Neki vrag mi neda mira, nekakva nostalgija...
Nekada davno, u prošlom stoljeću, bio sam par puta s roditeljima na Zagrebačkom velesajmu. Jedna od slika u prospektima koje pamtim i danas je slika slična ovoj, pun frižider, kolike su mi samo oči bile dok sam te prospekte gledao:
Ako i nismo znali što je vrhunska kvaliteta, znali smo da Varteks to je (što je tu je, nema ga više):
I onda su došla ona neka problematična vremena, u kojima sam veliki auto prodao i kupio peglicu, samo da vozimo našu kćerkicu, a da bude dosta benzina kupovao sam na INA skladištu i onaj "Benzin za gumu", (valjda za pranje gumenih dijelova) tako se zvao i miješao sam ga u rezervoar s normalnim benzinom. Dok sam ugasio peglicu, izašao van, ona je još bar dva tri put se ritnula i "zalajala". Motor sam "u tom režimu korištenja" slagao skoro svaki mjesec dana, ali vozili smo se:
Da ne ostanem dužan onima, koji su u nju zaljubljeni i dan danas, nije tada još bila jako popularana Coca Cola, pila se jedna jedina i neponovljiva:
Bili smo nekada mali i/ili jako mladi, neiskusni, nepromišljeni, skromni, siromašni... imali smo malo, a imali smo cijeli jedan svoj svijet...