ali dje a prebrzo odrastu bez prisutnosti oca
Znam, bolna točka svakog oca koji je po terenu. Ali zato je mama sveprisutna (čak toliko da su mi se nemalo put požalili moji piceki)
Skužil sam te savršeno na kaj ciljaš ali probal sam preskočiti taj nezgodan dio na šaljivi način.
Evo, jedan ima 25 svoj je čovjek, drugi 24 i završava sljedeću godinu( ako Bog da) kineziološki a malecka 16 i pohađa gimnaziju i tatina je maza. Sa njom ne propuštam ni sekunde kad smo doma. Iako i drva u šumi treba tovariti

. Vozila je zetora po ravnom i stalno me nagovara na đir, radi nje sam nedavno počel trčati rekreativno, rasturila me bude. I već mi dva vikenda kajak spominje 🤦♂️...
Treba se čovjek pomiriti sa situacijom kakva je i proživjeti svoj ( ponekad teški) život u miru. Imam jednog kolegu sa kojim sam pred skoro 29 g započel ovaj posel ( trenutno je na bolovanju već bude godina dana ) i stalno je depresivan, stalno ne valja ovo ono, ture, toliko depresivan ( Bog mi oprosti) da sam ga počel izbjegavati na parkingu kad se sretnemo. Takvi ljudi prenose negativnost i depresiju poglavito na mlade i mene je to uvijek nerviralo. Znali smo voziti lude ture ( ova Nizozemska je kamilica ) Bugarska, Turska, Rumunjska, i sve zemlje zapadne EU ( osim Skandinavije) . Englesku komplet, Škotsku, Irsku... Jedini od firme sam jedne zime išel za Moldaviju (Balti) probno. Snijeg, ciča zima i staro dafče prikoličar sa lošim webastom. I uvijek osmijeh na licu. Pogotovo kad znaš da je doma sve pod kontrolom.
Ako si kao familija to odmah ne posložite u glavi sigurno dolazi do raspada sistema. I bilo je puno slučaja u mojoj firmi. A djeca uvijek ispaštaju, nažalost...