kawasaki0201
Aktivni član
- Tu od
- 16 Sij 2011
- Poruka
- 3,143
Šarafil bentlije, a ne ursuse i ostalu kramu!
-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
kawasaki0201
Aktivni član
- Tu od
- 16 Sij 2011
- Poruka
- 3,143
Teško, lijenćinom i mlatimudom se ne postaje, to se moraš tak roditi!Jok, živel bi od danas do sutra i to od priče. Takvi danas naj bolje prolaze u životu a vruči se mrzle vode nikad napili nisu.
Samo ako bi se mogel prilagoditi:
nimrennermin
Iskusan lik
- Tu od
- 1 Pro 2014
- Poruka
- 1,487
A Muhač,, da nebi možda u političare,,
kod njih, nit su ruke masne i prljave nit crnog pod noktima,, a da grebu,grebu.:icon_question:
brgud
Iskusan lik
- Tu od
- 4 Lis 2013
- Poruka
- 5,770
Dobro si odlučio ! Za početak posao koji donosi određenu sigurnu (?) plaću, a poslije posla polako raditi na tome što si već započeo. S vremenom ćeš vidjeti kako će se stvari odvijati. Ako poslovi u poljoprivredi budu išli dobro i vidiš da od toga možeš normalno živjeti, onda se više posvetiš poljoprivredni. Ako pak ne onda posao koji i sada imaš. Samo polako, ako možeš bez kredita ili većeg zaduživanja (ako nisi siguran da to možeš vraćati). Ulagati u mehanizaciju, ali onoliko koliko možeš uložiti, bez zaduživanja.y):
y):NEWHOLLAND
Iskusan lik
- Tu od
- 15 Srp 2010
- Poruka
- 5,601
Ljubio cure.
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Re: Budućnost mladih na selu
E, šta na ovo reći.....vidi, ovdje kod mene u selu ima jedan mladi dečko, entuzijast, završio Poljo faks, koji je počeo prije tri - četiri godine sa malinama. Ide mu solidno, ukoliko prosuđujem po širenju svake godine na veću površinu, a i druge vrste - kupinu, borovnicu.......No, uz njega je i njegova obitelj - roditelji. Ma tu je, na forumu negdje, možda čita ovo......ako sam ga dobro skužila, nema hladnjaču jer veli njegova mama da sve što ne prodaju dan nakon berbe ukuha u đem, i taj đem i sviježe maline prodaje nedaleko mene na placu (tržnica na malo). Ne znam ima li kupce na veliko, nisam pitala.
Sada ti razmisli možeš li sam nešto od toga napraviti i je li ok da ti malina bude nositelj proizvodnje.
A ono drugo - šta i kako od svoga života napraviti - upustiti se u proizvodnju ili završiti faks i raditi u uredu........ja sam u proizvodnji. O, živim ja solidno od tog posla, financijska strana nikada nije bila upitna. Ono što je upitno je način na koji živim.
Trinaest godina, odkako imam plastenike mora sam vidjela nekoliko dana - manje od trinaest - onako, za odmor. Ne računam zbog posla što se išlo.....opčenito odmora u sezoni kada svi dignu sve četiri u zrak i odmaraju se ja nemam - radi se, a odmara se u kasnu jesen, zimi i do početka postavljanja nove sezone. Je odmor, ali nije to to.
Moja kćer, završila faks, radi od ponedeljka do četvrtka od osam do sedamnaest, često i do osamnaest, petkom od osam do četrnaerst. Ima dvadeset osam dana godišnjeg u koji ne ulaze subote. Iskombinira si vikende i desetak dana državnih praznika i blagdana godišnje i devedesetak dana godišnje luta po domovini i svim stranama svijeta.
Kada zbrojim njene prihode i usporedim sa svojima, ona kaska iza mene.
Kada usporedim ono šta ona uzima od života ja ne da kaskam iza nje - ja sam se spotakla i polomila noge i na štakama puzim za njom.
