Golosjemenjače

[dadoinina]

Cycas revoluta - Cikas palma

Porodica: Cycadaceae​

Dvodomo malo drvo visine do 3m.
Listovi su perasti, kožasti, tamnozeleni i sjajni, dugi peko 1m i u rozeti su na stablu po čemu vrsta liči na palme. Listići su linearni, tvrdi te po obodu savijeni na dole a vrh im je šiljast.
Cvjetovi su kod muških jedinki u vidu jajastih cilindričnih cvasti na vrh stabla, a kod ženskih jedinki na vrhu stabla se nalaze plodni listići sa sjemenim zametcima.
Sjeme je žuto-narančaste boje, 3-5cm dužine, okrugle i bočno spljoštene.

 

[dadoinina]

Ginkgo biloba - Ginko

Porodica: Ginkgoaceae​

Dvodomo listopadno drvo visine do 30m.
Kod mladih biljaka krošnja je piramidalna, a kod starijih široko ovalna.
Kora je svijetlosive boje, ispucala kod starijih stabala.
Pupoljci su mirisni, žutosmeđe do narančaste boje.
Listovi su oblika lepeze, kožasti, širine 5 do 8cm, na peteljkama dužine do 7cm. Liska ima paralelno dihotomu nervaturu, listovi su tokom vegetacije u zelenoj boji, dok u jesen dobijaju limun žutu boju. Listovi su na dugorastima spiralnog rasporeda, a na kratkorastima su u pramenovima.
Cvjetovi su kod muških jedinki u većim cvastima na vrhovima kratkorasta, a kod ženskih jedinki cvjetovi su na drškama.
Sjeme se obavijeno sjemenjačom i podsjeća na šljivu. Sjemenjača je višeslojna, u fazi zrelosti je spolja žutozelena, mesnata i neprijatnog mirisa, a unutar koštičasta, Sjeme je dugo 2cm i visi na dršci.
Kultivari: Aurea, Autumn gold, Fastigiana, Laciniata, Pendula, Variegata itd.

 

[dadoinina]

Porodica: Pinaceae
Podfamilija: Abietoideae

Abies concolor - Dugoigličava jela

Jednodomo drvo visine do 50m.
Krošnja je široko kupasta, kod mladih stabala ređa a kod starijih gušća.
Kora je svijetlosive boje, ispucala duboko ljuspasto kod starijih stabala.
Pupoljci su smolasti, žute boje, dugi oko 6mm.
Četine su postavljene u dva reda. Duge su od 4,5 do 7cm a široke 2 do 2,5mm. Vrh četine je kratko zašiljen ili ponekad usječen, dok je osnova četine okruglasta i proširena. Četine su srebrenastoplave do srebrenastozelene boje.
Cjetovi su na prošlogodišnjim izbojcima. Muški cjetovi su na gornim granama krošnje. Ženski cjetovi su u vidu šišarica na krajevima grana.
Šišarice su sjedeće, valjkaste, uspravne i nakon dozrevanja se raspadaju. Dužine su od 7 do 13cm, maslinastozelene ili purpurne boje, sa sterilnim ljuspama kraćim od fertilnih. Fertilne ljuspe su lepezastog oblika.
Kultivari: Aurea, Brevifolia, Argentea, Conica, Fastigiata, Globosa, Pendula itd.

Abies pinsapo - Španska jela

Jednodomo je drvo visine do 25m.
Krošnja je široko kupasta.
Kora kod mladih stabala je glatka, a kod starijih ispucala.
Pupoljci su mali, okruglasti i smolasti.
Četine nisu raščešljane, duge su 1 do 1,5cm a široke 2,5cm. Vrh četine je kratko zašiljen ali ne bode, dok je osnova četine okruglasta i proširena. Četine su debele, tvrde i ukočene.
Cjetovi su na prošlogodišnjim izbojcima.Muški cvjetovi su na gornjim granama krošnje, a ženski su u vidu šiširica na krajevima grana.
Šiširice su sjedeće, valjkaste, uspravne i nakon dozrevanja se raspadaju. Dužine su 10 do 15cm, svjetlomrke boje, sa sterilnim ljuspama kraćim od fertilnih.

