-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Dogodovštine iz naših života
- Temu pokrenuo JOHABI
- Datum prvog posta
😥😥
www.24sata.hr
VIDEO Čudesna priča dječaka iz BiH: 'Idem u 8. razred i radim da prehranim majku i sestre'
Ibrahim Mahalbašić prije osam godina ostao je bez oca, s majkom i dvije sestre, a ima samo jednu želju, to je traktor kojim bi obrađivao zemlju. Mobitel i tehnologija ga ne zanimaju
plus
Iskusan lik
- Tu od
- 7 Sij 2016
- Poruka
- 5,738
"Mi doma imamo dvije maćke, one su godinama naše prave kućne ljubimice", ali ovo u nastavku je preveliko ludilo.
Što lijepoga i dobroga misliti o ovakvim projektima Skroze i Čehoka. Planirali su graditi "Sklonište za mačke s liftom za mačke", sa sitnicu nekakvih 8 milijuna kuna, iz Gradskog proračuna. E moj narode, za drugo niti nismo nego da nas takvi hebu...
evarazdin.hr
Copy paste: Kao "apsurd" projekta istaknuo je lift za mačke. - U zgradi na tri kata projektom je bio planiran lift za mačke. Završetak copy paste.
evarazdin.hr
Copy paste: - Projektant je procijenio troškove izgradnje na preko 8 milijuna kuna, Završetak copy paste.
A tek ugovor o radu da dok si smijenjen još primaš plaću 8 godina - toga nema ni u bajkama...
www.jutarnji.hr
Copy paste: sada već bivši direktor varaždinske Čistoće, vjerojatno ima jedinstven Ugovor o radu u Hrvatskoj. Moguće i šire, jer Skrozi je njime zajamčena plaća direktora do 2029. godine, neovisno o tome hoće li biti na tom, ili na nekom drugom radnom mjestu. Završetak copy paste.
Što lijepoga i dobroga misliti o ovakvim projektima Skroze i Čehoka. Planirali su graditi "Sklonište za mačke s liftom za mačke", sa sitnicu nekakvih 8 milijuna kuna, iz Gradskog proračuna. E moj narode, za drugo niti nismo nego da nas takvi hebu...
Bosilj: Mačkama se u skloništu na Belim kipima planirao graditi lift
U postorijama Udruge "Životni zov" nedavno je izbio požar, a već je otprije najavljena i izgradnja skloništa za mačke, pse i divlje životinje na Belim kipima, čiji projekt još nije realiziran.
evarazdin.hr
Što će biti s projektom skloništa za mačke? 'Ispituje se opravdanost realizacije tako skupog projekta'
''U idejnom rješenju koje je sastavni dio ugovora između Grada Varaždina i Republike Hrvatske, a koji je nastao prilikom darovanja nekretnine ne spominje se sklonište za mačke''
evarazdin.hr
A tek ugovor o radu da dok si smijenjen još primaš plaću 8 godina - toga nema ni u bajkama...
Smijenjenom direktoru Čistoće jamči se plaća od 13.500 kuna do 2029.!
Iako bivši, Skroza će još osam godina primati direktorsku plaću bez obzira na to koji posao obavljao
www.jutarnji.hr
Tuga i jad
Prosjak dobio 5 dana zatvora, 84 kune koje je isprosio uplaćene u proračun
PROSJAK Petar (28) proglašen je krivim i osuđen na pet dana bezuvjetnog zatvora jer je prosio novac ispred ulaza u trgovinu.
www.index.hr
Kapetan_broda_Kupljenec
Iskusan lik
- Tu od
- 6 Tra 2017
- Poruka
- 16,292
O moj Bože 😥
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 8,880
Što Bože? 
Je l dobio lovu? Je!
Je l platio porez? Nije!
Je l prosio? Je!
Zašto nije u kradeseu?
Bar je zbrinut pet dana!
Je l dobio lovu? Je!
Je l platio porez? Nije!
Je l prosio? Je!
Zašto nije u kradeseu?
