Re: JEČAM sjetva-žetva 2012.-2013.-2014-2015
Glifosat šprican na konvencionalne kulture ostaje kemijski nepromijenjen. Glifosat u GM kulturama se metabolizira u razgradne produkte: aminometil fosfonsku kiselinu (AMPA) i N-acetil-glifosat (N-acetil-AMPA) čija se pojava i koncentracija moraju uzeti u obzir kod toksikoloških ispitivanja i utvrđivanja rezidua.
Jednom kada je primijenjen, glifosat i njegovi razgradni produkti prenose se cijelom biljkom u listove, zrna (žito) i plodove (voće, povrće). Ne mogu se isprati vodom, niti se mogu uništiti kuhanjem. Rezidue glifosata su stabilne u hrani: smrzavanje, sušenje i industrijska prerada neće ih smanjiti. Naprotiv, neki načini obrade kao što su izdvajanje mekinja, još i koncentriraju rezidue.
.
.
.
Najnoviji podatci iz Južne Amerike, gdje su GM polja soje zavladale kontinentom, pokazuju sljedeće: izloženost glifosatu udvostručuje rizik od kasnog pobačaja, a djeca majki konzumenata glifosata imaju povišenu pojavu neurobihevioralnih poremećaja. Studija iz Paragvaja, gdje se intenzivno uzgaja GM soja pokazuje da žene u području od 1 km od polja gdje se primjenjuje glifosat imaju dvostruko veću šansu roditi dijete s deformacijama. U argentinskoj regiji Chaco, gdje se uzgaja soja, broj slučajeva raka se učetverostručio u prošlih deset godina.
Kod čovjeka već 0,5 ppm ima akutno toksično djelovanje na endokrinološki sustav (hipofiza, štitna žlijezda, reproduktivne žlijezde), 1 ppm za jetru, a 10 ppm je toksično za bubrežne stanice – što je razna toksičnosti mnogo veća od DDT-a. Stoga izloženost vrlo malim količinama može predstavljati potencijalu prijetnju zdravlju.
Dokazano je da manje količine glifosata mogu biti toksične za ljudske stanične kulture, uključujući stanice embrija i posteljice. Utvrđeno je da AMPA može biti opasnija za ljude nego sam glifosat, a ima i genotoksično djelovanje. Pregled istraživanja obavljen 2013. godine od američkog MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) pokazuje da glifosat inhibira enzime citokrome P450 koji imaju važnu ulogu u detokfikaciji ksenobiotika. Glifosat pojačava negativan učinak ostalih okolišnih toksikanata – ovaj aspekt djelovanja je od ključne važnosti, a nije uopće razmatran u brojim studijama na sisavcima. Glifosat pojačava djelovanje okolišnih toksikanata, oštećenje transport sulfata u serumu i oštećuje biosintezu aromatskih aminokiselina u crijevnim bakterijama te kumulativno dovodi do mnogih poremećaja i bolesti koji su poznati zapadnom svijetu: gastrointestinalne bolesti, obezitet, bolesti srca, depresija, autizam, neplodnost, rak i Alzheimerova bolest povezani su sa glifosatom. Studija MIT-a pokazuje da je glifosat školski primjer egzogene biosemiotske entropije – uništenje homeostaze putem okolišnih toksina. Kronično toksično djelovanje očituje se na svim sustavima kakve drugi pesticidi, uključujući i DDT ne pokazuju.
Zaključno
Glifosat je prijetnja zdravlju čovjeka, kao herbicid i kao rezidua u hrani. Već minimalne količine, u miligramima, imaju toksični učinak na naš endokrini sustav i sposobnost borbe našeg tijela s drugim toksinima. Učinci glifosata iz hrane nisu akutni i ne mogu se odmah jasno uočiti, već je potrebno više vremena da se manifestiraju, a kada se pojave razne bolesti već je - prekasno.
Cijeli tekst:
http://www.nutricionizam.com/index.php/novosti/244-glifosat-u-nama