Abies alba - Jela obična

Jednodoma, anemofilna vrsta.
Ne podnosi temperaturne ekstreme. Voli duboka i hranljiva zemljišta. Izrazita vrsta sjenke.
Naraste od 35 do 60 m u visinu prečnika do oko 2 m. Vrh krošnje starih stabala često gnijezdast. Grane uglavnom u pršljenovima, horizontalne.
Kora u mladosti siva i glatka (sa bradavičavim smonim vrećicama), u starosti potamni i ispuca pločasto.
Četine na licu tamno-zelene, na naličju sa dvije paralelne svjetle pruge stoma, češljasto poredane i pljosnate.
Pupovi u pršljenovima, kestenjaste boje, do 3 mm, bez smole.
Ženske cvasti u obliku šišarke uspravni zeleni, muški žućkasti u pazuhu iglica.
Šišarke su duge 10-20 cm, uspravne, po zrenju se raspadaju.

Abies nordmanniana - Kavkaska jela

Jednodoma četinarska vrsta.
Traži relativno veliku vlažnost vazduha. Otporna je na vjetrove, a podnosi veoma niske temperature, do -25. Nije izbirljiva u pogledu kvaliteta zemljišta. Naraste do 60 m u visinu i do 2 m u prečniku. Sjenoljubiva vrsta.
U mladosti piramidalan, a kasnije zaobljen. Grane razvija i na donjem djelu stabla.
Rasprostranjena je u planinama zapadnog Kavkaza.
Kora plitko ispucala, tamno-siva.
Četine zbijene, četkasto raspoređene. Duge su 2-3 cm, pri vrhu malo urezane, pljosnate. S donje strane dvije pruge stoma.
Pupovi jajoliki, nisu smolavi.
Šišarke valjkaste, duge 12-15 cm i oko 5 cm debele, tamnosmeđe i smolave. Pokrovne ljuspe unazad povinute ( za razliku od naše jele).

Picea abies - Smrča

Jednodoma, anemofilna, sciofilna vrsta.
Acidofilna vrsta koja zahtijeva hladniju i vlažniju klimu. Polusciofita.Visina do 50 m i prečnik do 1 m.
Kora u mladosti glatka i siva, kasnije mrko-crvene boje i raspucana u obliku okruglastih ljusaka.
Pupovi bez smole, mrki jajasti i zaoštreni.
Četine ravnomjerno spiralno raspoređene, na presjeku rombične, zašiljenog vrha.
Cvjetovi muški u obliku sitnih šišarki, ženska šišarka u početku uspravna kasnije se savija prema dole.
Šišarke viseće, do 18 cm duge.

 

[mcmarko0204]

Zgodna tema, no trebao bi nešto promijeniti.
Ja znam što je, ali nemoj pisati riječi tipa anemofilna jer 99 % ljudi ne zna što je to.
Umjesto toga napiši da je oprašivanje putem vjetra.
Dalje, sciofilna vrsta. Osobno na faksu nikad nisam čuo za to, umjesto toga napiši vrsta sjene ili polusjene.
Eto, samo toliko.

 

[dadoinina]

Hvala na komentaju i drago mi je da sam zainteresovao temom.
Pojedine izraze cu ispraviti, posto sam iz BiH, pola izraza koristimo iz hrvatskog a pola iz srpskog pa se tesko snaci smirk): Ali zato cu pripaziti da sve bude na narodnom da svi razumiju happy):
Pozz

 

[dadoinina]

Picea pungens – Bodljikava smrča

Zimzelena, jednodoma vrsta.
Raste na visinama od 2000-3000 m nadmorske visine, najčešće u blizini tekućih voda (vodena smrča). Raste veoma sporo. Krošnja je široko piramidalana, grane horizontalne. Drvo visoko do 40 m.
Kora sivosmeđa.
Četine debele, krute, sabljasto izvijene sa bodljivim vrhom, spiralno raspoređene. Boja im varira. Duge 2-3cm.
Pupovi malo smolavi i tupi, relativno krupni, sa mnogo ljuspi prevrnutog vrha.
Šišarke skoro sjedeće, duge do 7 cm, svjetlo smeđe, mekanih plodnih ljuspi sa izveruganim rubom.

