Da se nadovežem na divljač i lovačka društva.
Prošle godine su mi svinje uletile i napravile štetu od 3000 kuna. Zvao sam predsjednika lovačkog društva i pitao za obeštećenje jer sam gradio i radio sve da ih spriječim (oni su ih u pogonu natjerali u kuruzu). Nakon prvog razgovora i nadi da budem dobio bar neke info kak da se obeštetim mi je rečeno da mi pastir nije radio i da je u travi i da nemam nikakvo pravo, a i kad sam tak kurčevit i pametan da se budem sam snašel. Druga faza je bila da sam tražil da mi komisija lovačka napravi zapisnik i da mogu u parnični postupak. Komisija je izašla i ja sam imal tasta za svjedoka. Došli baje i rekli da mi ne budu napravili zapisnik i otišli. Nakon toga me zval isti gospodin i nudil mi 1000 kuna da šutim da imam pravo na obeštećenje i kupim si kukuruzu za te pare. Bome sam poludil i zval vještaka za procjenu štete. Izašle žene, napravile procjenu i platio sam oh 2400 kuna. Za tonu kukuruza. Nije mi žao ni najmanje ni jedne lipe kaj sam joj dao. Onda sam prijavil lovačko inspektoratu rada (utvrđeno da su radili sve po propisu), a glupan nisam tražil izvješće inspektora. Dalo mi je lovačko društvo, u gram, sve kaj su svinje srušile, ali sam rekel da idemo u parnički postupak ako ne budu platili ili dali kukuruzu. Spor traje po 6-7 godina. Još mi je predsjednik društva žalil kak sam bezobrazan jer ima posla s inspektorom i kak mora izostati 2 dana s posla dok ovaj pogleda papire. Izgubil sam mjesec dana na natezanje jer naša država kurca nikaj ne poduzima da se nama pomogne. Da napomenem, predsjednik lovačkog društva je tu lokalni glavonja i samo jedva čekam da mi svinje opet prek žice ulete.
Prošle godine su mi svinje uletile i napravile štetu od 3000 kuna. Zvao sam predsjednika lovačkog društva i pitao za obeštećenje jer sam gradio i radio sve da ih spriječim (oni su ih u pogonu natjerali u kuruzu). Nakon prvog razgovora i nadi da budem dobio bar neke info kak da se obeštetim mi je rečeno da mi pastir nije radio i da je u travi i da nemam nikakvo pravo, a i kad sam tak kurčevit i pametan da se budem sam snašel. Druga faza je bila da sam tražil da mi komisija lovačka napravi zapisnik i da mogu u parnični postupak. Komisija je izašla i ja sam imal tasta za svjedoka. Došli baje i rekli da mi ne budu napravili zapisnik i otišli. Nakon toga me zval isti gospodin i nudil mi 1000 kuna da šutim da imam pravo na obeštećenje i kupim si kukuruzu za te pare. Bome sam poludil i zval vještaka za procjenu štete. Izašle žene, napravile procjenu i platio sam oh 2400 kuna. Za tonu kukuruza. Nije mi žao ni najmanje ni jedne lipe kaj sam joj dao. Onda sam prijavil lovačko inspektoratu rada (utvrđeno da su radili sve po propisu), a glupan nisam tražil izvješće inspektora. Dalo mi je lovačko društvo, u gram, sve kaj su svinje srušile, ali sam rekel da idemo u parnički postupak ako ne budu platili ili dali kukuruzu. Spor traje po 6-7 godina. Još mi je predsjednik društva žalil kak sam bezobrazan jer ima posla s inspektorom i kak mora izostati 2 dana s posla dok ovaj pogleda papire. Izgubil sam mjesec dana na natezanje jer naša država kurca nikaj ne poduzima da se nama pomogne. Da napomenem, predsjednik lovačkog društva je tu lokalni glavonja i samo jedva čekam da mi svinje opet prek žice ulete.
