Očito si premlad da se sjećaš nekih stvari.
Nekad smo se igrali, nije se pitalo tko vodu pije iz čije čaše, tko je kome kamen bacil u glavu (figurativno) i roditelji nisu dizali paniku za svaku sitnicu i prijetili sudom ko danas.
Danas e zato više djeca ne igraju, već se "druže" preko društvenih mreža, neznaju kak izgleda kokoš, a kamoli krava...
Hebem ti takav život i sreću.
Od crtića se prikazuju Simpsoni, u kojima je neki tip peder, i to se servira djeci kao normalno, a Tom i Jerry su "strašno nasilni i pogubni po dječju psihu" itd.
Kakav je to svijet?
Ja ne želim da mi takav svijet odgaja dijete. Želim da je normalno da djeca podijele jabuku, a ne da dijele "krevet"...
Slažem se sa Savom, ješ čim je kraj "zaostaliji" tim su ljudi mudriji i spremniji za život i razmišljanje svojom glavom kak opstati i preživjeti, kak pomoći bližnjem svom, a ne zaj.. ga, bez lažnog morala i držanja fige u džepu.
Nemoj razmišljati površno (kak sad odaješ svojim pisanjem).
Istina, neke su knjige dizale prašinu u svoje vrijeme. I da, čitaju se slobodno 100 godina poslije. Smetale su nekome po političkim stavovima, ali nisu bile vulgarne.
Nek se i ove predložene u filmu, čitaju 100 godina poslije nas, a ne sad, jer su "ispred vremena"
Ti si sretan jer imaš novce koji ti olakšavaju život. A da ih nemaš, bi li onda isto bil sretan?
Bi li bil zadovoljan nekom Ladom ili nekom drugom starom kantom? Kaj bi ti rekli prijatelji?
Pitaj ljude, koji nemaju novaca, čime su sretni. Sretni su zdravom i odgojenom djecom, bez obzira imali novo ruho ili "second hand" robu na sebi.
Ali, prisilno odgajanje djece od strane društva protiv uvjerenja njihovih roditelja i njih će učiniti nesretnima. A to ovakvo društvo upravo želi. Jer gnjevne i nezadovoljne ljude najlakše je pretvoriti u amorfnu masu, koja
ne zna misliti svojom glavom i radi ono kaj joj se servira s televizije ili medija. Pogledaj samo rezultate izbora (bilo u HR, BiH, Srbiji...).
To je totalitarizam novog doba. Isto kao i silna bespotrebna cijepljenja npr.
Možeš me nazvati staromodnim ili zaostalim, ali ne želim biti dio takvog društva i borit ću se da moja obitelj ostane tradicionalnom, a ne kakvom joj ovo neoliberalno društvo nameće.
Razmisli malo. Život nije onakav kakav na prvi pogled izgleda.
Veličina je društva kritički promotriti tuđe ali ostati svoj i na svojem, a ne prihvatiti svaku glupost koja dođe ili nam se servira s dekadentnog zapada.
Čemu se dodvoravati nekome (dođe gost i ti govoriš njegovim jezikom...). Nek se i oni potrudi naučiti par riječi, ili bar engleski, da se može komunicirati "na neutralnom terenu" npr. Čemu skidati gaće svakome...?