Picea orientalis - Istočna smrča​

Četinar visine do 40m, krošnja je piramidalna sa granama koje stoje u nepravilnim pršljenovima.
Kora kod mladih stabala pepeljasto siva a kod starijih tamnosiva i ljuspasta.
Pupoljci su bez smole i dugi oko 3mm
Četine su sa gornje strane grane veoma guste i prilegle uz nju dok su sa donje strane grančice raščesljane. Duge su od 0,4 do 0,8cm i zatupljenog vrha.
Muški i ženski cjetovi su odvojeni u cvastima ljubičasto-purpurne ili žuto-zelene boje.
Šišarice su cilindrično-jajaste, viseće i nakon sazrijevanja se otvaraju, dužine su od 6 do 9cm i svijetlomrke su boje.

Picea omorika – Pančićeva omorika

Raste od 400 do 1700 m nadmorske visine, uglavnom na krečnjacima.
Habitus je karakterističan, usko piramidalan. Drvo visoko do 50 m.
Kora je tanka, puca u ljuspe smeđe boje.
Četine su duge do 2 cm, u presjeku pljosnate, dole sa dvije bjeličaste pruge stoma.
Pupovi su bez smole, sitni i jajoliko ušiljeni.
Muški cvjetovi su resoliki i crvene boje, ženski ljubičasti (mlade šišarice).
Šišarke su viseće, duge 2-6 cm, široke 1-3 cm, tamnoljubičaste, zrele posmeđe.

Pseudotsuga menziesii - Duglazija

Zimzelena vrsta iz sjeverne Amerike gdje dostiže ogromne dimenzije. Razmnožava se sjemenom ali i reznicama.
Naraste preko 100 m u visinu i preko 4 m u prečniku. Krošnja piramidalna, deblo pravo.
Kora kad je mlada bradavičasta (smone vrećice), u starosti debela, duboko ispucala.
Četine su 2-3 cm duge, ravne, svjetlo do tamno zelene, spiralno poredane i pljosnate. Rastrljane medu prstima daju karakterističan miris jabuke.
Pupovi tamnokestenjasti, jajasti i ušiljeni.
Cvjetovi – muške rese žućkaste do 2 cm duge, ženske cvasti žuto-zelene do purpurne. Cvjeta u aprilu i maju.
Šišarke – oko 5 cm duge sa trorogim pokrovnim ljuspama.

Tsuga canadensis - Kanadska cuga

Visine do 30m, krošnja je piramidalna i gusta.
Pupoljci su okrugli, dlakavi i sitni.
Kora je smeđe boje, kod starijih stabala duboko izbrazdana.
Četine su raščešljane u dva reda, dužine 0,8 do 1,5cm a široke 1,5mm. Vrh četine je tup. Na naličiju se ističu dvije bijele pruge stoma.
Cjetovi muški su u okruglastim cvastima ili resama na prošlogodišnjim izbojcima. Ženski cvjetovi su sitni, javljaju se na prošlogodišnjim bočnim izbojcima.
Šišarica je viseća i nakon dozrijevanja se otvara. Dužine je do 2,5cm i na kratkim je peteljkama.

Larix decidua – Evropski ariš​

Listopadan četinar, brzog rasta. Kod nas čest u šumskim kulturama.
Voli sunce, uspjeva na krečnjačkoj, dolomitnoj podlozi, pa i na škriljcima, na većim nadmorskim visinama, u krajevima sa obilnim padavinama. Podnosi niske temperature i buru.
Oblik krošnje je jajasto-piramidalan, grane horizontalne ili obješene. Do 35 m visoko drvo.
Kora je vrlo debela, duboko izbrazdana.
Iglice su mekane, tanke i svjetlo zelene, na kratkorastima i dugorastima, duge 1-4 cm.
Pupovi su crvenkasti tupo-jajoliki.
Cvjetovi – muški žuti i jajoliki, ženski crveni i okruglasti.
Šišarke su duguljaste, 2-4 cm dužine i do 2 cm širine, sivo-smeđe. Plodne ljuspe krute i zaobljenog vrha.

Cedrus atlantica – Atlaski kedar

Zimzeleno, jednodomo drvo prvog reda. Toploljubiva je vrsta.
Krošnja je piramidalana u mladosti, s dosta rijetkom krošnjom, grane se odvajaju pod oštrim uglom. Dostiže preko 40 m visine i 7 m obima.
Kora je dugo glatka, kasnije ispuca u poligonalne pločice.
Četine su na kratkorastu do 2,5 cm duge, plavo-zelene, brojne (30-40 u čuperku).
Pupovi su okrugli, sa puno ljuspi.
Cvjetovi – muški se počinju javljati par godina ranije, u šišaričastim resama do 5 cm.
Šišarke su 5-10 cm duge, 4 cm široka cilindrično-jajasta ravnog vrha, po sazrijevanju se raspada. Sazrijeva s proljeća treće godine.