I sad, da me netko još samo prije dvije - tri godine pitao bih li mijenjala svoj način života i posao koji radim, ja bih se zaklela u sve živo da mi ne bi palo na pamet.
Da me sada pitaš......snage više nema, entuzijazam je negdje paralelno odlepršao sa njom...........
Ali živjeti na selu - svakako. Negdje blizu neke šume, šumetine čak, riječice, potočića.......nezamjenjivo...........
Drž se faksa, završi ga, a onda odluči šta ćeš i kako ćeš.
Malinarbosna;1206102[B kaže:
E, šta na ovo reći.....vidi, ovdje kod mene u selu ima jedan mladi dečko, entuzijast, završio Poljo faks, koji je počeo prije tri - četiri godine sa malinama. Ide mu solidno, ukoliko prosuđujem po širenju svake godine na veću površinu, a i druge vrste - kupinu, borovnicu.......No, uz njega je i njegova obitelj - roditelji. Ma tu je, na forumu negdje, možda čita ovo......ako sam ga dobro skužila, nema hladnjaču jer veli njegova mama da sve što ne prodaju dan nakon berbe ukuha u đem, i taj đem i sviježe maline prodaje nedaleko mene na placu (tržnica na malo). Ne znam ima li kupce na veliko, nisam pitala.
Sada ti razmisli možeš li sam nešto od toga napraviti i je li ok da ti malina bude nositelj proizvodnje.
A ono drugo - šta i kako od svoga života napraviti - upustiti se u proizvodnju ili završiti faks i raditi u uredu........ja sam u proizvodnji. O, živim ja solidno od tog posla, financijska strana nikada nije bila upitna. Ono što je upitno je način na koji živim.
Trinaest godina, odkako imam plastenike mora sam vidjela nekoliko dana - manje od trinaest - onako, za odmor. Ne računam zbog posla što se išlo.....opčenito odmora u sezoni kada svi dignu sve četiri u zrak i odmaraju se ja nemam - radi se, a odmara se u kasnu jesen, zimi i do početka postavljanja nove sezone. Je odmor, ali nije to to.
Moja kćer, završila faks, radi od ponedeljka do četvrtka od osam do sedamnaest, često i do osamnaest, petkom od osam do četrnaerst. Ima dvadeset osam dana godišnjeg u koji ne ulaze subote. Iskombinira si vikende i desetak dana državnih praznika i blagdana godišnje i devedesetak dana godišnje luta po domovini i svim stranama svijeta.
Kada zbrojim njene prihode i usporedim sa svojima, ona kaska iza mene.
Kada usporedim ono šta ona uzima od života ja ne da kaskam iza nje - ja sam se spotakla i polomila noge i na štakama puzim za njom.
I sad, da me netko još samo prije dvije - tri godine pitao bih li mijenjala svoj način života i posao koji radim, ja bih se zaklela u sve živo da mi ne bi palo na pamet.
Da me sada pitaš......snage više nema, entuzijazam je negdje paralelno odlepršao sa njom...........
Ali živjeti na selu - svakako. Negdje blizu neke šume, šumetine čak, riječice, potočića.......nezamjenjivo...........
Drž se faksa, završi ga, a onda odluči šta ćeš i kako ćeš.
Propali Poljoprivrednik
Iskusan lik
- Tu od
- 25 Lip 2014
- Poruka
- 3,435
Sad malo čitam i gledam što vi svi pišete i ima nešto u tome svemu, ali zaboravljamo da smo svi mi drugačiji. Ja npr. guram faks, a ne vidim da će mi uopće pomoći u životu... Planiram se baviti poljoprivredom, jer mislim da imam zemlje i dobru proizvodnju vina i grožđa da mogu solidno živjeti. Kada pogledam samo kod nas u Srijemu, postoje pojedinci koji su pametno krenuli i uložili u poljoprivredu i danas žive 3 svijeta...
