Ma posuđene pare se mogu najčešće vratiti samo na silu.Situacija je takva da ljudi jednostavno nemaju od čega vratiti.Moj je slučaj još iz vremena dojč maraka.Zamolio nas suprug moje firmane kumice,a i njena je majka meni firmana kuma,tako da je veza,iako nije rodbinska, čvrsta toliko da bi povjerenje trebalo biti neupitno,da mu posudimo 3000Dm.Otvarali su kafić,pa im je trebalo,ali,kažu,njihovi će se za Božić vratiti kući iz Njemačke,pa će donjeti novce i vratiti nam.Posudba je bila na mjesec dana.Par dana nakon njihove molbe,na vrata je došao još jedan tražitelj,čovijek kojega smo do tada vidjeli samo jednom u životu.Imali smo neki problem sa kamionom,pa smo ga angažirali da nam pomogne,a on nakon cijelodnevnog odrađenog posla,tokom kojega je većinu vremena proveo ležeći ispod kamiona na snijegu nije htio niti čuti za neku naknadu.I on je molio 3200DM,kupili su auto,ali su im novci bili oročeni,a imali su nepredviđene troškove,pa im falilo.Isto na mjesec dana,dok im ne istekne oročenje.Dali smo i njemu.Jedino što smo o njemu znali je gdje stanuje i kako se zove.Nakon mijesec dana taj nepoznati se pojavio na badnjak popodne sa bocom viskija i 3200DM.I još je uz to stavio neki iznos sa strane na stol kao kamate,koliko,ne znam,jer to nismo htjeli uzeti.E, a ovaj gdje su kumske veze čvrste nije došao.Vidjeli smo da su roditelji iz Njemačke stigli,auto je bio u dvorištu,i preko Nove Godine isto.Auto se vratio u Njemačku,ali od pozajmljenih novaca nije bilo niti traga.Čak se nisu udostojili ni nazvati i pitati možemo li im odgoiditi vračanje.Tako smo stigli do proljeća,Pa smo intervenirali.I dobili obečanje-evo,sutra će nam vratiti.Došlo je sutra,prošlo je sutra i prekosutra,i dan nakon toga,pa sam poslala supruga da ih opomene.Vratio se kući sa još jednim obečanim -sutra.Pet dana nakon sutra sam ja popizdila,otišla k njima i rekla-ako sutra ne vidim novce,doći ću tu sa kamionom i pokupiti im sve što imaju u kući i odvesti na smeće.A novce ću si zaboraviti.E,onda je sljedećeg dana kumičin suprug zvao i rekao mi preko telefona-evo,doći će popodne i donjeti novce,ali nemaju sve,1500 DM će dati sada,a ostalo za par dana.Kada sam to ispričala mome suprugu,bijesno me pogledao i rekao-ti glupača,što si pristala na to,trebala si reći ili sve ili nećemo ništa.Aha-tako bi to išlo,onda bismo mi brzo vidjeli svoje marke.Da ne bi.Donio je to što je obečao,a onda opet ništa.Prošlo je ljeto,jesen,zima,nikakve opomene nisu vrijedile,a onda je jedne subote,dug je već duboko zagazio u kraj druge godine, u njegovom kafiču bila neka fešta na kojoj smo i mi bili.Ostali smo do zadnjih gostiju.Kada su svi otišli,finio sam im rekla-ajde,vadi pare iz kase da ne bude jebade.To smo jutro dobili vrijednost dvijesto maraka.Prije nego što smo otišli kući sam kumici rekla-od sada ćete svaki mjesec vračati po sto maraka,a ako nećete,doći ću ti tu u kafić i čekati fajrunt,a onda ću si sama iz kase uzeti.Tako smo dobili još petsto ,a onda se kafič zatvorio.Nije im išl
stali su nam dužni osamsto DM,više niti sama ne znam koliko je godina prošlo.Novce smo zaboravili,ko da ih nikada nismo niti imali.Ali,nakon toga,i još jednog slučaja od prije osam godina,ali tu je u pitanju samo tisuću kuna,ne posuđujemo nikome.Ako želiš da prijateljstvo ili rodbinske veze propadnu,posudba novaca je najlakši način.Iako razumijem ljude kada dođu u tešku financijsku situaciju i zaista si ne mogu pomoći.Ali,ja sam za te novce radila,i po vručini i po zimi.Ako ništa drugo sa njima sam si mogla platiti radnika da odradi nešto umjesto mene.