Bar je zbrinut pet dana!
Deda Marek
Iskusan lik
- Tu od
- 25 Pro 2021
- Poruka
- 2,354
Nema čovjek kaj na ovo reči. I onda imamo socijalnu državu. Pa kaj ti glupani stvarno misle da je lik žical iz dosade
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 8,880
Isto kad je onaj dobil kaznu jer je lovil ribe na glistu!
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Oh, kako srcedrapajuće zvuči Indexov članak.
I pustio bi čovjek suzu čak da nema životnog iskustva.
Mene osobno bode u oči dob prosjaka - 28 godina.
Ako i zanemarim njegovih 28 godina koje provodi u prošnji i mojih 60 od kojih od 15 - e radim jedan od fizički najtežih poslova - poljoprivredu bez radnog vremena , dakle punih 45 godina od kojih imam službenih 38 godina radnoga staža, prvo što se upitam je - zašto mlado biće od 28 godina sjedi na betonu i prosi. To je ljudsko biće već trebalo u radnoj knjižici sakupiti 10 godina radnoga staža. Ili barem 5. Ili barem tri.
Ima nešto dana kako sam bila u Konzumu u gradu, a pred vratima stoji mlada žena, bez stola, bez ikakve infrastrukture, drži neke letke u ruci i sakuplja novac za, veli ona, hendikepiranu djecu - iz ruke u ruku. U subotu pred Kauflandom mladi muškarac, tridesetogodišnjak, isto tako stajao pred ulazom sa letcima i skuplja novac za henikepiranu djecu na isti način.
To je najsvježjih dvoje sakupljača u sedam dana.
A sakupljača i prosjaka se ja sjećam unatrag tridesetak godina za pobrojati ih ne u jednom upisu nego na jednoj cijeloj stranici ove teme.
Mislim da su mnogi od nas i na ovome forumu koji pohodimo Gudovečki sajam susreli nisku debeljuškastu oko 80 kila gluhonjemu gospođu sada već u pedesetima, koja sa karticom na kojoj piše da je gluhonijema obilazi stolove pod šatorima, stavlja karticu na stol i čeka da joj se udjeli.
E, tu gospođu ja poznajem još iz vremena dok je imala dvadesetak godina i 50 kila, i opus moderandi joj se nije promijenio - kartica na stol ili u ruku i bez glasa čeka - jedino je dobila na težini.
Tako je isto radila od devedesetih prošlog stoljeća u Zagrebu na Žitnjaku, čak sam joj i ja nekoliko puta udjelila, a onda jednoga dana šok - gluhonijema mlada dama stajala je na parkingu ondašnje Name na Žitnjaku i razgovarala sa jednim muškarcem. Slušala ga ušima i govorila glasom. Normalnim.
I evo, i nakon trideset godina gospođa ima još uvijek isto zanimanje - prosi.
Druga gospođa - istinabog, ta je bez podlaktice jedne ruke - prosi u Čakovcu i po raznim manifestacijama diljem Međimurja, i odkako je znam, godinama, na rukama nosi uvijek dijete iste starosti - ispod godine dana. Već desetak godina kako je ja znam - tu je iz romskog naselja do moga sela.
I onda i tu šok.
Prošle godine smo otišli k kćeri u Zagreb na prošćenje u njezinom kvartu, hodamo oko štandova i nos u nos se sretnemo sa gospođom bez podlaktice sa djetetom na rukama - prosi i tamo.
Ima jedan mladi bračni par - nekih dvadeset četiri - pet godina koji svakodnevno kruže gradom brzim korakom i guraju dječja kolica sa djetetom u njima, i ja ih gledam cijele ove godine, od proljeća do pred Božić - ruta im je i uz tržnicu jer tu ima puno ljudi - , a bili oni smrznuti dani ujutro, grdi mrazevi, i gledam ja to dijete u kolicima i komentiram - što ovi ljudi svakodnevno prolaze ovuda sa tim djetetom, ako već šeću pa bilo bi razumno da šeću kada malo utopli....a vele mi ovo oko mene - pa kaj ne znaš, oni prose, rade krugove po cijelom gradu. Svakodnevno.
