Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 12,451
A tko to ocjenjuje?
-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Šta smo radili danas 2
- Temu pokrenuo zoran89
- Datum prvog posta
plus
Iskusan lik
- Tu od
- 7 Sij 2016
- Poruka
- 7,962
Potrošnja. Recimo da nekaj lazure pobjegne u maglu. Sve ovisi kako naštelaš mlaz iz šprice i o tvojoj vještini.
Ja smatram da mi je mogući gubitak zanemariv trošak, u usporedbi da mi je ovak lakše, jednostavnije i ljepše. A i dok se maže s kistom može se manje spretnom cijediti i iz kista.
Mene tu ne zanima eventualni gubitak, smanjujem ga na nekakav minimum vještinom slaganja daskica, izborom kutova pod kojim ih špricam i tak...
ROADRUNNER
Iskusan lik
- Tu od
- 17 Stu 2013
- Poruka
- 1,881
Moje skromno misljenje je da je bolje lazuru mazati kistom ili valjkom da sloj bude deblji, upije se cim vise i tako dulje stiti drvo.
Jedna jučerašnja sa tehničkog pregleda. Sve je bilo ok, jedino je primjetil da vura na traktoru ne pokazuje radne sate. Budući da je videl da sam dobre volje kontrolor nije delal frku i dizal bespotrebno tenzije. To kaj su stranice malo zamašćene od pomazivanja panti nije bilo sporno. Godinu dana sam bez brige.
ROADRUNNER
Iskusan lik
- Tu od
- 17 Stu 2013
- Poruka
- 1,881
Jesi i njega udobrovoljil s jednom ljutom?
Kak si uspio atestirati prednje blatobrane?
plus
Iskusan lik
- Tu od
- 7 Sij 2016
- Poruka
- 7,962
@llmb0611 napravio si najbolji mogući potez što si sa sinom izašao u ribolov i tu ste se zajedno družili. Ako to sad i ne kužiš, jednoga dana se budeš sjetio i ovog Vašeg ribolova, a sin ti bude tko zna gdje.
Ovak po domače povedano:
Moj je bil moj samo dok je bil mali, dok sam mu izrađival BMX jer mu ga nisam mogel kupiti. Čak su mi i kolege na poslu zdušno pomagali sve do turbo farbanja toga beciklineka.
Bil je moj i dok sam mu izrađival karting, a kolega profesionalac, čiji je sin vozil prvenstvo Države me uvjeraval da to još niko doma ni uspešno napravil, mislim na ramu i "geometriju". Rado mi je poklonil sportski volan, sjedalo, set felgi i guma i valjda čekal moj neuspjeh u zasjedi.
Dečki na poslu su mi napravili zadnju osovinu, disk kočnice, kučišta za lagere i čekali kaj bu z toga ispalo.
Za 22 dana je taj karting letio po pisti aerodroma oko 120 km/h. Sin ga je doma vozil kak Kostelić među voćkama, kolega automehničar je samo rekel "ja to nebrem gledati, pa bu se zatukel".
Bil je moj i dok sam ga vučil, teral voziti Yugića po pisti aerodroma punim gasom, v rikverc (na pref se saka baba more nateravati) i onda bočno, ili v zamišljenu garažu parkerati.
I onda su nam ga zeli i meni i suprugi. Drugi su počeli z njim komandovati, malo škola, pa župnik, pa vatrogaci, nogomet, gimnazija i ode na Fax u Zg. Odonud se više ni doma vrnul, tam je pustil korenje.
Samo zato uživaj z njim vu sakoj sekundi i navek ti bu drago radi toga, najemput bu odrasel, postal veliki, mladi čovjek i se manje i manje bude tvoj.
🥂
Ovak po domače povedano:
Moj je bil moj samo dok je bil mali, dok sam mu izrađival BMX jer mu ga nisam mogel kupiti. Čak su mi i kolege na poslu zdušno pomagali sve do turbo farbanja toga beciklineka.
Bil je moj i dok sam mu izrađival karting, a kolega profesionalac, čiji je sin vozil prvenstvo Države me uvjeraval da to još niko doma ni uspešno napravil, mislim na ramu i "geometriju". Rado mi je poklonil sportski volan, sjedalo, set felgi i guma i valjda čekal moj neuspjeh u zasjedi.
Dečki na poslu su mi napravili zadnju osovinu, disk kočnice, kučišta za lagere i čekali kaj bu z toga ispalo.
