Nisam znao u koju temu objaviti, pa ću ovdje.
Evo, Agroklub je napisao članak o mojem OPG-u, pa tko želi neka pročita.
------------------------------------------------------------------
Foto: Arhiva obitelji Makarević
Iako je po zanimanju strojarski tehničar, Marko Makarević, iz Gradišta kod Županje, dugu obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom nije želio prekinuti.
"Poljoprivredom se bavio još moj djed, sa svojom obitelji, onda je nastavio i moj otac, a sada i ja. Iako je poljoprivreda u našoj obitelji tradicija, ona nam danas više nije primarni posao. Razlog je to što nemamo dovoljno zemlje da bismo mogli živjeti isključivo od poljoprivrede kojom, stoga, samo popunjavamo kućni budžet“, kaže Marko čiji je OPG sada već punoljetan, jer obitelj ga je osnovala još 2003. godine.
Kada je od svog oca, prije četiri godine preuzeo OPG, naslijedio je, kaže, tek osnovnu mehanizaciju - traktor, plug, tanjurače...
Unazad tri godine gospodarstvo se moderniziralo – kupio je nešto mehanizacije, u koju je, kaže, investirao najviše zbog toga da bude neovisan – da ne mora plaćati usluge te dugo čekati da dođe na red.
Nabavka mehanizacije je financirana iz Eu fonda
Sredstva u iznosu od 20 000 € uložio je u nabavu nove prskalice, traktorske freze, polovnog traktora. Od ulaganja preko te mjere ostalo mu je još podići plastenik i nasad oraha na jednom hektaru površine. Kaže kako mu je nabava mehanizacije uvelike olakšala rad, iako OPG trenutno proizvodi na samo 6 ha površine.
Na površini koju obrađuje zasijane su pretežno ratarske kulture, a u zadnjih nekoliko godina i nešto povrća, većinom češnjak. Sve poslove, za sada, obavljaju članovi obitelji, a zbog malih obradivih površina dodatno zapošljavanje, ne planira, no tijekom nekih poslova, posebno oko sadnje i čišćenja češnjaka, angažira sezonske radnice.
Ratarske proizvode većinom plasira kod lokalnih otkupljivača, a povrće prodaje na kućnom pragu, no, kada ima veće količine i njih, također, prodaje otkupljivačima.
Dodaje da u županjskom kraju, u kom živi, više nema neobrađene zemlje te je jedini način da se dođe do zakupa, kako kaže, 'otimanje' od drugih povećanjem cijene zakupa.
Da ima više zemlje, povećao bi proizvodnju povrća
"To ne vodi nikamo, osim puno većim troškovima proizvodnje, uz postojeće velike cijene repromaterijala. Kupovina zemlje je nemoguća misija i zbog cijene od 8 do 9 tisuća eura po hektaru. Tko i ima zemlju za prodati, najprije ide kod velikih poljoprivrednika koji imaju spreman gotov novac, te nitko ne želi ponuditi čak niti zakup, a kamoli prodaju, nama malima koji istinski želimo proširiti proizvodnju i opstati“, kaže mladi poljoprivrednik.
"Moj plan je, unatoč svemu, povećati obradivu površinu, a time povećati i proizvodnju povrća. Najviše me zanima češnjak, kojeg proizvodimo već oko osam godina. Kada bih uspio realizirati to planirano povećanje obradivih površina, bez mnogo razmišljanja, svoj bih posao u firmi prepustio nekom drugom te bih se bavio isključivo poljoprivredom, kao glavnim poslom“, poručuje Marko.
Evo, Agroklub je napisao članak o mojem OPG-u, pa tko želi neka pročita.
------------------------------------------------------------------
Makarević: Cijena zemlje od 9.000 € po hektaru za nas male poljoprivrednike je nedostižna!
Marko Makarević, stalan bi posao u firmi odmah prepustio nekom drugom, kada bi mogao povećati obradive površine kojima bi proširio proizvodnju češnjaka. Ali, to je, kaže, u županjskom kraju nemoguća misija
Foto: Arhiva obitelji Makarević
Iako je po zanimanju strojarski tehničar, Marko Makarević, iz Gradišta kod Županje, dugu obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom nije želio prekinuti.