Prošle godine prolazi starija žena ulicom mojom, ja prodavala flance uz kuću, ona stane, prisloni bicikl, veli, bih li joj mogla dati koju kunu, tu je ona iz Orehovice, izgorjela joj je kuća, nema ništa, nema šta jesti. Ja odem do kasice, uzmem dvadeset kuna, napravim par koraka, vratim se, zagrabim rukom u kasicu, vidim ovlaš okom da držim sada u ruci najmanje četiri po dvadeset, a možda i još koju, stisnula sam šaku i gledala detaljno nisam, i nosim joj.
Ispričam to mužu dok sam ušla u kuću, on mi se smije....uglavnom, u Orehovici imamo poznanike, muž ih odmah nazove i pita kome je to izgorjela kuća tamo. Nikome. Apsolutno nikome. Zove druge, pita - nikome. Sretnemo se kasnije sa još pokojim orehovčanim, pitamo - nikome nitiove godine, a niti dvadeset godina unatrag.
Nadavala sam se ja u svojih 60 godina prosjacima raznim, jedan već u poodmaklim godinama, govori mi, udjeli, imam sedmero unučadi koji nemaju roditelje, da ih prehranim. Ja dam 50 kuna, muž me cima, idemo mi gradom u jedan dućan, a bio tamo onaj Plavi podrum - mi uđemo na piće, a za šnkom stoji deda sedmero gladnih unučadi i pije pivo. Za mojih 50 kuna.
Priznajem samo invalide i hendikepirane unatrag gospođe kojoj je izgorjela kuća. Ubacujem novac samo u kasicu udruga na raznim manifetacijama - za slijepe, za gluhe, za hendikepirane - ubacim 50 kuna - ne više, ne manje, jer niti u to više nemam povjerenja. Govorila je naša pokojna baka uvijek da je bolje sto puta dati nego jednom morati prositi i zato dajem onima za koje barem pretpostavljam da nije prijevara. Dam još uvijek ponekada i lažnim prosjacima za slučaj da ipak nisu sami krivi što su postali prosjaci. Ali sve rijeđe.
Što se indexovag članka tiče, budi siguran da policija zna veoma dobro koga je privela i prijavila, i da ga nije privela prvi puta.
A meni je žao što nisam pozvala policiju i prijavila mlade zdrave ubiratelje za gluho - nijeme pred Kauflandom i Konzumom. Sljedeći puta sigurno hoću.
I pustio bi čovjek suzu čak da nema životnog iskustva.
Mene osobno bode u oči dob prosjaka - 28 godina.
Ako i zanemarim njegovih 28 godina koje provodi u prošnji i mojih 60 od kojih od 15 - e radim jedan od fizički najtežih poslova - poljoprivredu bez radnog vremena , dakle punih 45 godina od kojih imam službenih 38 godina radnoga staža, prvo što se upitam je - zašto mlado biće od 28 godina sjedi na betonu i prosi. To je ljudsko biće već trebalo u radnoj knjižici sakupiti 10 godina radnoga staža. Ili barem 5. Ili barem tri.
Ima nešto dana kako sam bila u Konzumu u gradu, a pred vratima stoji mlada žena, bez stola, bez ikakve infrastrukture, drži neke letke u ruci i sakuplja novac za, veli ona, hendikepiranu djecu - iz ruke u ruku. U subotu pred Kauflandom mladi muškarac, tridesetogodišnjak, isto tako stajao pred ulazom sa letcima i skuplja novac za henikepiranu djecu na isti način.
To je najsvježjih dvoje sakupljača u sedam dana.
A sakupljača i prosjaka se ja sjećam unatrag tridesetak godina za pobrojati ih ne u jednom upisu nego na jednoj cijeloj stranici ove teme.
Mislim da su mnogi od nas i na ovome forumu koji pohodimo Gudovečki sajam susreli nisku debeljuškastu oko 80 kila gluhonjemu gospođu sada već u pedesetima, koja sa karticom na kojoj piše da je gluhonijema obilazi stolove pod šatorima, stavlja karticu na stol i čeka da joj se udjeli.
E, tu gospođu ja poznajem još iz vremena dok je imala dvadesetak godina i 50 kila, i opus moderandi joj se nije promijenio - kartica na stol ili u ruku i bez glasa čeka - jedino je dobila na težini.
Tako je isto radila od devedesetih prošlog stoljeća u Zagrebu na Žitnjaku, čak sam joj i ja nekoliko puta udjelila, a onda jednoga dana šok - gluhonijema mlada dama stajala je na parkingu ondašnje Name na Žitnjaku i razgovarala sa jednim muškarcem. Slušala ga ušima i govorila glasom. Normalnim.
I evo, i nakon trideset godina gospođa ima još uvijek isto zanimanje - prosi.
Druga gospođa - istinabog, ta je bez podlaktice jedne ruke - prosi u Čakovcu i po raznim manifestacijama diljem Međimurja, i odkako je znam, godinama, na rukama nosi uvijek dijete iste starosti - ispod godine dana. Već desetak godina kako je ja znam - tu je iz romskog naselja do moga sela.
I onda i tu šok.
Prošle godine smo otišli k kćeri u Zagreb na prošćenje u njezinom kvartu, hodamo oko štandova i nos u nos se sretnemo sa gospođom bez podlaktice sa djetetom na rukama - prosi i tamo.
Ima jedan mladi bračni par - nekih dvadeset četiri - pet godina koji svakodnevno kruže gradom brzim korakom i guraju dječja kolica sa djetetom u njima, i ja ih gledam cijele ove godine, od proljeća do pred Božić - ruta im je i uz tržnicu jer tu ima puno ljudi - , a bili oni smrznuti dani ujutro, grdi mrazevi, i gledam ja to dijete u kolicima i komentiram - što ovi ljudi svakodnevno prolaze ovuda sa tim djetetom, ako već šeću pa bilo bi razumno da šeću kada malo utopli....a vele mi ovo oko mene - pa kaj ne znaš, oni prose, rade krugove po cijelom gradu. Svakodnevno.
Prošle godine prolazi starija žena ulicom mojom, ja prodavala flance uz kuću, ona stane, prisloni bicikl, veli, bih li joj mogla dati koju kunu, tu je ona iz Orehovice, izgorjela joj je kuća, nema ništa, nema šta jesti. Ja odem do kasice, uzmem dvadeset kuna, napravim par koraka, vratim se, zagrabim rukom u kasicu, vidim ovlaš okom da držim sada u ruci najmanje četiri po dvadeset, a možda i još koju, stisnula sam šaku i gledala detaljno nisam, i nosim joj.
Ispričam to mužu dok sam ušla u kuću, on mi se smije....uglavnom, u Orehovici imamo poznanike, muž ih odmah nazove i pita kome je to izgorjela kuća tamo. Nikome. Apsolutno nikome. Zove druge, pita - nikome. Sretnemo se kasnije sa još pokojim orehovčanim, pitamo - nikome nitiove godine, a niti dvadeset godina unatrag.
Nadavala sam se ja u svojih 60 godina prosjacima raznim, jedan već u poodmaklim godinama, govori mi, udjeli, imam sedmero unučadi koji nemaju roditelje, da ih prehranim. Ja dam 50 kuna, muž me cima, idemo mi gradom u jedan dućan, a bio tamo onaj Plavi podrum - mi uđemo na piće, a za šnkom stoji deda sedmero gladnih unučadi i pije pivo. Za mojih 50 kuna.
Priznajem samo invalide i hendikepirane unatrag gospođe kojoj je izgorjela kuća. Ubacujem novac samo u kasicu udruga na raznim manifetacijama - za slijepe, za gluhe, za hendikepirane - ubacim 50 kuna - ne više, ne manje, jer niti u to više nemam povjerenja. Govorila je naša pokojna baka uvijek da je bolje sto puta dati nego jednom morati prositi i zato dajem onima za koje barem pretpostavljam da nije prijevara. Dam još uvijek ponekada i lažnim prosjacima za slučaj da ipak nisu sami krivi što su postali prosjaci. Ali sve rijeđe.
Što se indexovag članka tiče, budi siguran da policija zna veoma dobro koga je privela i prijavila, i da ga nije privela prvi puta.
A meni je žao što nisam pozvala policiju i prijavila mlade zdrave ubiratelje za gluho - nijeme pred Kauflandom i Konzumom. Sljedeći puta sigurno hoću.
Posljednje uređivanje:
@johabica da ne nosi ta debeljuškasta žena možda naočale, tako mi je u sjećanju iz gudovca? Jer njoj smo davali i na sv.Duhu, a i bome u gudovcu na sajmu. Slažem se da ima puno prevaranata, ja sam uvijek za pomoć i zadnju kunu bi dao al nekako mi se čini da je jako puno prevaranata, sjećam se onog lika za kojeg je bio otvoren telefon i pozivi da mora ići na liječenje, svi smo zvali iz firme i onda ispadne da uopće nije bolestan.
Točno tako, puno puta si misliš da li dati ili ne baš zbog takvih koji zloupotrebljavaju to, nekako bi rađe nekog nahranio kome je stvarno potrebno nego dao ekipi koja prosi ispred dućana za pivu i radi budale iz onih koji pošteno rade i muče se da bi preživjeli.
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Da, to je ta sa naočalama.
Sada je sva okruglasta, i lice joj je okruglo.
Danas sam ljuta zbog parnog čistača, ali sve bih isto rekla i da nisam.
Ja sam se u životuu nadavala pomoći, jednom beskućniku sam godinama kupovala dva sendviča svaki puta dok sam išla u dućan, tamo je žicao novac - tražio je uvijek jednu kunu, nisam mu dala novac iako je jedna kuna beznačajna, ali sam dva sendviča plaćala u ono vrijeme 15 kuna svaki puta. To je bilo za pojesti, a kuna bi otišla na alkohol.
Sa tržnice nikada nisam vozila doma robu koja je bila oštećena ili omekanila, svaki dan sam dala sve što nisam mislila drugi dan prodavati - i po desetak - petnaestak kila paprika, paradajza, krastavaca, besplatno, ali dok vidiš da mladi zdravi ljudi iskorištavaju dobrohotnost, dođe ti da vrisneš.
Sada je sva okruglasta, i lice joj je okruglo.
Danas sam ljuta zbog parnog čistača, ali sve bih isto rekla i da nisam.
Ja sam se u životuu nadavala pomoći, jednom beskućniku sam godinama kupovala dva sendviča svaki puta dok sam išla u dućan, tamo je žicao novac - tražio je uvijek jednu kunu, nisam mu dala novac iako je jedna kuna beznačajna, ali sam dva sendviča plaćala u ono vrijeme 15 kuna svaki puta. To je bilo za pojesti, a kuna bi otišla na alkohol.
Sa tržnice nikada nisam vozila doma robu koja je bila oštećena ili omekanila, svaki dan sam dala sve što nisam mislila drugi dan prodavati - i po desetak - petnaestak kila paprika, paradajza, krastavaca, besplatno, ali dok vidiš da mladi zdravi ljudi iskorištavaju dobrohotnost, dođe ti da vrisneš.
nimrennermin
Iskusan lik
- Tu od
- 1 Pro 2014
- Poruka
- 1,280
Eeee evo mene ponovo,,,,, volim ovaj forum i tu sam i kad me nema,,,,,
Hocu da kažem ...da sam prije par sati postao djed na kvadrat,,, dobio sam i drugog unuka ,,,
i svu svoju radost da podijelim sa dragim forumašima
Čestitke i od mene @nimrennermin
nimrennermin
Iskusan lik
- Tu od
- 1 Pro 2014
- Poruka
- 1,280
Hvala!!! Hvala vam svima,,
