• Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️

Dogodovštine iz naših života

plus

Iskusan lik
Tu od
7 Sij 2016
Poruka
5,953
"Mi doma imamo dvije maćke, one su godinama naše prave kućne ljubimice", ali ovo u nastavku je preveliko ludilo.

Što lijepoga i dobroga misliti o ovakvim projektima Skroze i Čehoka. Planirali su graditi "Sklonište za mačke s liftom za mačke", sa sitnicu nekakvih 8 milijuna kuna, iz Gradskog proračuna. E moj narode, za drugo niti nismo nego da nas takvi hebu...

Copy paste: Kao "apsurd" projekta istaknuo je lift za mačke. - U zgradi na tri kata projektom je bio planiran lift za mačke. Završetak copy paste.
Copy paste: - Projektant je procijenio troškove izgradnje na preko 8 milijuna kuna, Završetak copy paste.

A tek ugovor o radu da dok si smijenjen još primaš plaću 8 godina - toga nema ni u bajkama...
Copy paste: sada već bivši direktor varaždinske Čistoće, vjerojatno ima jedinstven Ugovor o radu u Hrvatskoj. Moguće i šire, jer Skrozi je njime zajamčena plaća direktora do 2029. godine, neovisno o tome hoće li biti na tom, ili na nekom drugom radnom mjestu. Završetak copy paste.
 

Lee Champa

Iskusan lik
Tu od
9 Tra 2019
Poruka
9,912
Što Bože? :mad:
Je l dobio lovu? Je!
Je l platio porez? Nije!
Je l prosio? Je!
Zašto nije u kradeseu?
Bar je zbrinut pet dana!
 

Deda Marek

Iskusan lik
Tu od
25 Pro 2021
Poruka
2,534
Nema čovjek kaj na ovo reči. I onda imamo socijalnu državu. Pa kaj ti glupani stvarno misle da je lik žical iz dosade
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Oh, kako srcedrapajuće zvuči Indexov članak.
I pustio bi čovjek suzu čak da nema životnog iskustva.

Mene osobno bode u oči dob prosjaka - 28 godina.
Ako i zanemarim njegovih 28 godina koje provodi u prošnji i mojih 60 od kojih od 15 - e radim jedan od fizički najtežih poslova - poljoprivredu bez radnog vremena , dakle punih 45 godina od kojih imam službenih 38 godina radnoga staža, prvo što se upitam je - zašto mlado biće od 28 godina sjedi na betonu i prosi. To je ljudsko biće već trebalo u radnoj knjižici sakupiti 10 godina radnoga staža. Ili barem 5. Ili barem tri.

Ima nešto dana kako sam bila u Konzumu u gradu, a pred vratima stoji mlada žena, bez stola, bez ikakve infrastrukture, drži neke letke u ruci i sakuplja novac za, veli ona, hendikepiranu djecu - iz ruke u ruku. U subotu pred Kauflandom mladi muškarac, tridesetogodišnjak, isto tako stajao pred ulazom sa letcima i skuplja novac za henikepiranu djecu na isti način.
To je najsvježjih dvoje sakupljača u sedam dana.
A sakupljača i prosjaka se ja sjećam unatrag tridesetak godina za pobrojati ih ne u jednom upisu nego na jednoj cijeloj stranici ove teme.
Mislim da su mnogi od nas i na ovome forumu koji pohodimo Gudovečki sajam susreli nisku debeljuškastu oko 80 kila gluhonjemu gospođu sada već u pedesetima, koja sa karticom na kojoj piše da je gluhonijema obilazi stolove pod šatorima, stavlja karticu na stol i čeka da joj se udjeli.
E, tu gospođu ja poznajem još iz vremena dok je imala dvadesetak godina i 50 kila, i opus moderandi joj se nije promijenio - kartica na stol ili u ruku i bez glasa čeka - jedino je dobila na težini.
Tako je isto radila od devedesetih prošlog stoljeća u Zagrebu na Žitnjaku, čak sam joj i ja nekoliko puta udjelila, a onda jednoga dana šok - gluhonijema mlada dama stajala je na parkingu ondašnje Name na Žitnjaku i razgovarala sa jednim muškarcem. Slušala ga ušima i govorila glasom. Normalnim.
I evo, i nakon trideset godina gospođa ima još uvijek isto zanimanje - prosi.

Druga gospođa - istinabog, ta je bez podlaktice jedne ruke - prosi u Čakovcu i po raznim manifestacijama diljem Međimurja, i odkako je znam, godinama, na rukama nosi uvijek dijete iste starosti - ispod godine dana. Već desetak godina kako je ja znam - tu je iz romskog naselja do moga sela.
I onda i tu šok.
Prošle godine smo otišli k kćeri u Zagreb na prošćenje u njezinom kvartu, hodamo oko štandova i nos u nos se sretnemo sa gospođom bez podlaktice sa djetetom na rukama - prosi i tamo.

Ima jedan mladi bračni par - nekih dvadeset četiri - pet godina koji svakodnevno kruže gradom brzim korakom i guraju dječja kolica sa djetetom u njima, i ja ih gledam cijele ove godine, od proljeća do pred Božić - ruta im je i uz tržnicu jer tu ima puno ljudi - , a bili oni smrznuti dani ujutro, grdi mrazevi, i gledam ja to dijete u kolicima i komentiram - što ovi ljudi svakodnevno prolaze ovuda sa tim djetetom, ako već šeću pa bilo bi razumno da šeću kada malo utopli....a vele mi ovo oko mene - pa kaj ne znaš, oni prose, rade krugove po cijelom gradu. Svakodnevno.