Za 22 dana je taj karting letio po pisti aerodroma oko 120 km/h. Sin ga je doma vozil kak Kostelić među voćkama, kolega automehničar je samo rekel "ja to nebrem gledati, pa bu se zatukel".
Bil je moj i dok sam ga vučil, teral voziti Yugića po pisti aerodroma punim gasom, v rikverc (na pref se saka baba more nateravati) i onda bočno, ili v zamišljenu garažu parkerati.
I onda su nam ga zeli i meni i suprugi. Drugi su počeli z njim komandovati, malo škola, pa župnik, pa vatrogaci, nogomet, gimnazija i ode na Fax u Zg. Odonud se više ni doma vrnul, tam je pustil korenje.
Samo zato uživaj z njim vu sakoj sekundi i navek ti bu drago radi toga, najemput bu odrasel, postal veliki, mladi čovjek i se manje i manje bude tvoj.
🥂
@plus sve ja to razmim...moral sam otici s njim jer u srcu me bolelo dok mi je mali rekel, tata svasta obeca a na kraju ne ispuni...obeceval sam mu dosta dugo ribiciju i stalo je nekaj bilo..i mali to vidi i kuzi...a prebrzo bu zrasel i rekel: "stari ko te hebe"...
tak da bolje iskoristiti te trneutke nego u buducnosti zaliti...
tak da bolje iskoristiti te trneutke nego u buducnosti zaliti...
Mali su, mali i onda odrastu tak brzo.... treba iskoristiti svaku sekundu života sa njima dok su mali.
Još mi u glavi zvone Frenkijeve riječi sa ovogodišnjeg ljetovanja i pred očima mi je slika koju je podijelil sa nama.
A ima i jedna poučna na tu temu koju bi svaki roditelj trebal pročitati.
Sin: Tata, mogu li te pitati nešto?
Otac: Naravno. Šta je bilo?
Sin: Tata, koliko zarađuješ na sat?
Otac: To se tebe ne tiče. Zašto pitaš?
Sin: Samo hoću znati. Molim te, reci mi koliko zarađuješ na sat?
Otac: Ako baš moraš znati, 30 kuna.
Sin: Aha…
Sin: Tata možeš li da mi pozajmiš 15 kuna?
Otac je pobjesnio.
Otac: Ako je jedini razlog, zašto me tražiš novac, to što bi htio kupiti neku glupu igračku ili uradiš neku drugu koještariju, momentalno da si se spakirao u krevet!
Ubijam se od rada, da bih zaradio za sve nas, a ti samo misliš o sebi i svojim prohtjevima!
Dječak je pokunjeno otišao u sobu i zatvorio za sobom vrata.
Otac je sjeo za stol i bivao sve bjesniji zbog pitanja koje mu je dječak postavio. Kako se usuđuje pitati takve stvari? Nakon sat vremena, otac se smirio i razmislio malo o svemu: “Možda mu je nešto zaista bilo potrebno pa me je zato tražio 15 kuna. Uostalom, rijetko kada me traži novac.” Otac je potom otišao u sinovu sobu.
Otac: Spavaš li, sine?
Sin: Ne tata, budan sam.
Otac: Razmišljam nešto…možda sam bio previše grub. Danas mi je bilo naporno na poslu pa sam se istresao na tebi. Evo ti onih 15 kuna koje si tražio.
Dječak se nasmijao i razdragano rekao: ‘Hvala ti tata!’ Potom je uzeo zgužvane novčanice, koje su već bile pod jastukom i pridružio novim novčanicama! Otac je primjetio, da on već ima nešto novca, pa se opet razljutio. Dječak je polako prebrojao novac i potom pogledao oca:
Otac: Šta će ti još para, ako već imaš toliko koliko si tražio?
Sin: Nisam imao dovoljno, ali sad imam…Tata, imam sad 30 kuna! Mogu li kupiti 1 sat tvog vremena? Molim te, dođi sutra ranije s posla, da bismo svi večerali zajedno!
Otac se osjećao slomljenim. Zagrlio je svog sina i molio ga za oprost.
Još mi u glavi zvone Frenkijeve riječi sa ovogodišnjeg ljetovanja i pred očima mi je slika koju je podijelil sa nama.
A ima i jedna poučna na tu temu koju bi svaki roditelj trebal pročitati.
Sin: Tata, mogu li te pitati nešto?
Otac: Naravno. Šta je bilo?
Sin: Tata, koliko zarađuješ na sat?
Otac: To se tebe ne tiče. Zašto pitaš?
