-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Dogodovštine iz naših života
- Temu pokrenuo JOHABI
- Datum prvog posta
Z
zeleno zagorje
Guest
johabice , kakvu si nam to danas priću napisala, nekak si me rastužila,a i zabrinula, ko da hočeš napustiti naš forum, nakon napornog radnog dana ili u trenutku malog odmora u dana ,ponekad i to uspijem uvijek rado pogladam forum, a sad tvoja priča ,malo me ostavila u nedoumici
zvonÄica
Član
- Tu od
- 26 Ruj 2012
- Poruka
- 156
Kao što Johabica i sama kaže, život se sastoji i od lijepih i od onih manje lijepih priča. One su život, bez njih bi život bio kao neispisana knjiga. Neki se ljudi odnose prema životu kao prema nevremenu: sakriju se i čekaju da prođe; drugi pak život gledaju ravno u oči.
Kako god bilo, važno je znati da će proći, i dobro i ono manje dobro...iza kiše uvijek dolazi sunce, iza sunca kiša...zato Johabice, što god da te je nagnalo da napišeš ovakvu priču, znaj da će proći. Sutra je novi dan. Glavu gore i pogledaj život ravno u oči...
Kako god bilo, važno je znati da će proći, i dobro i ono manje dobro...iza kiše uvijek dolazi sunce, iza sunca kiša...zato Johabice, što god da te je nagnalo da napišeš ovakvu priču, znaj da će proći. Sutra je novi dan. Glavu gore i pogledaj život ravno u oči...
Počeo sam je i ja nagovarat da se vrati.
Žensko je, pa je to več uhodano nagovaranje!:axe:
pišem pismo tinta mi se proli,gdje je ona koja mene voli!
Ako ti je to uspjelo prije otprilike 20 godina onda bu valjda i danas
Bilo je ljepo dok je trajalo, a sve što je ljepo kratko traje ............
magla
Član
- Tu od
- 11 Ožu 2008
- Poruka
- 325
servis auta
Pozdrav moram vam se pohvalit današnjim događejem neznam dali spada ovdje ali
Idem preuzet auto od brata kod novosela, bio je na servisu jer su mijenjali hladnjak u kabini, sjedem u auto upalim krenem i bip upali se lampica da nema tekućine u sistemu , provjerim i nema, idem im reklamirat i odgovor to je" normalno sistem povuče", pa kaj niste probali auto " jesmo bilo je sve uredu, radnik natoči 1,54lit antifriza " vozi sad je uredu, idam na korzo dođem na banijski most (cca 2km ko nepozna grad), I opet bip, rako kaj sad u p. m., ono nema vode, ja nazat i velim da nešto nevalja auto gubim vodu, "nemoguće" kaže gazda vlado, kad pogledali na auto kad ono stvarno da i pogledli bolje i našli problem, vele pretanke gumice trabalo je stavit deblje, i to ti je ovlašteni VW sersis nebi im ja dal ni da mi na tački pumpa gumu jer sigurno neznaju kaj 6" i 8"
Pozdrav moram vam se pohvalit današnjim događejem neznam dali spada ovdje ali
Idem preuzet auto od brata kod novosela, bio je na servisu jer su mijenjali hladnjak u kabini, sjedem u auto upalim krenem i bip upali se lampica da nema tekućine u sistemu , provjerim i nema, idem im reklamirat i odgovor to je" normalno sistem povuče", pa kaj niste probali auto " jesmo bilo je sve uredu, radnik natoči 1,54lit antifriza " vozi sad je uredu, idam na korzo dođem na banijski most (cca 2km ko nepozna grad), I opet bip, rako kaj sad u p. m., ono nema vode, ja nazat i velim da nešto nevalja auto gubim vodu, "nemoguće" kaže gazda vlado, kad pogledali na auto kad ono stvarno da i pogledli bolje i našli problem, vele pretanke gumice trabalo je stavit deblje, i to ti je ovlašteni VW sersis nebi im ja dal ni da mi na tački pumpa gumu jer sigurno neznaju kaj 6" i 8"
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Bilo je to jednoga petka,trebalo je spremiti šleper krumpira pa me suprug rano ujutro poslao u romsko naselje po radnike.Četvoricu.Nije mi to bio nikakav problem,nije mi bilo prvi puta,navikla sam već bila,jer smo ih godinama uzimali kada smo ih trebali,a neki su bili i stalni,na njih smo mogli računati u bilo koje vrijeme,oni bi ostavljali bilo kakav posao kod drugih poslodavaca i dolazili k nama,ako bismo ih zatrebali.Ma,zapravo,ja nikada nisam imala problema skupiti ih,zapravo mi je bio problem odabrati,jer kada sam došla u naselje,svi su htjeli raditi kod nas,molili me da ih uzmem,sjedali bez pitanja u auto i prije nego bih rekla koliko ih trebam.Voljeli su raditi kod mene jer sam se prema njima uvijek odnosila sa poštovanjem,i nisam im obroke,ko mnogi u to vrijeme kod kojih su radili,priređivala u garaži,već su uvijek jeli sa nama u kući za stolom.Što je uostalom i normalno.Jednostavno su me voljeli,bila sam im draga.Izgradili smo s vremenom toliko povjerenje da sam im znala dati ključ kuće ukoliko je koji trebao otići u wc,pošto ga u dvorištu nemamo,a mi smo radili zajedno sa njima.Dobro,ne svima,ali ja sam znala kome mogu vjerovati,a koga bi zbog okolnosti u kojima su živjeli neka flaše pive previše mogla ponjeti i uzrokovati zaborav pristojnog ponašanja i poštovanja tuđe imovine.