Faks planiram završiti, ali ne vidim nekakvu korist, ako mislim, a mislim se baviti poljoprivredom, bio ja doktor primarius poljoprivrede i dalje moram ići na polaganje certifikata i kojekakvih dozvola kao i onaj koji ima 8 razreda osnovne, jedino da se danas sutra negdje zapošljavam pa hajde, to će mi pomoći, ali onda opet poslodavac ti ne može dati toliku plaću pa idi doma, ili si prekvalificiran ili neki bog, uvijek je neka kvaka.
Znam da su moji uvjeti ulaska u proizvodnju debelo postavljeni prije mene i da imam zaleđinu, ali ja sam takva osoba da ja ne mogu biti na jednom mjestu, moram nekog vraga raditi, a da se molim bogu za posao ili nešto, neću, a neću ni da me danas sutra neki debil dribla za plaću od koje danas sutra moja žena i djeca neće imati osnovno.
Svi danas govore, kupi se i idi van, ali ne razmišljaju da su tamo došljaci i da su jeftina radna snaga i rade poslove koje npr. Švabo neće jer ima "nižih bića". Ok je otići u Njemačku i raditi za 700€ plaću, odbij na stanovanje, jelo... Ostane nekih 500€. Ti imaš za poslat kući neku paru i da živiš pos'o kuća, kuća - pos'o u toj njemačkoj. Probaj otići u njemačku sa obitelji i bit će ti gore nego u RH.
Bratić je prije 5 godina otišao u Norvešku, vozi kamion, tek nakon što se malo uvukao u krug i malo uznapredovao gore, tek sada je poveo suprugu gore i dobili su dijete. Živi kao podstanar, ima taj posao i može živjeti bolje nego ovdje, samo gledam da je on imao i poznanstva tj. imao je nekoga da ga pogura u toj Norveškoj, da nije, vjerojatno bi se brzo vratio... Zato treba postaviti neke ciljeve u životu, ne previsoke, jer se često razočaramo...
Ja bi više od svega volio da danas sutra imam svaki dan za jesti, da moja djeca imaju sve potrebno, ubiti da imam za životnu egzistenciju, koji puta za neki luksuz i ne treba mi više, cura mi je poprilici sličnog stava tako da se ne bojim... Ne treba sanjati kule i gradove jer se uvijek razočaraš, kao kod nekih ljudi, kad ih upoznaš odbojni su pa te iznenade kao i obratno.
Ubiti mislim da je bitno prvo vidjeti što želiš u životu, da bi mogao reći da to je to što trebam raditi da bih došao do toga.
Faks planiram završiti, ali ne vidim nekakvu korist, ako mislim, a mislim se baviti poljoprivredom, bio ja doktor primarius poljoprivrede i dalje moram ići na polaganje certifikata i kojekakvih dozvola kao i onaj koji ima 8 razreda osnovne, jedino da se danas sutra negdje zapošljavam pa hajde, to će mi pomoći, ali onda opet poslodavac ti ne može dati toliku plaću pa idi doma, ili si prekvalificiran ili neki bog, uvijek je neka kvaka.
Znam da su moji uvjeti ulaska u proizvodnju debelo postavljeni prije mene i da imam zaleđinu, ali ja sam takva osoba da ja ne mogu biti na jednom mjestu, moram nekog vraga raditi, a da se molim bogu za posao ili nešto, neću, a neću ni da me danas sutra neki debil dribla za plaću od koje danas sutra moja žena i djeca neće imati osnovno.
Svi danas govore, kupi se i idi van, ali ne razmišljaju da su tamo došljaci i da su jeftina radna snaga i rade poslove koje npr. Švabo neće jer ima "nižih bića". Ok je otići u Njemačku i raditi za 700€ plaću, odbij na stanovanje, jelo... Ostane nekih 500€. Ti imaš za poslat kući neku paru i da živiš pos'o kuća, kuća - pos'o u toj njemačkoj. Probaj otići u njemačku sa obitelji i bit će ti gore nego u RH.
