Moj pokojni majstor, daj mu Bog duši lako, kad smo delali generalku mi je rit okretal nebi li se ja čim manje naučil, ali me zato naučil da kad sastaviš motor ruke moraju biti masne, ali masne, ne crno masne.
Toga se i držim, a posel me naučila sila.
@MUHA sada si i mene podsjetio na mojeg pokojnog majstora Martina, dok sam bio šegrt. Za razliku od tvojeg kako si ga opisao, ja znam da je moj bio duša od čovjeka.Uvijek sam bio uvjeren pa sam i dan danas da je nastojao baš sve svoje znanje mi pokazati.
(Možda je tome kumovala njegova strašna, obiteljska tragedija, imao je sina istog imena kao ja, isto godište, ali je godinu dana prije našeg susreta dečko poginuo na probnoj vožnji s upravo mu od oca složenim motociklom.)
To ga je valjda do smrti proganjalo.
Ja sam imao osječaj da bi on meni uvijek rekao i dao sve što može i što zna. Učio me struku, ali i puno je samnom razgovarao recimo o doradama spidvej motora za utrke, jer je VŽ nekada bio jako jaki spidvej centar, na stadionu Varteksa je postojala spidvej staza oko igrališta, a vozili su ga naše legende kao Medved, Mihalinec i drugi, ne pamtim više sva ta imena. Medved je poslije imao autoelektričarsku, u VŽ jako poznatu radionu, s Mihalincem sam imao čast nekoliko godina raditi u firmi, bio nam je voditelj odjela Tehnologije izumitelj, inovator, a moj pokojni majstor Martin je sebi i njima pripremao motore za utrke.
I ja sam kao dečec vidio u njemu nekakvu uzvišenu i natprosječno pametnu osobu, majstora i velikog jako dobrog čovjeka.
Naučio sam ja u svemu tome popravljati i koje kakvog traktora Zetora, pa i onog starog Zeksa, te sam s tim znanjem - pomagao mnogima, dok im je trebalo.