Pa smiješ sudjelovati u raspravi. Možda sam u krivu, znalo se i to ponekad dogoditi
Zanima me kako bi se po tvome stvari odvijale da zaista zabrane lov. Nisam lovac i nemam baš neko dobro mišljenje o njima, ali nažalost potrebni su nam.
Znam ja prijatelju da smijem sudjelovati,ali čovijek me lijepo zamolio da ne iznosim svoj stav i ustrajem na njemu jer je oprečan sa njegovim,a vjerujem da nije bez razloga otvorio ovu temu.Vjerojatno ima velikih problema i za njega je lov način da se oni riješe,a tko sam ja da njemu govorim svoje mišljenje kada uništavanje njegove muke ima direktnih posljedica na njegov opstanak i utjecaj na rezultate njegovog rada.Razumijem ja šta on želi reći,razumijem sve ljude koji su pogođeni štetama,zapravo bilo kakvim štetema uzrokovanim ili životinjskim ili ljudskim djelovanjem.Nisam neka glupača koja pod svaku cijenu želi promovirati svoja uvjerenja.Da bi se moglo shvatiti i razumjeti način razmišljanja i sagledavanja problema neke osobe potrebno ju je dobro poznavati,što na ovome forumu,usprkos onome što smo svi mi ovdje iznjeli u raznim debatama nije moguče.To su selektivne informacije koje dozvoljavamo da neki drugi dobiju o nama.A i one mogu biti točne,a i ne moraju.Za objašnjenje nečijeg stava o nekome problemu potrebno je izreči puno više riječi nego je uobičajeno u konverzaciji na ovome forumu,jer se u šturim iznošenjima ne mogu dobiti sve informacije potrebne za donošenje stava o nečijim uvjerenjima i njegovom načinu rezmišljana.
Kada za sebe kažem da sam ljubitelj životina to ne znači da sam spremna sve podrediti tome stavu i staviti ga iznad logičnih rješenja problema koje one mogu uzrokovati.Nisam pobornik ekstrmizma,pa i to što uz psa kojega volim i za njega sam spremna napraviti stvari koje neki ljudi smatraju neprimjerenima,imam i tri mačke, ne znači da ću pod svaku cijenu staviti njihove potrebe iznad ljudskih.U životu u svemu postoji mjera.I treba je se držati.Tri mačke imam samo zato što ih nisam mogla udomiti,a dvorište je veliko,pa neka žive.Ubijati ih mi ne bi palo na pamet.Da ih mogu kome pokloniti,isti bih ih čas dala.
O lovcima bi se moglo raspravljati više nego što prostor zauzimanja jednoga posta može podnjeti.U analizu njihove percepcije svoje prisutnosti u prirodi i životinjskom svijetu sada ne želim ništa iznositi.Preopširna je to tema i zaslužuje temeljitu raspravu,što zapravo nije cilj otvaranja ove teme.Radije ću se osvrnuti na način na koji su oni prisutni u životinjskom svijetu,iako tu zapravo i nemam nešto puno novoga reći od onoga što sam već iznjela u kratkim crtama u ranijoj diskusiji.
Svijesna sam ja jako dobro da divlje životinje mogu uzrokovati jako velike probleme.I stav da ljudska ruka u tome treba napraviti reda je ispravan.Ali način na koji se to provodi nije.Lov nije briga o nečijoj imovini.Usjevi na polju su nečija imovina.Lov je sport.Lov je profit.Lov je duševna hrana i zadovoljstvo osobama kojima je potreban povišen adrenalin kako bi se osjećale ispunjeno.To su potrebe svih nas.Zadovoljstvo i ispunjenost.Samo nam ih pričinjavaju različite stvari.
Pitao si kako ja vidim rješenje problema šteta od divljači.Vrlo jednostavno-već sam to rekla-kontroliranim odstrelom.Dakle,nisam ja protivnik ubijanja iz potrebe.Jesam protiv ubijanja iz potrebe koju smo sami uzrokovali.Ako lovci tvrde da neke divljači u prirodi nema dovoljno pa je uzgoje i puste napravili su svjesno neravnotežu.Istina je i da pomanjkanje određene vrste stvara samo po sebi neravnotežu,ali to je ciklus koji zatvara opet neku drugu neravnotežu,u kojoj ima nečega previše i na taj način se sve regulira samo.U onome vremenu dok se sve ne uravnoteži pa dođe do disbalansa neke vrste,čovjek je tu da dovede to u red.Tu onda na scenu stupa kontrolirani odstrel.Kako god gledali i na koliko god načina sagledavali problem,licemjerje je tvrditi da ljudsko djelovanje samo po sabi donosi korist u životinjski svijet.Primarni cilj je zabava,a ona za sobom povlači i neke korisne stvari.Ali se opet moram vratiti na ranije iznešeno-da bi lovci mogli raditi korisne stvati najprije svojim djelovanjem moraju izazvati problem.To je sistem-evo,dajem ti da bih ti mogao uzeti.Pa sam ja sretna što mi je dato i spremna sam davatelja uzdići i idealizirati.A to što mi uzima nije ništa strašno jer on ipak nije tako loš ako je spreman dati.
Svatko u životu ima nešto šta mu pričinjava zadovoljstvo.I nitko nema pravo osuđivati nekoga zbog nečega što je njemu važno.Život živimo sa ljudima,ali za sebe.Iznjeti svoj stav o nečijim potrebama ne mora značiti osudu i njihovo neprihvačanje.Jedino što je važno je prihvatiti i saslušati sugovornika bez obzira slagali se sa njegovim rješenjem problema ili ne.Uvažavanje osobe i njegovog stava koji i ne mora biti ispravan i sa kojim se mi i ne moramo slagati.
Eto lovci,nisam ja neka baba-roga,nisam netko tko će pod svaku cijenu držati se nečega ko pijan plota i ne niti pokušati sagledati i shvatiti tuđe razloge neslaganja sa mojim stavom.Ja ne bih mogla biti lovac.Čovijek u sebi mora imati predispozicije za ono što radi.Svi smo različiti i ja to prihvačam.Iako ne prihvačam lov iz zabave.Ali,tko sam ja da vas osuđujem.I ja u sebi nosim nešto što drugi ne bi prihvatili.To je naše osobno.I nitko nas nema pravo zbog toga osuđivati.Izreći glasno i upozoriti da.