Bratić je prije 5 godina otišao u Norvešku, vozi kamion, tek nakon što se malo uvukao u krug i malo uznapredovao gore, tek sada je poveo suprugu gore i dobili su dijete. Živi kao podstanar, ima taj posao i može živjeti bolje nego ovdje, samo gledam da je on imao i poznanstva tj. imao je nekoga da ga pogura u toj Norveškoj, da nije, vjerojatno bi se brzo vratio... Zato treba postaviti neke ciljeve u životu, ne previsoke, jer se često razočaramo...
Ja bi više od svega volio da danas sutra imam svaki dan za jesti, da moja djeca imaju sve potrebno, ubiti da imam za životnu egzistenciju, koji puta za neki luksuz i ne treba mi više, cura mi je poprilici sličnog stava tako da se ne bojim... Ne treba sanjati kule i gradove jer se uvijek razočaraš, kao kod nekih ljudi, kad ih upoznaš odbojni su pa te iznenade kao i obratno.
Ubiti mislim da je bitno prvo vidjeti što želiš u životu, da bi mogao reći da to je to što trebam raditi da bih došao do toga.
temptation
Aktivni član
- Tu od
- 20 Ruj 2010
- Poruka
- 1,250
Krenuo sam u poljoprivredu sa nekih 28 godina...prvi plastenik sam kupio tako da sam platio samo polovicu objekta,a ostatak za 6 mjeseci...sve iduće plastenike sam uzimao na leasing,a da nisam morao sakupiti niti jedan hebeni papir,već samo ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika i doći u banku...
Danas,nakon 16 godina bavljenja tim poslom,ne mogu od te iste firme uzeti plastenik,ako 50% istoga ne platim unaprijed,isto tako ne mogu podići kredit,jer sam kao OPG u paušalu kreditno nesposoban za bilo koju banku u ovoj državi (ne mogu dokazati svoja mjesečna primanja)...
Mene trenutno ne muči niti jedan od ova dva problema,jer kredite više ne namjeravam podizati,niti mi je potreban dokaz od porezne uprave o mjesečnim primanjima koje ostvarujem,htio sam samo napraviti usporedbu kako se kretalo u poljoprivrednu proizvodnju nekada i sada...nekada je sve bilo lakše,sada ti birokracija u ovoj državi (koju svi plaćamo,a ne rade ništa) uvjetuje što sve moraš ispunjavati da bi krenuo u neki posao i nastoje u startu (zajedno sa otkupljivačima i prerađivačima) od tebe napraviti suvremenog roba...naravno,ako im to dozvoliš...
Poljoprivreda se danas ne razlikuje od bilo kojeg drugog posla,osim što većina nas koji se njome bavimo direktno ovisimo o vremenskim prilikama (odnosno neprilikama) i svakako je poželjno u bilo kojoj proizvodnji pod otvorenim nebom,taj rizik smanjiti na minimum,jer dođe jedna godina sa debelim mrazom,ledom ili poplavom i tebe više nema na tržištu...
Danas,nakon 16 godina bavljenja tim poslom,ne mogu od te iste firme uzeti plastenik,ako 50% istoga ne platim unaprijed,isto tako ne mogu podići kredit,jer sam kao OPG u paušalu kreditno nesposoban za bilo koju banku u ovoj državi (ne mogu dokazati svoja mjesečna primanja)...
Mene trenutno ne muči niti jedan od ova dva problema,jer kredite više ne namjeravam podizati,niti mi je potreban dokaz od porezne uprave o mjesečnim primanjima koje ostvarujem,htio sam samo napraviti usporedbu kako se kretalo u poljoprivrednu proizvodnju nekada i sada...nekada je sve bilo lakše,sada ti birokracija u ovoj državi (koju svi plaćamo,a ne rade ništa) uvjetuje što sve moraš ispunjavati da bi krenuo u neki posao i nastoje u startu (zajedno sa otkupljivačima i prerađivačima) od tebe napraviti suvremenog roba...naravno,ako im to dozvoliš...
