Prvo pogledajte ovo, a na Youtubeu ima još o njemu.
http://www.permakultura.hr/zanimljivosti/video/29-sepp-holzer-permakultura-plodovi-zemlje
U međuvremenu je vođenje farme preuzeo njegov sin, a stari Holzer putuje svijetom i besplatno uči ljude u zemljama u razvoju ili s lošom klimom i geografskim položajem, strukturom tla da se može.
Znam da će sada to mnogi popljuvati, ali razmislite... Nije on jedini koji u brdovitoj Austriji tako radi i zarađuje. Od toga živi, nije mu to hobi. Tek kasnije je napisao i dvije knjige, pa mu je i to dio zarade, ali zašto ne ?
To što mi imamo nesposobne i pljačkaške vlade kojima paše da se što više uvozi, je samo jedan dio problema. Drugi je naš mentalitet(čast mnogima koji nisu među njima) koji ide na monokulture, sve naveliko, a onda se buni što baš je baš te godine otkupna cijena pala, subvencije kasne ili su srezane. Reći ćete, lako je više kultura kada imaš mnogo zemlje. Ne, on ima 50 ektara strme, šrte, kamenjarske zemlje na 1300 metara, ali je godinama to pretvarao u povezani poljoprivredni raj.
Da, znam,Austrijanci daju izdašnije potpore, čuvaju svoje, ali i mnogo strože kontroliraju proizvođače.
Drugi je problem, da bez pluga, ravne zemlje, ali da nije baš uz rijeku kada su poplave, a kada su suše da je što bliže rijeci (?!) nemože.
Treći problem je možda najteže rješiti, a to je da ljudi kupuju strano i jeftinije što je normalno. Na to sam često primoran i ja, iako to izbjegavam. Radije na crno direkt od proizvođača, ma netreba mi niti račun niti išta i zabole me za državu. Što je ona nama dala ? Meni ništa.
Evo jednog tekstića objavljenog prije mjesec dana u Poslovnom dnevniku(a bilo je o tome riječi i prije)o tome kako je moguće da Austrija ima toliko razvijeniju poljoprivredu nego mi:
U prvih godinu dana članstva Hrvatske u Europskoj uniji, Hrvatska je povećala ionako veliki uvoz hrane za daljnjih 240 milijuna dolara. Pri tome, na prste jedne ruke mogu se nabrojati poljoprivredni proizvodi i kulture u kojima Hrvatska vlastitom proizvodnjom zadovoljava vlastite potrebe, a sve to rezultat je petnaestogodišnje kontinuirane politike subvencioniranja pojoprivrednih proizvođača na što su potrošeni deseci milijardi kuna. Ima li onda uopće nade za hrvatsku poljoprivredu?
Nada postoji, a kako bi hrvatska poljoprivreda mogla izgledati može se vidjeti u jednoj drugoj srednjeeuropskoj državi. Iako je Austrija svojom površinom donekle veća od Hrvatske, rezultati tamošnje poljoprivredne proizvodnje višestruko su bolji. Za usporedbu, ukupan broj krava u Austriji na tisuću stanovnika dvostruko je veći nego u Hrvatskoj. Proizvodnja mlijeka dva i pol puta je veća, a austrijski govedarski sektor je neto izvoznik, za razliku od hrvatskog gdje se junad uvozi.
Sličan usporedni pokazatelji mogu se naći u gotovo svim segmentima poljoprivredne proizvodnje, a u nekima je razlika još i veća. Primjerice, iako raspolaže relativno malim fondom poljoprivrednih površina Austrija je europski lider u segmentu ekološke proizvodnje. Ukupno 16 posto poljoprivrednih gospodarstava je ekološko, a čak 20 posto poljoprivredne površine je također ekološko, što znači da se svako peto imanje bavi ekološkom proizvodnjom.
Iako raspolaže vrlo kvalitetnim resursima za takvu vrstu proizvodnje – čistim zrakom, nezagađenim tlom i vodom – Hrvatska nema niti približno takve rezultate. Zašto? Za razliku od Hrvatske, čak 90 posto austrijskih potrošača kupuje ekološke proizvode, a Austrija u velikoj mjeri podržava ekološku proizvodnju putem financijskih potpora za programe edukacija u školama, radionicama, istraživanjima, marketingu, odnosima s javnošću te radu na kontroli kvalitete.
