U šljivi nas je ubila jeftina istočna radna snaga
U industrijskoj jabuci poljaci. Oni su počeli saditi nekonvencionalne voćnjake gdje se uopće ne uzgaja 1. Klasa. Nego odmah pucaju na industriju. Rezidba I zaštita jeftiniji i beru kombajnom. Samo što se takvim pristupom nama industrija koja je prije pokrivala troškove više ne isplati.
U grožđu nas je pojeo prošlogodišnji prinos i slabija prodaja vina. Došla nova berba, a podrumi puni
U višnjama nas je opet ubio istok gdje je rodilo, a radna snaga 1/3 cijene naše
U lješnjacima nas ubili turci. Rodilo ko blesavo, a imaju i mehanizaciju i jeftinu radnu snagu
Tako da. Ima tu puno faktora koji su se ove godine pretvorili u savršenu oluju.
A najbitniji je nedostatak malih prerađivača. Mali ne bi uvozili jer im se ne isplati. Nego bi kupovali domaće. A nema ih jer ih je država uništila svojim propisima i zahtjevima.
Več se par dana mučim s ovom "pretužnom" slikom:
Sve mi je jasno,
teško mi je pronači pravih par riječi, za razjasniti uzroke i nači lijek, za ovakvu HR strahotu.
Prelomio sam i nakon rasprave i s umjetnom inteligencijom, našao sam kakav takav kompromisni komentar, opis i stav o ovakvom događanju, što nam se ne bi smjelo događati. Imamo mi u HR dosta ljudi "s previše praznih tanjura".
"Ovaj tekst mi je pomogla napisati umjetna inteligencija":
Ajmo, svi naši sabori, ministarstva i vlade, počnite raditi vaš posao zaštitite svoje građane. Od vrlo uspješnog proizvođača, do zadnjeg siromaha skoro praznoga stola.
Morali bi izbore početi dobivati na tome da li su sposobni i voljni organizirati i zaštititi HR proizvodnju hrane, ili nisu. Ovako nekako:
