G
Goran81
Guest
Očuvanje biološke raznolikosti jedna je od naših osnovnih ljudskih i moralnih dužnosti prema svijetu u kojem živimo.
Ona, dakako, podrazumijeva i skrb o izvornim i zaštićenim pasminama životinja. Pod zaštitom biološke raznolikosti podrazumijevamo kako očuvanje tako i evidentiranje zavičajnih sorti kultiviranih biljaka i pasmina udomaćenih životinja. Podoalc je gotovo izumrlo autohtono hrvatsko govedo koje svoje korijene vuče iz stepskih područja Ukrajine i Rusije. Karakterističnih razmjerno dugačkih rogova raspona i više od 70 cm, koji oblikom nalikuju liri, ponovno se počeo uzgajati u Centru za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske i time se spriječilo da podolac ne postane evidentiran tek kao pasmina koja je nekad postojala. Trajna zaštita slavonsko srijemskog podolskog goveda nema veliko značenje samo za lokalnu zajednicu nego i šire, za sav uzgoj svih goveda ove pasmine u Hrvatskoj. Prije samo tridesetak godina na našim su srijemskim pašnjacima pasla ova goveda koja su činila gotovo 90% ukupne populacije goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji te u Podravini do Virovitice, a danas ga je UN Agencija za hranu i poljoprivredu klasificira kao gotovo izumrlu pasminu. Do nestanka ovoga goveda dovelo je mnogo više od nepromišljenog uzgoja. Nekada se je slavonsko-srijemski podolac, koristio kao radno govedo na veleposjedima u Slavoniji. Kako se, nažalost, nikada nije pristupilo uzgoju ovog goveda s ciljem poboljšanja tovnih i mliječnih osobina, ova pasmina nije pokazivala osobiti značaj, a njezina se vrijednost počela gubiti s dolaskom mehanizacije u poljoprivredu. Broj grla počeo je značajnije opadati početkom XX. stoljeća, agrarnom reformom koja je uslijedila nakon prvoga svjetskog rata. Tada su se smanjili broj i veličina gospodarstva, a s njima i uzgoj podolca. Govedo koje je bilo dobro samo za rad, jer nije posjedovalo dobre tovne osobine niti zamjetnu mliječnost, prestalo je biti vrijedno. Danas se tek nekoliko desetaka grla posavsko-srijemskog podolca nalazi u vlasništvu Centra za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske. Očuvanje ove pasmine goveda vrlo je važno jer su se upravo autohtona goveda prilagođavala lokalnome podneblju i razvijala otpornost na bolesti. One su poput kakvog genetskog akumulatora koji nam, u doba čak prekomjerne manipulacije genima, može poslužiti za poboljšanje svojstava uzgajanih vrsta. No da se podolac koristio i u, za našu rubriku, mnogo zanimljivije svrhe od pomagača na njivama, govore nam recepti koje su nam ostavili naši stari. Od podolca je radila ukusna juha, gulaš, a but se pripremao i na žaru.
Kako u mesnici nećete naći niti koljenicu za juhu, niti meso za gulaš, niti but za pečenje na žaru, nećemo vam niti ponuditi recepte. Čuvajmo podolce, jedimo janjetinu!
Izvor: portaloko.hr