Za vrijeme vladavine Tuđmana - glavnu riječ je vodio Tuđman, mimo njegove volje ništa se nije radilo. To je možda bilo prihvatljivo u prvim danima kada je bila ratna situacija, država u povojima i bilo je potrbno čvrsto rukovođenje situacijom. Kasnije taj model upravljanja više nije bio dobar. Ali to je više priča o Tuđmanu kao osobi koja je stasala u nekim sasvim drugačijim vremenima i koji je često imao pogled na situaciju potpuno drugačiji od većine koji su ga okruživali. Možda se to ponekada činilo neprimjerenim ali na kraju - ukupno gledano - dalo je pozitivan rezultat. No apsolutna vlast - znači i apsolutnu odgovornost. Ne postoji situacija u kojoj je 'car dobar, a samo su boljari loši' (stara ruska poslovica).
Što se tiče 'komunjara' - ti ljudi kakvi god da su bili u prošlosti - osigurali su pošteno održavanje prvih demokratskih izbora za koje su mogli pretpostaviti da ih vrlo vjerovatno neće dobiti. Tako su u ključnom trenutku korektno pustili vlast iz svojih ruku, što inače nije baš česta karakteristika autoritarnih režima. A to opet znači da su 'kumunjare' tada bili ispred svojeg vremena, da malo parafraziram neka druga vremena - bili su 'politička avantgarda' (ali ne radničke - nego vladajuće klase). Kada su karijerni komunisti (tu je ključna riječ: karijerni) shvatili da je vrag odnio šalu i da će netko drugi na vlast - odmah je velika većina preskočila u novi vladajući tabor i postali su vatreni HDZovci/nacionalisti štogod su mislili da treba biti da se umile novoj političkoj struji. (Tako su oni koji su jučer prijavljivali u komitet tko ide nedeljom na misu odmah zauzeli prve klupe na toj istoj nedeljnoj misi, a svi oni koji su se jučer javno zaklinjali u bratstvo-jedinstvo svih naših naroda i nardnosti danas postali vatreni nacionalisti, sa šovinsitičkom crtom). Situacija je često bila komična, ali za te ljude - sa njihovim 'sposobnostima' - to je značilo opstanak u novom sistemu. I bili su prihvaćeni kao takvi. I to imamo sve do danas, zastupnici dođu u sabor RH pod jednim geslom a onda se prodaju u sasvim suprotni tabor i sve to je, kao, postalo sasvim normalno. Je, normalno je da ljudi mijenjaju mišljenje, samo kada u svoj politički krug prihvaćaš sve i svakoga, samo da se nekako održiš na vlasti - što to govori o kvaliteti takve politike?