Pozdrav.
Ja se ovom problematikom bavim dvadeset i kusur godina i stvari nisu baš jednostavne kako izgledaju.
Prvi problem je nabavka sviježe krvi, tj treba svake godine napravit puno kilometara po Dalmatinskoj Zagori, ai dalje, van granica....
Drugi problem je očuvanje izvornosti pasmine, tj. ne u pasminu meliorirati druge pasmine, talijanke, leghorke, frizijke, minorke..., jer kad dođe konačno priznavanje pasmine i kad se bude uzimao genetski materijal za analizu da nebi bilo bučkuriša i sramote.
Ne terba ni poklanjat ni prodavat jaja, piliče i skroz mlade jedinke, već samo zrele oformljene uzgojno valjane jedinke i sve sa greškom uklonit iz daljneg uzgoja.
Dobro se naoružat znanjem iz genetike, odredit komisiju koja če nadgledat čistoču uzgoja i savjetovat, što sa kim i zašto, te prvih desetak godina radit samo na obliku i osnovnim eksterijernim osobinama, onda se lagano uputit na stvaranje matičnih jata po bojama.
Ja sam već pokušao usmjeravat uzgajatelje na stvaranje matičnih jata po bojama, ali nisam baš naišao na odobravanje.
Ovdje pričamo o o nekakvim cijenama od 100 kuna, pa jedna jedinka pojede kvalitetne hrane nekoliko puta toliko, pogotovo po cijenama krmiva u Dalmaciji.
Nadalje stojim uvijek na raspolaganju ako nekome treba kakav savjet.
Franko Žižić
Solin.