Nisam upoznata sa sortimentom koji je izašao na tržište zadnjih desetak godina jer toliko vremena peršun više ne uzgajam profesionalno, no meni je favorit bio Arat koji je izašao poslje Eaglea.
Prvenstveno zbog dugog bijelog tankog korijena i lijepog lista jer sam ga prodavala u vezicama po dvije kile preprodavačima koji su radili grincajge.
Zapravo mi se naviše sviđao onaj nekadašnji stari Fakir, isto od Beja Zaden, imao je srednje dugačak korijen ali u ramenima veoma širok ako je bio u malo rijeđem sklopu, i bujnu lisnu masu srednje visine. Njega bih preporučila, ukoliko se može još doći do sjemena - ne znam kako je u Hrvatskoj, ali u Mađarskoj sam ga vidjela još prije dvije godine u prodaji ako me sjećanje ne vara - za maloprodaju tokom cijele sezone i na jesen kada ljudi rade zimnicu ili spremaju, ili za prodaju tokom rane zime i ranog proljeća sve do procvjetavanja jer će uvijek, osim naravno kada lisna masa totalno izmrzne a nova još ne krene, imati na sebi nešto lišća. To je bio peršun koji je postizao veliku težinu ako je bio u rijetkom sklopu u odnosu na normalni gusti - 2 - 3 - 4 komada su išla u kilu. Od njega si mogao natrgati - iste biljke - i vezicu lista za posebnu prodaju, i još je ostalo dosta lista za prodaju korijena sa listom.
Fakir za prodaju trgovačkim lancima nije, Arat je, no za samostalnu maloprodaju može se lijepo uklopiti u asortiman ponude.
Za rđavost korijena ne znam, znam da je to bio problem Berlinskom i još jednoj starinskoj sorti, no to mu je bila urođena odlika a ne nekakva bolest.
Možda ti ph zemljišta radi probleme ukoliko je prekiselo.