Da se i ja malo uključim u raspravu, ja imam farmu od 40-tak koza već sedmu godinu, sanska pasmina za mlijeko i otkup od strane "Vindije" Varaždin. Cijena mlijeka je takva kakva je, plačanje od sztrane "Vindije" sa naj,manje 2 mjeseca zakašnjenja, ali poslije redovito Poticaj od države, za sada je ali se to bude ukinulo, a i taj kaj je je sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci. To je za mlijeko.
Što se tiče samih jarića za prodaju, njima je cijena oko 20 kn/kg žive vage (kod nas), e sad, svi jarići se jare od nove godine do drugog mjeseca, i dok je tržište zasićeno, pada im i cijena po kg. Oko Božića nitko ne pita za cijenu, ali tada jarića nema, ima uvoz sa Novog Zelanda po 63 kn/kg.
Što se tiče nabavke samih jarića ili osnovnog stada, moj ti je savjet, a netko je to već i napomenul, nabavi mlade jarice, koje su odvojene od sisa i od njih napravi osnovno stado za sebe. Jarići i koze sa markicama ne daju više mlijeka od onih bez markica. Mlade jarice stare od mjesec do dva, a koji sami jedu, možeš nabaviti od 100 - 200 kuna po komadu, veće, one za klanje od 20-tak kg za 400 - 500 kuna, većinom po 800 - 1000 kn.
Koje god uzmeš, moraš računati na eventualnu smrtnost i to maldih jarića i koza koje se ojare, i nakon dan dva samo padne i ugine. To ti neče reči nitko, ni jednome kozaru nikada nije uginula ni jedna koza, ni jedan jarić, zašto ???? Zato što to nije istina, ugibaju svima, nekome više, nekome manje. Dok se nisam počeo baviti kozarstvom, mislio sam da lažu samo ribiči, a ribiči su sitna riba prema kozarima. Da dodam još i da ti malo tko bude rekao istininu za neki problem kako se da riješiti.
U Međimurju je razvijeno govedarstvo i svinjogojstvo i veterinari znaju jako malo o kozama, osim teorije koju su naučili u školama. Iz vlastitog iskustva, a na vlastitim greškama se uči mada je to najskuplja varijanta, prije 7 godina, ostali smo bez posla, prodao sam jedan auto pokupili kredite po raznoraznim bankama (savjet: ako misliš ići sa nekim kreditnim linijama, zaboravi sve, rate kredita ti pojedu svu zaradu, meni su ostali krediti još za cca 15-tak mjeseci i nadam se da to budem preživio), kupil koze i pribor i zapoćeli sa prodajom mlijeka "Vindiji". Zapoćeo sam sa 57 dojnih koza koje u po rodovnicima imale od 3 do 5 godina. Te rodovnike si je vlasnik ostavio kod sebe zbog prenosa, a ja sam morao vaditi druge rodovnike i platiti ih. Po tim drugim rodovnicima koze su imale nekoliko godina više. Bile su stare od 7 - 10 godina (poslije sam čuo kako je taj tip radio i koliko je ljudi prošlo kao i ja). Selekcijska služba nije imala pojma kako se to dogodilo (oni i inače nemaju pojma o ničemu).
Počelo je jarenje, ojarilo se njih 79, nakon mjesec dana je počelo. U kratkom roku sam ostao bez 68 komada, jednostavno su se rušili i ugibali. Veterinari su odnijeli hrpu para i nisu znali od čega je to.
Nikoga ne odvračam od kozarstva, ali prilikom izrade nekog financijskog plana, sve to treba uzeti u obzir. Prije dvije godine kukuruz je bio po 2,40 kn/kg, bala sijena po 35 kn (mala).