Malo mi je to sad glupo sa testom, šta onda sa ta dva dana između testa i operacije?
Valjda ima nešto soli u glavi i osobne odgovornosti - otići ravno doma, ostati u kući na što većem razmaku od ostatka obitelji i paziti u najvećoj mogućoj mjeri i ostatak obitelji da se negdje ne zarazi i zarazu mu prenese.
Ne može tisuću doktora paziti na jednog čovjeka ako on sam na sebe na pazi, jedino da ga svežu i upakiraju kao paket, postave na tavan i sa dva metra dugom kuhačom ga tri puta na dan hrane do dolaska u bolnicu.
To kmekanje što i kako i zašto nervira, pa što mi hoćemo - da netko sa pendrekom stoji uz svakoga uz nas i postrojava nas? Odrasle ljude koji bi trebali znati što je odgovornost.
Ne vidi se gdje je koji šalter i nismo u stanju shvatiti što je red? Osoba iza osobe u ravnoj liniji? Ravnu liniju smo učili u prvom osnovne pa je izvjetrilo?
Svi su drugi krivi za sve, samo smo mi svete krave i ne smije nam se reći da smo krivi, i ne daj Bože da onome koji se nagurao nam na prste ili leđa velimo - odmakni se - nije to naš posao, to trebaju raditi zaštitari, policajci, redari razni - na svakog od nas barem jedan, a i tri jer ćemo se potući sa njim ak nam samo nešto netko zucne, jel.....gdje su naša Ustavom zagarantirana prava da nekome stojimo pred nosom ili mu dahćemo u uho.
J..ala nas naša ustavna prava dok nas spuste dva metra ispod zemlje - i to nam budu drugi krivi, spuštanje.
Najgore je sad to kaj stariji ljudi moraju čekati vani na zimi, to su nikak napravili.
Ili mala djeca.
A gdje bi čekalo pedeset - sto - dvijesto ljudi? U zatvorenome?
Kada šećeš psa u šest ili sedam ujutro, nije zima, kada hodaš po suncu od dućana do dućana, nije vruće, ali čekati deset ili dvadeset minuta je za popizditi.
Čekaš tranvaj deset minuta na minus deset - nije zima.
Ajmo se malo skulirati i prihvatiti da je situacija vanredna i da neku žrtvu moramo podnjeti svi u nekoj izvanrednoj situaciji. Ne ideš doktoru svaki dan sedam dana u tjednu tristošezdesetpet dana u godini. Ako su redovi dugački, čekanje pola sata - sat, onaj tko to ne može, može sjediti u toplom upaljenom automobilu ili otići odmah u čekaonu ordinacije, onaj tko ga je doveo može umjesto njega čekati i ne bu hmrl za tih pola ure niti mu budu noge otpale.
Tko se sam doveze nije u takvoj nepodnošljivoj situaciji da bude se onesvjestil od nemoći, a ako je, ode do šaltera i zatraži da ga iz objektivnih razloga uzmu odmah.
Najlakše je iz svega raditi dramu.
Ja sam bila u redu dvadeset i neka, i za desetak minuta sam već bila u čekaoni mamografije, sustigla gospođu ispred sebe na trećini puta do čekaone i zajedno smo ušle unutra - manje od minute - nekih pola minute - po osobi za cjelokupnu obradu prijema, dakle.
