Ja ne volim baš život gledati kroz retrovizor i provoditi vrijeme živječi i razmišljajući o dubokoj povijesti ali volim se prisjetiti lijepih stvari koje pamtim iz nekih drugih vremena koja sam na svojoj koži osjetil.
Ružno se trudim zaboraviti i ne misliti o tome i živjeti život za bolje sutra neke buduće mladosti....
E tak me ovo židovsko groblje podsjetilo na vreme kad smo išli u školu kraj tog židovskog groblja kraj kojeg sam svaki školski dan pješice prolazil bilo ljeto ili zima, grijalo sunce ili kiša padala. Nisu me mama i tata vozili ko danas..... to je već druga priča.
Starci su rekli da je tu židovsko groblje pa smo mi u tišini prolazili iz njega (valjda smo se bojali da koga ne probudimo)
A gore na onoj pokošenoj uzbrdici voćnjak. Bilo je posađeno raznog voća. Jabuka, krušaka, šljiva, breskve... nama zazubice rastu ali strah je jači od svega.
Sjećam se, zima, uzbrdica, cesta uska, nema nogostupa, noć, mi hodamo po bankini na koju su cestari nasipali hrpe kamenčića da si šoferi koje snijeg i led uhvati na cesti mogu pomoči podbacivanjem pod kotače. Nije grtalica bilo ko danas i nisu se ljudi žalili da im nitko pred vratima nije snijeg oćistil, dok ga starci nisu polopatarili mi djeca smo ga prtili, a bilo ga je ponekad i do jajec..... ode ja opet u stranu.
Kad su nam muda malo ojačala mi smo se upustili u lopovluk pa smo putem iz škole otrgli komadić nekog voća ali ono ljepše i bolje je bilo pri vrhu. Malo po malo došli mi do vrha i do živice. Unutra samo spomenici ali sve pokošeno, a i unutra pokoja voćka pa su za čas na živici nastale rupe.....
A onda smo shvatili da nam je preko tog židovskog groblja bliže na jednu nizbrdicu na sanjkanje na jedan nekadašnji blatnjavi put....
Na tom židovskom je pal pokoji prvi slatki poljubac, prvi potegnuti dim smrdljive cigarete, ispijen prvi prokleti alkohol..... jebi ga, za ostalo smo bili prebalavi.
I da ne zaboravim, ni dan danas to nije zapušteno groblje, pokošeno je uvijek bilo. Još od vremena dok je pokojni otac od pokojne ućiteljke živel do njega pa i danas kad je samo sin ostal.
Kao i stare židovske arkade na gradskom koje su obnovljne ili se još manjim djelom obnavljaju.
Tak da.....
Fala ti
@plus kaj si me vratil u prošlost i izmamil mi osmjeh na lice.
Za to ti obečavam krug tvojim gradom u autu za kojeg si me pital a sa kojim nisam na feštu koju si nam priredil došel