Poljoprivreda se danas ne razlikuje od bilo kojeg drugog posla,osim što većina nas koji se njome bavimo direktno ovisimo o vremenskim prilikama (odnosno neprilikama) i svakako je poželjno u bilo kojoj proizvodnji pod otvorenim nebom,taj rizik smanjiti na minimum,jer dođe jedna godina sa debelim mrazom,ledom ili poplavom i tebe više nema na tržištu...
Nekima se ovaj moj napis ne bude svidio.
Ovoj je moj odgovor na temu: otkud početi.
Ja sam nekada bio "momče sa sela", sada sam vremešan čovjek, višestruki djed.
Ja nisam imao / moji roditelji nisu imali NIŠTA , počeli smo od nule, oni na sjenokoši kao gradilištu kuće, na povremenoj poplavljivoj baruštini, a ja i supruga 25 godina kasnije u tastovim brajdama to su bili naši obiteljski počeci od nule. Oni, NAŠI RODITELJI su bez osmoljetke, takva su njihova vremena MLADOSTI bila, ja sam svoj obiteljski život započeo sa završenom "kako se to danas kaže strukovnom školom". Kroz život sam se posvetio stalno usavršavanju, to ovdje nije bitno, no non-stop sam učio i učio i učio nešto novo i radio, pošteno, UVIJEK punim gasom.
Mi se s kolegima baš i nismo mogli "mjeriti" jer smo startali od apsolutne nule, neki su naši kolege i kolegice iz društva startali sa završenim kućama katnicama, sa traktorima, punim štalama, nebrojenim kvadratima prvoklasnih oranica, kod nas nema toliko hektara i duluma, mi smo brojni i gusto naseljeni, zemlje je jako malo po glavi stanovnika.
Nekada se na selu dalo preživjeti na malo loše zemlje, sa dvije kravice, s kojom svinjom i s par kokoši.
Nije bilo veeeelikog televizora u ful HD rezoluciji, nije bilo poštenog biciklina, nije bilo ni mopeda, a kamoli dva osobna automobila pri hiži. Nije bilo centralnog grijanja, bilo je pri hiži nekoliko generacija, pradjed i/ili prabaka, djed i baka, tata i mama i nekoliko dječice jedni drugima do uha.
Što danas želimo i poštujemo od navedenoga imati u obitelji - to si svaki mora sam sa sobom prvo razjasniti.
Kolega je lijepo pitao, dopustite mi Vi i on da mu savjetujem:
- dobro si odabrao,
- primi se "poštenog posla", i budi i ostani pošten,
- ne traži ono što nisi zaslužio,
- ne kradi narodu oko sebe, ne laži narodu oko sebe, a uživaj u svakom trenutku vremena,
- IMAJ KVALITETAN POSLOVNI PLAN, ne vjeruj da možeš za 5 godina stvoriti ono što su realni drugi ljudi stvarali kroz 50 godina,
- budi zadovoljan dok se u jutro probudiš pošten, sretan i bez dugova,
- državni poticaji neka ti budu NAGRADA, budi sposoban "pametnim prosuđivanjem" pozitivno poslovati,
- školuj se što više, obrazuj se što više, specijaliziraj se što više, što si pametniji to si vredniji i potencijalno uspješniji,
- nemoj se školovati DA NE BI RADIO, nego da možeš na što kvalitetniji i lakši način zaraditi sebi i obitelji što više,
- ja i supruga imamo troje djece, svi imaju fakultetske diplome, sin se i dalje nastavio usavršavati na fakultetu, oba dvije kćerke imaju obitelji i rade; RADE u struci...
Ostani na selu i stvori svoj obiteljski RAJ NA ZEMLJI. Imaš na to puno pravo. Od zemlje se može živjeti poštenim radom i mudrom glavom. TI MOŽEŠ SVE.
Ovoj je moj odgovor na temu: otkud početi.
Ja sam nekada bio "momče sa sela", sada sam vremešan čovjek, višestruki djed.
