Kako je tako je,sudac je napravio sta je napravio VAR-a nema,jedino ne kužim zasto nasi moraju uć u gol da bi pucali prema njemu.
Slažem se s tobom oko ovog dijela koji sam naglasio.
Takvo što mora poremetiti sve i svakoga i mora te prebaciti u mozgu. Ja sam uvjeren da je sudac ovime značajno kanalizirao i trasirao nastavak utakmice. Kakvi su to kriteriji i u što tu VAR gleda meni nije jasno, ali nisam ja stručnjak, to je samo moje razmišljanje.
Nastala je nekakva pukotina u našoj obrani, kroz koju se onda počela slijevati argentinska želja za dati nam gol i prodirati sve bliže, u naš gol. Naš "obrambeni sustav" je postao propusan tamo oko Lovrena, Juranovića, Gvardiola, a argentinska je navala samo to uspješno iskoristila.
I ovaj drugi naglašeni dio jednako tako mene več jako dugo muči, "pa daj pucaj prema tom protivničkom golu makar i deset put", devet put promašiš, ili ti obrani, možda barem jedna zaluta u protivnički gol. Otkad nema Manđukića, više nemamo pravog napadača. Nema se prema kome uputiti centaršut.
Kramarić se stalno izvlači izvan opasne zone za protivnički gol, kao da se skriva uz aut liniju, igra alibi kretanja po terenu.
Ja navijam za Dinamo, ali Petković kod svake prema njemu poslane lopte, okrene guzicu prema protivničkom golu i nešto petlja, žonglira, komplicira i onda se riješi lopte, samo da on ne bi morao probati pucati prema protivničkom golu. Na taj način je jako teško zabiti bilo kome gol.
Livaju cijenim kao nogometaša i napadača, on prema mojem ukusu nije dobio dovoljno prigode u Kataru, da dođe do izražaja onaj njegov ratnički duh i mentalitet kakav pokazuje u HR prvenstvenim utakmicama. Žao mi je što mu nije dana duža prigoda u igri, nekako sam siguran da bi bio možda puno opasniji za protivnički gol od Kramarića i Petkovića.
Ono malo što je priliku dobio Oršić, na njemu se isto vidi da je kao dobio zabranu pucati prema protivničkom golu iz svih pozicija, uvijek mora biti još jedno dodavanje, a nema zapravo kome dodati. Šteta, dečko je imao dobar udarac dok je u Dinamu davao golove Hajduku, Totenhemu, a onda su treneri postavili svoje zahtjeve i alibi igre.
Gvardiola su u Kataru naši sportski novinari proglasili skoro pa svetim, a onda mu je Messi u samo jednom prodoru pokazao kako se to radi i rekao: dečko ti si još mlad, ovako se to radi, ja ti sakrijem loptu, idem s njom prema tvojem golu, a ti sad mene zaustavi ako znaš i možeš i onda je to 3:0.
(Pojeli su mi puno živaca, kao da mi to treba.) Imali smo jednu pobjedu i ostalo neriješene rezultate u regularnom vremenu. Napravili su nam kao narodu lijepe i vesele trenutke. Mnogi zanesenjaci su ponoreli od veselja poslije dok je ispao Brazil. Želje su odletjele u svemir, nešto kao sad možemo biti ne prvaci svijeta, nego i bližeg svemira.
Ja sam ovih dana često komunicirao s dalekim rođacima u Argentini. Iz njihovih se informacija moglo iščitati da i narod Argentine isto jako puno očekuje od njihovih nogometaša.
Mi u HR smo olako zaboravili da nas nema niti 4.000.000.
Samo glavni grad Argentine Buenos Aires ima s okolicom 12.000.000 stanovnika, a uže središte oko 3.000.000, Argentina ima oko 46.000.000 stanovnika. Sama ta spoznaja nam sugerira da su i oni imali gdje odabrati dobre nogometaše, ratnike i znalce, da nam se suprotstave.
Pobijedili su nas, zasluženo.