kad gledam ove slike sve me sramota moje današnje staviti.
Daj, molim te, samo ti stavljaj svoje putopise tj. putoslike, već sam ti Copy paste par ideja. Samo napred, ja isto volim istraživanja, putovanja...
Inače smo ovaj vikend nas petorica ( predsjednik planinarskog kluba sa sinom, moja dva sineka i ja) zapičili u Kamniško Savinjske Alpe ( a planirali julijce Triglav, al jbg nismo uspjeli zabezicirati dom u tom terminu) i odradili fantastičnu rutu koja po svojoj atraktivnosti i težini nadilazi klasične pristupe. U dva dana smo ispenjali 5 dvatisućnjaka, od kojih je najviši Križ (Koroška rinka 2433m) zaista zanimljivom rutom koja se svrstava u umjereno tešku (B) ili zelo zahtevna pot po Slo klasifikaciji, ferata dužine 1.35km, po meni jako izložena i atraktivna ali ne toliko opasna koliko je na glasu. Dalje smo lupili prek Male rinke na Tursku Goru i spust preko Kotlića ( eh, ti su opasni, pogotovo u svjetlu činjenice da nas je u najgorem mogućem trenu opralo grmljavinsko nevrijeme) pa podno Brane na Kamniško sedlo od kud sam fotke poslal. Dom je predivan, čist, uredan, taman za napuniti baterije za nedeljni uspon na Planjavu (2394m) , iskreno vrlo zahtjevan uspon na dijelovima, i vrlo opasan koji sigurno nije za preporučiti kao prvi uspon za početnika. Nakon prolaska Lučke Babe i Lučke Brane slijedi spust na Škarje gdje puca pogled na predivnu Ojstricu ( i jedno lijepo iskustvo od prije 5 godina za mojeg sineka na svojoj prvoj ferati Kopinškovom Poti) koja mami za neki drugi put. Spust u Logarsku je dugotrajan i zamoran ali kad imaš ovakvu ekipu, ništ nije teško...
Vrijedilo je, planina nam je bila milostiva i ovaj put...