"Poljoprivredom se bavio još moj djed, sa svojom obitelji, onda je nastavio i moj otac, a sada i ja. Iako je poljoprivreda u našoj obitelji tradicija, ona nam danas više nije primarni posao. Razlog je to što nemamo dovoljno zemlje da bismo mogli živjeti isključivo od poljoprivrede kojom, stoga, samo popunjavamo kućni budžet“, kaže Marko čiji je OPG sada već punoljetan, jer obitelj ga je osnovala još 2003. godine.
Kada je od svog oca, prije četiri godine preuzeo OPG, naslijedio je, kaže, tek osnovnu mehanizaciju - traktor, plug, tanjurače...
Unazad tri godine gospodarstvo se moderniziralo – kupio je nešto mehanizacije, u koju je, kaže, investirao najviše zbog toga da bude neovisan – da ne mora plaćati usluge te dugo čekati da dođe na red.
Prošao je na mjeri 6.1.1.
"Plaćao sam sjetvu i žetvu, a ponekad i pripremu zemljišta, ako su uvjeti bili teži. Po hektaru sam sjetvu plaćao oko 200 kn, a žetvu oko 600 kn. Dijelom vlastitim, a dijelom sredstvima iz EU fondova, osim kombajna, uspio sam nabaviti gotovo svu mehanizaciju potrebnu za rad - bolji plug, bolju tanjuraču, sjetvospremač, rasipač gnojiva, sijačicu za kukuruz i žitarice, izradio vadilicu za češnjak, obnovio traktor....“, kaže, ističući i da je korisnik mjere 6.1.1., Potpora mladim poljoprivrednicima, koja je još u provođenju.
Sredstva u iznosu od 20 000 € uložio je u nabavu nove prskalice, traktorske freze, polovnog traktora. Od ulaganja preko te mjere ostalo mu je još podići plastenik i nasad oraha na jednom hektaru površine. Kaže kako mu je nabava mehanizacije uvelike olakšala rad, iako OPG trenutno proizvodi na samo 6 ha površine.
Na površini koju obrađuje zasijane su pretežno ratarske kulture, a u zadnjih nekoliko godina i nešto povrća, većinom češnjak. Sve poslove, za sada, obavljaju članovi obitelji, a zbog malih obradivih površina dodatno zapošljavanje, ne planira, no tijekom nekih poslova, posebno oko sadnje i čišćenja češnjaka, angažira sezonske radnice.
Ratarske proizvode većinom plasira kod lokalnih otkupljivača, a povrće prodaje na kućnom pragu, no, kada ima veće količine i njih, također, prodaje otkupljivačima.
Problem broj 1 je zemlja
"Za moje gospodarstvo jedini i najveći problem trenutno je to što ne mogu doći do zemlje. Vrlo rado bih svoj stalni posao zamijenio poslom u poljoprivredi, ali, pored velikih poljoprivrednika, nama malima je sada jako teško doći do zemlje“, kaže.Dodaje da u županjskom kraju, u kom živi, više nema neobrađene zemlje te je jedini način da se dođe do zakupa, kako kaže, 'otimanje' od drugih povećanjem cijene zakupa.
"To ne vodi nikamo, osim puno većim troškovima proizvodnje, uz postojeće velike cijene repromaterijala. Kupovina zemlje je nemoguća misija i zbog cijene od 8 do 9 tisuća eura po hektaru. Tko i ima zemlju za prodati, najprije ide kod velikih poljoprivrednika koji imaju spreman gotov novac, te nitko ne želi ponuditi čak niti zakup, a kamoli prodaju, nama malima koji istinski želimo proširiti proizvodnju i opstati“, kaže mladi poljoprivrednik.
Planira povećati površine pod povrćem
Smatra da u zadnjih nekoliko godina ipak ima i pozitivnih promjena. Kao jednu od njih navodi i to što je isplata poticaja sada ustaljenija te smatra da to, što poljoprivrednik sada može računati na određena sredstva, olakšava planiranje ulaganja."Moj plan je, unatoč svemu, povećati obradivu površinu, a time povećati i proizvodnju povrća. Najviše me zanima češnjak, kojeg proizvodimo već oko osam godina. Kada bih uspio realizirati to planirano povećanje obradivih površina, bez mnogo razmišljanja, svoj bih posao u firmi prepustio nekom drugom te bih se bavio isključivo poljoprivredom, kao glavnim poslom“, poručuje Marko.
Posljednje uređivanje od moderatora:
