U hr nema pravog tržišnog kapitalizma. Sve je stvar "dogovora" - čitati, onako kako paše HŠ-u. Koliko pravilnika o šumarstvu ima koje je potpisao čobanković. I kad postavim to pitanje ne dobijem konkretan odgovor. Čovjek je veleizdajnik a mi koji nešto želimo napraviti moramo se povinuti na njegove zakone i pravilnike. Izmjena tih pravilnika je nemoguća jer glavnu riječ vodi hš. Govorim za privatne šume, šumovlasnike i posjednike.
Čovjek koji sada vodi savjetodavnu veterinar, neću pisati političku pozadinu, ali ono što čujem sada, me navodi na pitanje koji je uopće smisao tih funkcija.
Jer trebali bi donijeti pravilnik da svi koji rade u realnom sektoru moraju sponzorirati jednog uhljeba koji k...m ne mrdne cijeli radni dan i onda kaže da mu umjesto 26 dana godišnjeg treba barem 35.
Na službeni upit koliko hš daje za trupce iz privatnih šuma, odnosno koja je realna cijena tehničkih sortimenata, dan danas nisam dobio odgovor.
Više se niti ne sjećam kad sam postavio to pitanje.
A ti koji tako otkupljuju, kod mene niti jedan pošten. Svi imaju kaznenih prijava.
Netko će reći jugonostalgija, u jugi je tip ukrao četiri metra i morao je platiti štetu, opet su ga uhvatili i dobio je četiri godine zatvora i tamo je krepao.
Meni mazne 140 kubika i dobije osam mjeseci.
Ti koji tako kupuju ruše i sami i uvijek sjeku gdje stignu, a kad ih se prijavi, gazda mi je pokazao. je*eš takav posao. I gazdu i njih na pet godina minimalno. Hodaju s promjerkama po šumi i mjere sve što im se sviđa i kažu sve su to moji hrastovi.
Svi su veliki gazde, a nemaju 200 eura za platiti geodetu i utvrđivanje međa.
Ja sam s takvima međaš, geodet mi je odredio međe i samo ja znam gdje su jer oni nisu bili zainteresirani, a sad pričaju kako znaju gdje im je šuma jer sam ja odredio međe. Jesam odredio sam za sebe. Ja znam gdje je i tako sam ih i obilježio tako da samo ja i nitko drugi ne zna gdje su. Upozorio sam ih da paze što rade jer su došli i rekli pazi sad, da se ne vide oznake za međe i da ja moram s njima u šumu kako bi oni mogli rušiti.
Savjetodavna za šumarstvo je bila odlična ideja, samo je provedba bila katastrofalna. Nije ni čudo s obzirom tko je tu službu vodio.
Ne znam tko je napisao, ali ta osoba je znala prodati priču i ljudi su bili oduševljeni. Priča je bila šuplja.
Kažu mi joj pozdravi gospođu. Kako smo divno s njom surađivali. To je osoba koja ide preko mrtvih do zvijezda. Ja sam se njom upoznao pet puta. A glavni domet joj je bio službeni auto. Kad je to dobila, za ostalo i suradnike ju nije bilo briga.
Mi nikada nećemo po tom pitanju biti niti Njemačka, niti Austrija, a kamoli kao najbliža nam Slovenija.
Malo sam se raspisao.