Ja nisam imao / moji roditelji nisu imali NIŠTA , počeli smo od nule, oni na sjenokoši kao gradilištu kuće, na povremenoj poplavljivoj baruštini, a ja i supruga 25 godina kasnije u tastovim brajdama to su bili naši obiteljski počeci od nule. Oni, NAŠI RODITELJI su bez osmoljetke, takva su njihova vremena MLADOSTI bila, ja sam svoj obiteljski život započeo sa završenom "kako se to danas kaže strukovnom školom". Kroz život sam se posvetio stalno usavršavanju, to ovdje nije bitno, no non-stop sam učio i učio i učio nešto novo i radio, pošteno, UVIJEK punim gasom.
Mi se s kolegima baš i nismo mogli "mjeriti" jer smo startali od apsolutne nule, neki su naši kolege i kolegice iz društva startali sa završenim kućama katnicama, sa traktorima, punim štalama, nebrojenim kvadratima prvoklasnih oranica, kod nas nema toliko hektara i duluma, mi smo brojni i gusto naseljeni, zemlje je jako malo po glavi stanovnika.
Nekada se na selu dalo preživjeti na malo loše zemlje, sa dvije kravice, s kojom svinjom i s par kokoši.
Nije bilo veeeelikog televizora u ful HD rezoluciji, nije bilo poštenog biciklina, nije bilo ni mopeda, a kamoli dva osobna automobila pri hiži. Nije bilo centralnog grijanja, bilo je pri hiži nekoliko generacija, pradjed i/ili prabaka, djed i baka, tata i mama i nekoliko dječice jedni drugima do uha.
Što danas želimo i poštujemo od navedenoga imati u obitelji - to si svaki mora sam sa sobom prvo razjasniti.
Kolega je lijepo pitao, dopustite mi Vi i on da mu savjetujem:
- dobro si odabrao,
- primi se "poštenog posla", i budi i ostani pošten,
- ne traži ono što nisi zaslužio,
- ne kradi narodu oko sebe, ne laži narodu oko sebe, a uživaj u svakom trenutku vremena,
- IMAJ KVALITETAN POSLOVNI PLAN, ne vjeruj da možeš za 5 godina stvoriti ono što su realni drugi ljudi stvarali kroz 50 godina,
- budi zadovoljan dok se u jutro probudiš pošten, sretan i bez dugova,
- državni poticaji neka ti budu NAGRADA, budi sposoban "pametnim prosuđivanjem" pozitivno poslovati,
- školuj se što više, obrazuj se što više, specijaliziraj se što više, što si pametniji to si vredniji i potencijalno uspješniji,
- nemoj se školovati DA NE BI RADIO, nego da možeš na što kvalitetniji i lakši način zaraditi sebi i obitelji što više,
- ja i supruga imamo troje djece, svi imaju fakultetske diplome, sin se i dalje nastavio usavršavati na fakultetu, oba dvije kćerke imaju obitelji i rade; RADE u struci...
Ostani na selu i stvori svoj obiteljski RAJ NA ZEMLJI. Imaš na to puno pravo. Od zemlje se može živjeti poštenim radom i mudrom glavom. TI MOŽEŠ SVE.
DARIJUS
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Stu 2011
- Poruka
- 6,748
ajme filozofije...
nego, dajte da vidimo kako od tih malina napraviti biznis, to čovjeka zanima...
jel svježe, jel pekmezi, malinovci, vino...zaokružiti proces sa pčelama, križati malinu i med i dobiti novostvorenu vrijednost...johabičina ideja nadopune sa kupinom, a ima i ostalog bobičastog voća koje je zanimljivo i ide nekako u isti koš sa malinom...
...i di je tržište? način prodaje, količine...omjer uloženo-dobiveno...