Prošle godine prolazi starija žena ulicom mojom, ja prodavala flance uz kuću, ona stane, prisloni bicikl, veli, bih li joj mogla dati koju kunu, tu je ona iz Orehovice, izgorjela joj je kuća, nema ništa, nema šta jesti. Ja odem do kasice, uzmem dvadeset kuna, napravim par koraka, vratim se, zagrabim rukom u kasicu, vidim ovlaš okom da držim sada u ruci najmanje četiri po dvadeset, a možda i još koju, stisnula sam šaku i gledala detaljno nisam, i nosim joj.
Ispričam to mužu dok sam ušla u kuću, on mi se smije....uglavnom, u Orehovici imamo poznanike, muž ih odmah nazove i pita kome je to izgorjela kuća tamo. Nikome. Apsolutno nikome. Zove druge, pita - nikome. Sretnemo se kasnije sa još pokojim orehovčanim, pitamo - nikome nitiove godine, a niti dvadeset godina unatrag.

Nadavala sam se ja u svojih 60 godina prosjacima raznim, jedan već u poodmaklim godinama, govori mi, udjeli, imam sedmero unučadi koji nemaju roditelje, da ih prehranim. Ja dam 50 kuna, muž me cima, idemo mi gradom u jedan dućan, a bio tamo onaj Plavi podrum - mi uđemo na piće, a za šnkom stoji deda sedmero gladnih unučadi i pije pivo. Za mojih 50 kuna.

Priznajem samo invalide i hendikepirane unatrag gospođe kojoj je izgorjela kuća. Ubacujem novac samo u kasicu udruga na raznim manifetacijama - za slijepe, za gluhe, za hendikepirane - ubacim 50 kuna - ne više, ne manje, jer niti u to više nemam povjerenja. Govorila je naša pokojna baka uvijek da je bolje sto puta dati nego jednom morati prositi i zato dajem onima za koje barem pretpostavljam da nije prijevara. Dam još uvijek ponekada i lažnim prosjacima za slučaj da ipak nisu sami krivi što su postali prosjaci. Ali sve rijeđe.

Što se indexovag članka tiče, budi siguran da policija zna veoma dobro koga je privela i prijavila, i da ga nije privela prvi puta.
A meni je žao što nisam pozvala policiju i prijavila mlade zdrave ubiratelje za gluho - nijeme pred Kauflandom i Konzumom. Sljedeći puta sigurno hoću.
 
Posljednje uređivanje:

jocc

Iskusan lik
Tu od
15 Kol 2015
Poruka
2,493
@johabica da ne nosi ta debeljuškasta žena možda naočale, tako mi je u sjećanju iz gudovca? Jer njoj smo davali i na sv.Duhu, a i bome u gudovcu na sajmu. Slažem se da ima puno prevaranata, ja sam uvijek za pomoć i zadnju kunu bi dao al nekako mi se čini da je jako puno prevaranata, sjećam se onog lika za kojeg je bio otvoren telefon i pozivi da mora ići na liječenje, svi smo zvali iz firme i onda ispadne da uopće nije bolestan.
 

MUHA

Super Moderator
Osoblje foruma
Tu od
15 Stu 2009
Poruka
29,776
Nažalost zbog mnogih takvih lažnih stradaju mnogi kojima je pomoč stvarno potrebna ili su zbog nekih životnih grešaka prisiljeni da prose da bi preživjeli, a samo oni iskreni znaju koliko je to bolno
 

jocc

Iskusan lik
Tu od
15 Kol 2015
Poruka
2,493
Točno tako, puno puta si misliš da li dati ili ne baš zbog takvih koji zloupotrebljavaju to, nekako bi rađe nekog nahranio kome je stvarno potrebno nego dao ekipi koja prosi ispred dućana za pivu i radi budale iz onih koji pošteno rade i muče se da bi preživjeli.
 

johabica

Iskusan lik
Tu od
8 Tra 2012
Poruka
4,529
Da, to je ta sa naočalama.
Sada je sva okruglasta, i lice joj je okruglo.
Danas sam ljuta zbog parnog čistača, ali sve bih isto rekla i da nisam.
Ja sam se u životuu nadavala pomoći, jednom beskućniku sam godinama kupovala dva sendviča svaki puta dok sam išla u dućan, tamo je žicao novac - tražio je uvijek jednu kunu, nisam mu dala novac iako je jedna kuna beznačajna, ali sam dva sendviča plaćala u ono vrijeme 15 kuna svaki puta. To je bilo za pojesti, a kuna bi otišla na alkohol.
Sa tržnice nikada nisam vozila doma robu koja je bila oštećena ili omekanila, svaki dan sam dala sve što nisam mislila drugi dan prodavati - i po desetak - petnaestak kila paprika, paradajza, krastavaca, besplatno, ali dok vidiš da mladi zdravi ljudi iskorištavaju dobrohotnost, dođe ti da vrisneš.
 

nimrennermin

Iskusan lik
Tu od
1 Pro 2014
Poruka
1,472
Neznam jel,,prava tema.. al,, ja ću reći,,, ovako....
"Danas sam najsretnija osoba na planeti,,,
Naime,,,, danas sam postao ponosni "DEDA",,, iliti kako kod mene vele
"DJED" i u ime tog čina živjeli mi svi!!!!:drink::drink::drink::icon_pidu::icon_pidu::icon_pidu:
Eeee evo mene ponovo,,,,, volim ovaj forum i tu sam i kad me nema,,,,,
Hocu da kažem ...da sam prije par sati postao djed na kvadrat,,, dobio sam i drugog unuka ,,,
i svu svoju radost da podijelim sa dragim forumašima:ppozdrav::ppozdrav:
 

Najnoviji postovi

Na vrh