INVAZIJA AZIJSKIH BUBAMARA Napale su Srbiju, množe se u Hrvatskoj: 'Nemojte ih slučajno gnječiti ili drobiti!'
Rojevi bubamara pojavljuju se u dvorištima, na prozorima i stanovima te kućama širom glavnog grada Srbije.
Stručnjaci kažu da je riječ o azijskim bubamarama koje su pogubne samo za domaće imenjakinje. Potraga za njihovim prirodnim neprijateljima na ovim prostorima i dalje traje, a i zakon ih štiti od istrebljenja.
Azijske bubamare u Srbiji su prvi put primijećene na Fruškoj gori 2008. godine, iako su u Europu uvezene dosta ranije, u borbi protiv biljnih uši.
'Od tada su se udomaćile, prilagodile i skoro potisnule domaće bubamare', kaže Milenka Perić iz Zavoda za biocide i medicinsku ekologiju.
'One nisu štetne ni za ljude, ni za biljke, ali namnožile su se. Imamo manje biljnih ušiju, ali i manje domaćih bubamara.'
Od lokalnih se razlikuju po tome što imaju više točki, a i krila su im svih boja, ne samo crvene. Inače, ovih je bubamara sve više i u Hrvatskoj gdje su, također, istisnule domaće vrste.
Stručnjaci još pokušavaju pronaći njihovog prirodnog neprijatelja, kako bi im prirodnim putem pokušali smanjiti broj. Građani se upozoravaju da ih ne gnječe ili drobe, jer pritom ispuštaju žut sok neugodnog mirisa.
Inače, u Srbiji postoji pravilnik kojim je strogo zabranjeno ubijanje azijskih bubamara. Globa za uništavanje ovih životinja iznosi 15.000 dinara ili oko 1.000 kuna.
No, nije poznato je li itko ikad platio ovu kaznu, pišu Večernje novosti .
Izvor: Jutarnji list
Evo, sada vi recite je li to normalno, takve vrste intervencija u prirodi, radi poboljšanja uroda.
Znam da smo mi ljudi već davno narušili prirodnu ravnotežu i sada će mnogi reći da moramo intervenirati, s čime se u nekim slučajevima i slažem.
Ali tu treba biti jako pametan, a ovi naši stručnjaci, odnosno oni koji rade za velike prehrambene kompanije, naravno sve gledaju kratkoročno radi što bržeg ostvarenja profita.
Bitno je danas, jebe im se što će biti s našom djecom, njihovom djecom, sinovima, unucima...
Možda je ovo bolji način od špricanja kemikalijama protiv biljnih ušiju, ali... Postoji uvijek to "ali".
Zapitajmo se što je uništilo domaće bubamare, pa su se eto stručnjaci odlučili na uvoz azijskih: Pa iste te kemikalije kojima smo trovali biljne uši koje su hrana bubamarama !
I tako mi uništili izvor hrane svojima, pa uvezli strane, koje će dokrajčiti ove naše domaće i sve ukrug...
Možda će se konvencionalni poljoprivrednici sada veseliti, jer će manje trošiti na preparate protiv biljnih ušiju, ali tko garantira da ove nove bubamare također neće uskoro umrijeti od gladi ili će se zbog invazije netko sjetiti(a već razmišljaju) o uvozu opet nečega što će uništiti te azijske bubamare.
A što će to biti ? Opet neki kukac koji je djelotvoran protiv bubamara, ali pak, uništava neke usjeve, voćke, povrće, životinje ili i mnoštvo korisnih insekata ?.
Ili će farmaceutska mafija jedva dočekati da izumi neku novu kemikaliju koja uništava te kukce ?
Mnoštvo je u prošlosti bilo takvih primjera radi brze zarade. Pa dokle više tako ? Dok svi ne pomremo ili od gladi ili od kemikalija ?
Rojevi bubamara pojavljuju se u dvorištima, na prozorima i stanovima te kućama širom glavnog grada Srbije.
Stručnjaci kažu da je riječ o azijskim bubamarama koje su pogubne samo za domaće imenjakinje. Potraga za njihovim prirodnim neprijateljima na ovim prostorima i dalje traje, a i zakon ih štiti od istrebljenja.
Azijske bubamare u Srbiji su prvi put primijećene na Fruškoj gori 2008. godine, iako su u Europu uvezene dosta ranije, u borbi protiv biljnih uši.
'Od tada su se udomaćile, prilagodile i skoro potisnule domaće bubamare', kaže Milenka Perić iz Zavoda za biocide i medicinsku ekologiju.
'One nisu štetne ni za ljude, ni za biljke, ali namnožile su se. Imamo manje biljnih ušiju, ali i manje domaćih bubamara.'
Od lokalnih se razlikuju po tome što imaju više točki, a i krila su im svih boja, ne samo crvene. Inače, ovih je bubamara sve više i u Hrvatskoj gdje su, također, istisnule domaće vrste.
Stručnjaci još pokušavaju pronaći njihovog prirodnog neprijatelja, kako bi im prirodnim putem pokušali smanjiti broj. Građani se upozoravaju da ih ne gnječe ili drobe, jer pritom ispuštaju žut sok neugodnog mirisa.
Inače, u Srbiji postoji pravilnik kojim je strogo zabranjeno ubijanje azijskih bubamara. Globa za uništavanje ovih životinja iznosi 15.000 dinara ili oko 1.000 kuna.
No, nije poznato je li itko ikad platio ovu kaznu, pišu Večernje novosti .
Izvor: Jutarnji list
Evo, sada vi recite je li to normalno, takve vrste intervencija u prirodi, radi poboljšanja uroda.
Znam da smo mi ljudi već davno narušili prirodnu ravnotežu i sada će mnogi reći da moramo intervenirati, s čime se u nekim slučajevima i slažem.
Ali tu treba biti jako pametan, a ovi naši stručnjaci, odnosno oni koji rade za velike prehrambene kompanije, naravno sve gledaju kratkoročno radi što bržeg ostvarenja profita.
Bitno je danas, jebe im se što će biti s našom djecom, njihovom djecom, sinovima, unucima...
Možda je ovo bolji način od špricanja kemikalijama protiv biljnih ušiju, ali... Postoji uvijek to "ali".
Zapitajmo se što je uništilo domaće bubamare, pa su se eto stručnjaci odlučili na uvoz azijskih: Pa iste te kemikalije kojima smo trovali biljne uši koje su hrana bubamarama !
I tako mi uništili izvor hrane svojima, pa uvezli strane, koje će dokrajčiti ove naše domaće i sve ukrug...
Možda će se konvencionalni poljoprivrednici sada veseliti, jer će manje trošiti na preparate protiv biljnih ušiju, ali tko garantira da ove nove bubamare također neće uskoro umrijeti od gladi ili će se zbog invazije netko sjetiti(a već razmišljaju) o uvozu opet nečega što će uništiti te azijske bubamare.
A što će to biti ? Opet neki kukac koji je djelotvoran protiv bubamara, ali pak, uništava neke usjeve, voćke, povrće, životinje ili i mnoštvo korisnih insekata ?.
Ili će farmaceutska mafija jedva dočekati da izumi neku novu kemikaliju koja uništava te kukce ?
Mnoštvo je u prošlosti bilo takvih primjera radi brze zarade. Pa dokle više tako ? Dok svi ne pomremo ili od gladi ili od kemikalija ?