...a dečko je i tak sam već odlučil, bez naših teoretiziranja i uzdizanja "svog gazdinstva u nebesa"...
nego, dajte da vidimo kako od tih malina napraviti biznis, to čovjeka zanima...
jel svježe, jel pekmezi, malinovci, vino...zaokružiti proces sa pčelama, križati malinu i med i dobiti novostvorenu vrijednost...johabičina ideja nadopune sa kupinom, a ima i ostalog bobičastog voća koje je zanimljivo i ide nekako u isti koš sa malinom...
...i di je tržište? način prodaje, količine...omjer uloženo-dobiveno...
...a dečko je i tak sam već odlučil, bez naših teoretiziranja i uzdizanja "svog gazdinstva u nebesa"...
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Ma da, ta strana priče što si je iskonkretizirao je ok, no, trebaš u njegovom slučaju vidjeti i drugu.
Ja sam shvatila da on u tu priču ulazi sam - bez svoje obitelji, bez roditelja - dakle, bez lgistike na koju može rasporediti poslove.
To ti moj Darijus ne bu išlo. Jedan - ko nijedan. Dvoje - premalo, ali u njegovim godinama punim snage i elana - dosta.
Bude li za sve što osobno ne stigne napraviti plačao radnike - od isplativosti ne bude niišta.
Zato prvo faks, usput zasaditi početni nasad, bračni status, e, onda to može krenuti.
Ja sam mu dala ideju - prodaja na malo, barem početno, proizvodnja toliko koliko može proći , završiti tečaj za preradu voća - onda može i te pekmeze i likere raditi.
A oče to ljudi kupiti, zadnjih se godina traži domaće.
Ja ne velim da neće uspjeti, no, htjela sam mu samo ukazati da pogodnost biti "svoj gazda" ima i tamnu stranu na gazdinstvu na kojem ne žive dvije - tri generacije zajedno. A njegovo će biti takvo.
Ja sam shvatila da on u tu priču ulazi sam - bez svoje obitelji, bez roditelja - dakle, bez lgistike na koju može rasporediti poslove.
To ti moj Darijus ne bu išlo. Jedan - ko nijedan. Dvoje - premalo, ali u njegovim godinama punim snage i elana - dosta.
Bude li za sve što osobno ne stigne napraviti plačao radnike - od isplativosti ne bude niišta.
Zato prvo faks, usput zasaditi početni nasad, bračni status, e, onda to može krenuti.
Ja sam mu dala ideju - prodaja na malo, barem početno, proizvodnja toliko koliko može proći , završiti tečaj za preradu voća - onda može i te pekmeze i likere raditi.
A oče to ljudi kupiti, zadnjih se godina traži domaće.
Ja ne velim da neće uspjeti, no, htjela sam mu samo ukazati da pogodnost biti "svoj gazda" ima i tamnu stranu na gazdinstvu na kojem ne žive dvije - tri generacije zajedno. A njegovo će biti takvo.
temptation
Aktivni član
- Tu od
- 20 Ruj 2010
- Poruka
- 1,250
Tu bi svakako trebala i neka hladnjača za čuvanje...svježi pasterizirani sokovi bez konzervansa trebaju niske temperature čuvanja,pekmezi i sirupi ne trebaju...
Ako se ne prodaje kroz maloprodaju,nema cijene...odlazak na tržnicu i na neka druga mjesta isto košta vremena i novaca...
Ja sam se recimo,danas na nedjelju ustal u 6h da bi donesal doma 250,00kn prometa...da nisam išal na plac,ta roba bi završila najvjerovatnije u kompostu...
Sve zavisi koliko je nekome dovoljno za sretan i ispunjen život,najbolje žive oni kojima malo treba...
Mrki88
Član
- Tu od
- 17 Tra 2009
- Poruka
- 881
objekat zidani, izolacija, plin, struja, voda (do prije tri godine bila farma pilića)... tri jutra rodne zemlje, odmah do objekta... mehanizacije ništa... vremena dovoljno mislim za svaki posao... šta raditi? zadnje odluka mi je ograditi zemlju i pustiti ovce, al opet mi zgrada ostaje prazna...