Takav uspješni poljoprivredni sektor temelj je i za vrlo razvijenu prehrambenu industriju. Gotovo 62 posto ostvarenog izvoza Austrije otpada na proizvode prehrambene industrije.
http://www.permakultura.hr/zanimljivosti/video/29-sepp-holzer-permakultura-plodovi-zemlje
U međuvremenu je vođenje farme preuzeo njegov sin, a stari Holzer putuje svijetom i besplatno uči ljude u zemljama u razvoju ili s lošom klimom i geografskim položajem, strukturom tla da se može.
Znam da će sada to mnogi popljuvati, ali razmislite... Nije on jedini koji u brdovitoj Austriji tako radi i zarađuje. Od toga živi, nije mu to hobi. Tek kasnije je napisao i dvije knjige, pa mu je i to dio zarade, ali zašto ne ?
To što mi imamo nesposobne i pljačkaške vlade kojima paše da se što više uvozi, je samo jedan dio problema. Drugi je naš mentalitet(čast mnogima koji nisu među njima) koji ide na monokulture, sve naveliko, a onda se buni što baš je baš te godine otkupna cijena pala, subvencije kasne ili su srezane. Reći ćete, lako je više kultura kada imaš mnogo zemlje. Ne, on ima 50 ektara strme, šrte, kamenjarske zemlje na 1300 metara, ali je godinama to pretvarao u povezani poljoprivredni raj.
Da, znam,Austrijanci daju izdašnije potpore, čuvaju svoje, ali i mnogo strože kontroliraju proizvođače.
Drugi je problem, da bez pluga, ravne zemlje, ali da nije baš uz rijeku kada su poplave, a kada su suše da je što bliže rijeci (?!) nemože.
Treći problem je možda najteže rješiti, a to je da ljudi kupuju strano i jeftinije što je normalno. Na to sam često primoran i ja, iako to izbjegavam. Radije na crno direkt od proizvođača, ma netreba mi niti račun niti išta i zabole me za državu. Što je ona nama dala ? Meni ništa.
Evo jednog tekstića objavljenog prije mjesec dana u Poslovnom dnevniku(a bilo je o tome riječi i prije)o tome kako je moguće da Austrija ima toliko razvijeniju poljoprivredu nego mi:
U prvih godinu dana članstva Hrvatske u Europskoj uniji, Hrvatska je povećala ionako veliki uvoz hrane za daljnjih 240 milijuna dolara. Pri tome, na prste jedne ruke mogu se nabrojati poljoprivredni proizvodi i kulture u kojima Hrvatska vlastitom proizvodnjom zadovoljava vlastite potrebe, a sve to rezultat je petnaestogodišnje kontinuirane politike subvencioniranja pojoprivrednih proizvođača na što su potrošeni deseci milijardi kuna. Ima li onda uopće nade za hrvatsku poljoprivredu?
Nada postoji, a kako bi hrvatska poljoprivreda mogla izgledati može se vidjeti u jednoj drugoj srednjeeuropskoj državi. Iako je Austrija svojom površinom donekle veća od Hrvatske, rezultati tamošnje poljoprivredne proizvodnje višestruko su bolji. Za usporedbu, ukupan broj krava u Austriji na tisuću stanovnika dvostruko je veći nego u Hrvatskoj. Proizvodnja mlijeka dva i pol puta je veća, a austrijski govedarski sektor je neto izvoznik, za razliku od hrvatskog gdje se junad uvozi.
Sličan usporedni pokazatelji mogu se naći u gotovo svim segmentima poljoprivredne proizvodnje, a u nekima je razlika još i veća. Primjerice, iako raspolaže relativno malim fondom poljoprivrednih površina Austrija je europski lider u segmentu ekološke proizvodnje. Ukupno 16 posto poljoprivrednih gospodarstava je ekološko, a čak 20 posto poljoprivredne površine je također ekološko, što znači da se svako peto imanje bavi ekološkom proizvodnjom.
Iako raspolaže vrlo kvalitetnim resursima za takvu vrstu proizvodnje – čistim zrakom, nezagađenim tlom i vodom – Hrvatska nema niti približno takve rezultate. Zašto? Za razliku od Hrvatske, čak 90 posto austrijskih potrošača kupuje ekološke proizvode, a Austrija u velikoj mjeri podržava ekološku proizvodnju putem financijskih potpora za programe edukacija u školama, radionicama, istraživanjima, marketingu, odnosima s javnošću te radu na kontroli kvalitete.
Takav uspješni poljoprivredni sektor temelj je i za vrlo razvijenu prehrambenu industriju. Gotovo 62 posto ostvarenog izvoza Austrije otpada na proizvode prehrambene industrije.