Cedrus deodara– Himalajski kedar​

Zimzeleno, jednodomo drvo prvog reda. Toploljubiva vrsta.
Habitus je piramidalan , a u mladosti sa povijenim vrhom i vrhovima grana, s dosta rijetkom krošnjom, grane se odvajaju pod oštrim uglom. Dostiže preko 40 m visine i 7 m obima.
Kora je smeđa, kod starih stabala ispucala.
Četine su dužine do 3,5cm, dosta su krute.
Cjetovi se muški javljaju u vidu uspravnih resa žutosmeđe boje, a ženski u uspravnim cvastima crvenkaste boje, cjeta u jesen.
Šišarice su sjedeće, uspravne i jajaste, nakon dozrijevanja u drugoj ili trećoj godini se raspadaju. Dužine su 7 do 10cm a širine 5 do 6cm, zaobljenog vrha i crvenosmeđe boje.

 

[dadoinina]

Pinus strobus - Borovac

Uz duglaziju, najčešće sađen strani brzorastući četinar u našim šumskim zasadima.
Brzorastuća je vrsta koja je otporna na mraz. Sreće se na raznim staništima, većinom hladnim i mrazovitim sa dosta vlage, vezana je za silikatnu podlogu.
Naraste do 50 m u visinu, sa široko piramidalnom krošnjom.
Kora tamno-siva i pločasto ispucala, u mladosti dugo sjajna i glatka.
Četine po pet u čuperku, meke, tanke, plavičasto-bljedozelene, iznutra plavičasto-bijele, duge do 14 cm.
Pupovi do 12 mm dugi, izduženo kupasti, sa smeđim ljuspama.
Muške cvasti, crvenkasto–žute, eliptične, a ženske šišarice stoje terminalno. Cvjeta od aprila do juna.
Šišarke su do 25 cm duge i do 7 cm široke, cilindrične, svijetlomrke sa kožasto drvenastim fertilnim ljuskama, koje su suženog vrha.

Pinus nigra – crni bor

Pretežno je rasprostranjena na krečnjaku, dolomitu i serpentinitu.
Naraste do 50 m u visinu, krošnja je jajasta i zaobljena.
Kora duboko raspucala na izdužene, nepravilne ploče.
Iglice po dvije u rukavcu, tamno-zelene, krute, naglo ušiljenog vrha, do 18 cm duge i do 2 mm široke.
Pupovi okruglasti, pokriveni tankim, sivim ljuskicama, smolasti.
Cvijet muški žuckast, u grupama, a ženske šišarice pojedinačne ili po četiri zajedno. Cvijeta u maju.
Šišarica do 10 cm duga, oko 4 cm široka, fertilne ljuske sa donje strane čađavo crne.

Pinus sylvestris – bijeli bor

Jednodoma, četinarska vrsta. Rasprostranjena u našim šumama i šumskim zasadima.
Raste na pjeskovitim, kamenitim, suvim zemljištima, u čistim i mješovitim sastojinama, na peridotitima, dolomitima. Takođe i vrsta koja kao pionirska učestvuje u nekim sukcesijama vegetacije šuma jele i smrče i dr.
Raste do 40 m u visinu i prečnika do 1 m, ima svjetlu krošnju.
Kora pepeljasto-siva, ispucala na jasno omeđene mnogougaone pločice. U gornjem dijelu krošnje i na granama sitno ljuspasta, crvenkasta (slov.: rdeči bor).
Četine do 7 cm duge, krute, šiljate, na lednoj stani zatvoreno zelene, a na unutrašnjoj svjetlo-zelene, nalaze se po dvije u rukavcu.
Pupovi izduženo jajasti, zašiljeni, bez smole, pokriveni sivim ili crvenkastim ljuspama.
Cvjetovi muški u obliku resa; ženske šišarke često po četiri zajedno, tamno-crvene. Cvjeta maja – juna.
Šišarke do 8 cm duge i oko 2,5 cm debele; plodne ljuspe sivo-smeđe boje, stanjene prema rubu, sa pljosnatom ili piramidalnom apofizom.