Sin: Samo hoću znati. Molim te, reci mi koliko zarađuješ na sat?
Otac: Ako baš moraš znati, 30 kuna.
Sin: Aha…
Sin: Tata možeš li da mi pozajmiš 15 kuna?
Otac je pobjesnio.
Otac: Ako je jedini razlog, zašto me tražiš novac, to što bi htio kupiti neku glupu igračku ili uradiš neku drugu koještariju, momentalno da si se spakirao u krevet!
Ubijam se od rada, da bih zaradio za sve nas, a ti samo misliš o sebi i svojim prohtjevima!
Dječak je pokunjeno otišao u sobu i zatvorio za sobom vrata.
Otac je sjeo za stol i bivao sve bjesniji zbog pitanja koje mu je dječak postavio. Kako se usuđuje pitati takve stvari? Nakon sat vremena, otac se smirio i razmislio malo o svemu: “Možda mu je nešto zaista bilo potrebno pa me je zato tražio 15 kuna. Uostalom, rijetko kada me traži novac.” Otac je potom otišao u sinovu sobu.
Otac: Spavaš li, sine?
Sin: Ne tata, budan sam.
Otac: Razmišljam nešto…možda sam bio previše grub. Danas mi je bilo naporno na poslu pa sam se istresao na tebi. Evo ti onih 15 kuna koje si tražio.
Dječak se nasmijao i razdragano rekao: ‘Hvala ti tata!’ Potom je uzeo zgužvane novčanice, koje su već bile pod jastukom i pridružio novim novčanicama! Otac je primjetio, da on već ima nešto novca, pa se opet razljutio. Dječak je polako prebrojao novac i potom pogledao oca:
Otac: Šta će ti još para, ako već imaš toliko koliko si tražio?
Sin: Nisam imao dovoljno, ali sad imam…Tata, imam sad 30 kuna! Mogu li kupiti 1 sat tvog vremena? Molim te, dođi sutra ranije s posla, da bismo svi večerali zajedno!
Otac se osjećao slomljenim. Zagrlio je svog sina i molio ga za oprost.
plus
Iskusan lik
- Tu od
- 7 Sij 2016
- Poruka
- 7,962
Počeli smo danas, supruga i ja, da vratimo stvari, poslije "maleraja i farberaja, raznih".
Traje i postupak "riješite se viška stvari".
>>Ova je fotka na naslovnici elaborata za homologaciju naše nekadašnje autocross staze. Ja sam škljocnuo ovu fotku, sa svojim Zenitom. Kolege su jedva dočekali da odvoze prve krugove i isprobaju, "što sam ja to osmislio" i što smo zajednički tih dana "za stazu, trkalište" napravili. Ovo je "scena" na prvom tzv. lakat zavoju iza startne ravnine. Kolege su s njim kasnije "ovladali" i više nije bilo previše ovakvih vožnji, na dva kotača. Ali bilo je zato, dva zavoja dalje, zbog brzine, ponekih prelijetanja jadnog auta preko glave drugog itd., naravno, bez ozljeda trkača. Ludi smo bili kao ekipa.
Ah ta luda "mladost". Neki su nas domači ljudi zadirkivali: "tateki se igraju s autima". E pa da se onda nismo "igrali", danas ne bi imali takvih uspomena.
(Naravno da su mi originalnu fotku odmah maznuli moji pajdaši. Dobro da imam i ovo za uspomenu.)<<
Traje i postupak "riješite se viška stvari"
.>>Ova je fotka na naslovnici elaborata za homologaciju naše nekadašnje autocross staze. Ja sam škljocnuo ovu fotku, sa svojim Zenitom. Kolege su jedva dočekali da odvoze prve krugove i isprobaju, "što sam ja to osmislio" i što smo zajednički tih dana "za stazu, trkalište" napravili. Ovo je "scena" na prvom tzv. lakat zavoju iza startne ravnine. Kolege su s njim kasnije "ovladali" i više nije bilo previše ovakvih vožnji, na dva kotača. Ali bilo je zato, dva zavoja dalje, zbog brzine, ponekih prelijetanja jadnog auta preko glave drugog itd., naravno, bez ozljeda trkača. Ludi smo bili kao ekipa.
Ah ta luda "mladost". Neki su nas domači ljudi zadirkivali: "tateki se igraju s autima". E pa da se onda nismo "igrali", danas ne bi imali takvih uspomena.
(Naravno da su mi originalnu fotku odmah maznuli moji pajdaši. Dobro da imam i ovo za uspomenu.)<<