Toga sam petka uzela četvoricu u koje sam se mogla pouzdati da će napraviti posao bez ekscesa,i da će ostati do kraja,dok se sve ne napravi,taman da se moralo raditi i do jutra.Bili su to ljudi koji bi u trijeznom stanju za mene napravili i ono što vjerojatno ne bi za nekoga svoga bliskoga,a u nijh sam se mogla pouzdati i da kada ih navečer vračam kući,u već pomalo pripitom stanju neće raditi ekscese ili probleme putem.Nisu se oni kod nas nikada napili onako,da se klate,ali rad sa krumpirom je težak,pa smo im uvijek dali da popiju koliko žele,obično bi to bilo jedno četiri-pet piva kroz desetak sati rada,taman da se osjeti na kraju radnog dana.
Toga smo dana odradili deset sati,najprije sam im,kao i uvijek,oko pola devet napravila doručak i kapučino,ručak normalno oko jedan,pa se radilo do pet,ali posao nije bio gotov.Stoga sam ja napravila večeru,pa smo produžili sa poslom.Tamo negdje oko osam smo već bili svi toliko umorni da smo uz dogovor odlučili stati,i sa poslom nastaviti rano ujutro.Nije nam ostalo puno,jedno dvije tone,ali je šleprer dolazio odmah ujutro iza osam,i do onda je sve moralo biti spremno za utovar.Tamo negdje u toku posla je moj suprug jednome od njih obečao nešto dati,sada se više ne sjećam što je to bilo,znam samo da je to trebalo prevesti kombijem jer u auto nije stalo.A kako je već bilo kasno kada smo to sve spremili i krenuli,moj je muž odlučio ići sa mnom,ionako,pošto smo krumpir spremali u drugoj kući,a ne u ovoj u kojoj živimo,bi me morao čekati da se vratim po njega,a i ovi naši radnici su popili malo više od uobičajenoga,pa sam bila sigurnija.Pa me onda lijepo i zamjenio u vožnji,bila sam već preumorna,baš mi je dobro došlo.Nije bilo nikakvih problema,ali je jednome od njih taj dan bio rođendan.Pa nas je u toku vožnje pozvao na jedno piće u kafić u njihovom naselju.Naravno,na samo nas,nago i svoje prijatelje.Nikako mi se nije išlo,bili smo i umorni i prljavi,ujutro je trebalo rano ustati,a već je izmicala deveta ura,ali,moj je suprug pristao.Znala sam da je morao pristati,da nije, bio bi jako uvrijedio čovjeka.Ma nisam se mogla zamisliti u krčmi punoj roma,pripitih i pijanih,što da reknem,bez obzira što sam večinu njih poznavala,neke dobro,neke samo iz viđenja,znala sam ih u dušu,znala sam da je sitnica dovoljna da dođe do eskalacije sukoba,a onda je bolje da nisi u blizini.Ali,šta ćeš,šta je tu je.Ušli smo mi u birtiju,jedva našli prazan stol,glazba je treštala,par stolova dalje su neke romske žene plesale,a onda i neki muški,dima je bilo toliko da sam jedva disala,ali pomirila sam se sa situacijom naivno vjerujući da ćemo se zadržati na jednome piću i vratiti se kući.Naručio je naš slavljenik rundu,muški su uzeli pive,i moj suprug također,iako je kod kuće tokom posla već popio tri.Pa hajde,ta četvrta i nebi trebala biti nešto strašno,radilo se cijeli dan,one ranije su se vjerojatno već apsorbirale.Ja sam naručila sok od borovnice,to volim,a pivu,niti bilo što od alkohola ne pijem.Alkohol mi uđe prije u krv nego u želudac.Nisu imali.Pokušala sam sa nečim drugim što isto nisu imali.Nakon petog pokušaja naruđbe sam stala i zapitala što imaju,kako bih lakše odabrala.Imali su žutu i crnu,sad se ne sječam točno što,ono nešto što u dučanu kupiš za tri i pol kune litru i pol,i to samo točeno,jer od litre i pol su bile flaše iz kojih se točilo.Kazala mi konobarica,ionako skoro pa nitko tu ne pije sokove,pa to imaju tako,za svaki slučaj,ako netko baš slučajno traži.I danas se sjećam koliko je bljutavo bilo to što sam dobila,ili je takvo bilo,ili je već bilo ishlapljelo,niti sada ne znam,ali znam da sam ja to takvom mukom pila da sam se morala prisiljavati da progutam.Sjedili smo tako,pričali jedno dvadesetak minuta,pola sata,i taman kada smo popili i htjeli krenuti,jedan iz društva je pozvao konobaricu i naručio drugu rundu.Ja sanm odmah negodovala,bilo je kasno,trebalo je poći,odmoriti