Jutros sam rekao, jednom, po kilometrima dosta dalekom mi poznaniku - "hvala", zato što mi je pomogao napraviti nešto - što meni ovaj put nije uspjevalo iz više pokušaja - ama baš nikako.
Božić je i Štefanje, ali on se odmah potrudio da mi udovolji i razveselio me.
Iza toga sam s istinskim veseljem "onako, sam sebi" mogao i nazdraviti činjenicu pa dogodilo se "to" prije točno 14 godina.
Neobični je to, pa zato ni nema potrebe da ga obrazlažem, ali meni "što dalje - to sve draži" taj moj jubilej.
"Taj" spomenuti, namjerno ne imenovani poznanik je upoznat s pozadinom i detaljima i rado mi je odmah pomogao.
Jedino mi nije drago što "godine idu, lete ko minute..."
A eto večeras sam se prisjetio i nekih drugih, jednako lijepih uspomena:
Do malo prije sam mijenjao CD-e i DVD-e sa fotografijama i filmovima, nastalim unazad 20 godina. Dokazuju da smo ja i brojni prijatelji ne samo bili mlađi, nego i ludi. Gledao sam kako smo se upustili u osnivanje natjecateljskog auto kluba, kako smo izrađivali prve, pa sve bolje i sve konkurentnije trkače aute. Gledao sam kako smo izgradili autodrom, gledao sam stotine i stotine lica u publici, domačih ljudi, znatiželjnika, lokalnih političara, ali i zaista "strašnih" majstora, stručnjaka, znalaca, koji su jednako tako radili prekrasne trkače aute, u svojim garažama, na ovim našim prostorima, bez nekih velikih novaca. Amerikanci bi o tome snimali filmove, mi te naše uspomene držimo na CD-eima i DVD-ima u kutijama za cipele i u več pomalo ofucanim albumima sa slikama, koje su do sad prelistale nebrojene ruke, naših prijatelja i poznanika.
Danas, na Štefanje sam poslije čestitarenja mojim Štefima i Stjepanima, namjerno malo bio predan i zaokupljen takvim mojim i našim uspomenama.
(I supruga je prokomentirala poneku od fotografija, gledajuči na monitor, onako - preko ramena, zapravo zatečeni smo koliko nam več nedostaju brojna lica "iz tih naših druženja i aktivnosti", previše ih više nema, za tih dvadesetak godina od početka utrkivanja i svega toga.)
"godine idu, lete ko minute..."
Priloženu sliku sam sad očajno nekvalitetno s mobitelom fotografirao u klasičnom albumu, na njoj je jurcanje dvojice mojih kolega kroz "lakat zavoj", prvi probni krug njihove vožnje, prvog dana dok smo trasirali našu trkaču stazu...