarivi izlaz iz krize i definitivno potpisujemo sigurni bankrot. O ovome sam obavijestio Vladu HDZ-a i Predsjednika Josipovića. Naravno, nije ih briga. Oni imaju svoj plan. Nije važno što vodi u bankrot. Novu vladu sam također obavijestio. A nisam ni dobio odgovor.
rayer:
