I tako ja slušala prognozu za današnji dan, i guglala već par dana i čitala o njoj, i jučer predvečer se ozbiljno pripremila za nadolazeću najavljivanu apokalipsu - kišurinu ogromnu, pad temperature ozbiljan, i nadasve za orkanski vjetar koji ruši i nosi sve pred sobom.
Tako sam - po preporuci sa tv ekrana iz ustiju meteorologa - jučer po dvorištu pobrala i iza zaključanih vratiju sklonila sve što može letjeti po zraku kada ga snažan vjetar podigne: razne drvene i plastične gajbice, kontejnere od stiropora, kante - čak sam dvije plastične bačve koje stoje na jednom mjestu napunila dopola vodom da budu teške, dvadesetak tegli sa posađenim batatima stisnula sve jednu uz drugu, spozatvarala i povezala čak vrata i prozore na plastenicima špagama da ih tresavica od vjetra ne otvori slučajno, i nakon toga ušla ipak sa zebnojm od predstojećeg nevremena u kuću - imala sam jedno veoma loše i kritično iskustvo sa plastenicima jedne godine kada je malo falilo da dva odu u tri mp3 - i sjela na trosjed i pokušala se utješiti i relaksirati sa kutijom Choco Softines.
Rezultat - Choco Softines pojeden, od kišurine, orkanskog vjetra i strašnog nevremena od jučer navečer do ovih sedam ujutro niti slovca niti traga - malo je za sada smočen asfalt na ulici i trava u dvorištu, a kolka je temperatura vani do podneva neću saznati, a možda nti cijeli dan jer mi se ne izlazi iz kuće - vidim kroz prozor da lagana kišica sitno sipi, grane na stablima jedva da se pomiču, a ja odoh sada sebi i mužu skuhati kapućino i vratiti se u krevet - biti će ovo dan za zajedničko srkanje u krevetu.
Bem ti prognostičare koji su me svu preplašili.