"Škare naše - sezonski potrebne"
Danas sam zajedno sa suprugom bio u nabavi, na kraju balade smo ušli i u Bauhaus, želio sam pogledati kakve škare za rezidbu voćki i vinograda trenutno imaju u ponudi...
Poznati su mi svi dostupni stručni savjeti o tome "kako odabrati škare za rezidbu", od onih savjeta ne ih kupiti jeftine u trgovačkim centrima, ili onih da se moraju kupiti specijalnog oblika, konstrukcije i namjene, do onih kupite uvijek one koje su skuplje - sigurno su i kvalitetnije.
Imam ja u svojem "arsenalu" starinske kovane škare, imam i onih jeftinih, iz trgovačkih centara koje dijelim u ruke beračima za vrijeme berbe grožđa.
Imam i onih koje su uništene "nadobudnim pokušajem brušenja", ali ne od moje strane, nego od strane nazovimo ih današnjim trendovskim imenom - yubito majstora brusača...
Za rezidbu voćki sam koristio pa možda i desetak godina jedne teleskopske škare, koje sam dobio davno na poklon za rođendan od šogora. Na žalost, svemu lijepom (i dobrom) jednom dođe kraj, nisu više ono što su nekada bile, a pored mene toliko su toga - propatile. Još su dežurne, za zlu ne trebalo u goricama, vise u alatnici, na čavlu.
Za ostalu rezidbu "kao male, jednoručne škare" sam prije kojih 5-7 godina u Ludbregu, u Cometu kupio Unior škare. Služile su me izvrsno i još su uvijek jako dobre.
Prošle sam godine "poslušao" savjete stručnjaka, nemojte kupovati po trgovačkim centrima, ne jeftine škare, kupite u poljo apotekama, dokazano kvalitetne, skuplje i sigurno dobre. Kupio sam jedne male, jednoručne i jedne srednje velićine za rezidbu voćki. Supruga je razočarano nakon rezidbe naših ruža odbacila nove jednoručne, skupe škare "u škare za berbu grožđa", ja se nisam bunio, jer sam i dalje koristio Unior.
I ovih dana se bavim "rezidbom naših voćki", koju sam počeo s prošlogodišnjim, dakle s skoro pa novim škarama. Svako malo to nije više odrezana grana onak' kak ja to sebi umišljam, uvijek nekaj malo "začehne"
😖. Odem u garažu, probam dotegnuti centralni vijak i maticu, probam oštrinu, ali "nije to više to". Jučer je poslije podne supruga krenula čistiti granje od rezidbe i koje kakve vrhove je htjela "prilagoditi" rezidbom na pojedinačne grančice. Nije ništa govorila, šutjela je i rezuckala.
Progovorila je danas u Bauhausu, imaš moju podršku, kupi nove škare, ove prošlogodišnje, nove "ne valjaju ništa", pa samo sam se mučila s njima.
I tako gledali smo razne škare, tipove i vrste, male i velike. Na kraju sam izabrao jedne "gardolove", teleskopske, za voćke i jedne "gardolove" jednoručne, male, za rezidbu vinograda, voćki, ruža...
Za male imaju i zamjenski setovi pribora, znači oštrice, opruga, kočnice, vjici. Ručke su glatke, anatomski oblikovane, težina im je 285 grama. Na njima piše vijek trajanja 25 godina!!! Ne, ne tražim ja od njih toliko, neka me posluže s originalnim setom sječiva / oštrica barem 5 godina, pa ja onda namontiram na njih rezervni set, a onda dalje "kome obojci - a kom opanci". (Ne gajim više pretjerane iluzije, dovoljno mi je za potsjetnik "pogledati na datum proizvodnje" u osobnoj iskaznici, ipak sam ja pripadnik novo nastalog srebrnog tsunamija
.)
U četvrtak sam sreo prijatelja s posla, upravo si je kupio baterijske škare, s dvije baterije od 18V i punjačem, težina škara mu je preko 1 kg u ruci; rekao sam mu lijepo, lijepo, ali za mene, hvala ti, ja to ne bi... Ja sam zadovoljan s manje od 300 grama.
Za kraj, ispalo je da su neugledne i relativno jeftine teleskopske škare, koje sam dobio na poklon za rođendan, dobro rezale skoro deset godina, još su funkcionalne. Da su Unior jednoručne, niže nabavne cijene, dobro rezale 5-6 godina i još su sasvim OK, a da su prošle godine kupljene u poljo apoteci, skuplje dvoje škare, završile svoju karijeru u mojim rukama, nakon samo jedne sezone druženja.
AKU škare si ne mislim kupovati.