se,ujutro nas je čekao posao.Vidio je moj suprug da se nećemo izvuči,pa je samo kratko prokomentirao,ajde,neka bude još ta runda na brzinu,pa ćemo krenuti.I ja sam se pomirila sa situacijom,ako tako mora bit-neka bude,trknula sam muža nogom ispod stola i šapnula mu neka to brzo popije,pa da krenemo.Je,popio je on to relativno brzo,a i ja sam ga sljiedila sa onim žutim,naručila sam drugu rundu "žuto",misleći da ću bolje proći,ali nisam.Okus je bio sličan,gutanje isto,ali odradilo se.Taman kada sam odlagala čašu,jedan iz društva je opet pozvao konobaricu.Na prvi moj pokušaj odbijanja i objašnjenja da je već stvarno prekasno dobila sam obrazloženje-on nas voli i cijeni i želi nas počastiti.I kaj sad? Kapitulirala sam.Kapitulirao je i moj suprug,samo mi se činilo da je njemu ta kapitulacija nekako lakše pala,oči su mu bila nešto sjajnije nego prije pola sata,bila mu je to peta piva danas,evo sada je na stolu i šesta koju je trebalo popiti.Razgovor je opet krenuo,smijalo se,raspoloženje je bilo sve bolje,primjetila sam ja da se prestalo gledati na vrijeme.Ali je mome suprugu ispijanje treće pive išlo sve sporije.Gutljaji su bili rijetki i sve krači,a i ja sam se mučila sa onim obojenim bljutavo-slatkim.A onda sam pod stolom osjetila udarac u nogu,a iznad stola se srela sa sjajnim pripitim očicama svoga romskog sugovornika-veli on meni-ajde,odi,idemo plesati.O Isusova mati.Sad još i ples.Mogu samo zamisliti kako bi to izgledalo,on pijan,ja umorna,a pola birtije me pozna,plesači bi se redali jedan za drugim,vjerojatno se do jutra ne bismo makli.Nekako sam uspjela odbiti poziv,popili smo mi i treću rundu i već se skoro digli u namjeri da krenemo,kada se javio četvrti za stolom.Kaže,e sada će on častiti.Naravno da više nismo htjeli niti čuti.E,sada je nastao problem.Čovjek se teško uvrijedio.Bio je već vidljivo pijan,i na njegove riječi sam se malo smrzla-veli,šta, nećemo popiti od njega,zato što je cigan,šta mi mislimo,da on nije vrijedan da nam plati piće.Nećemo se maknuti dok ne popijemo rundu koju on časti.Vidjeli smo da je vrag odnio šalu,sjeli smo natrag za stol,i smišljali strategiju odstupnice.Kako je krenulo,možda se nećemo otuda maknuti do jutra.Alkohol je preuzeo dominaciju,i tko zna kako će sve skupa završiti.Umeđuvremenu sam se ja sa suprugom dogovorila da ja vozim kući,jer je on već previše popio,a tu na početku romskog naselja zna često puta policija kontrolirati alkohol u krvi,i još bi nam samo trebalo da ostane bez dozvole.Stigla je na stol četvrta runda.U sat vremena popiti četiri pive mojem suprugu nije išlo.Jednostavno više nije mogao piti.Gledao je u tu flašu ko malo dijete kada ga sile nešto pojesti protiv njegove volje,a ja sam gledala u svoju čašu crnoga koje isto nije nikako htjelo sići do želuca.U tom smo trenutku bili ko dvoje vrtičke dječice,bespomočne i izgubljene u šumi u očekivanju spasa koji nije niotkuda dolazio.Minute su prolazile,sada sam već i sa svoje lijeve strane dobivala pozive za ples,sve se pomalo otimalo kontroli i prvi nagovještaji potencijalne nevolje su se jasno nazirali.Ideja mi je sinula,i odluka je pala u trenu.Zatvorila sam oči,uzela čašu crnoga i ispila ga bez daha.Istoga časa kada sam spustila čašu na stol,uzela sam punu flašu suprugove pive,natočila si punu čašu,uzela je i popila opet bez daha do kraja.Suprug me samo zabezknuto gledao,a ja sam ga pogledala i rekla-ne pitaj.Čim sam spustila čašu na stol,nalijala sam što je ostalo,opet popila,ustala,povukla muža za ruku,i rakla,idemo.Evo,sve je popijeno,kasno je, vidimo se ujutro.Došli smo do kombija,muž je usput pričao sa našim drušvom,pa sam ga morala na silu vući u kombi.Dođi čovječe,imamo deset minuta da stignemo kući,jer nakon toga ja sigurno više neću moći voziti,kada ova piva počne djelovati,voziti ćemo se ko na vlaku smrti a ne u kombiju.Do polovice puta je sve bilo u redu.Onda mi je najednom postalo jako vruće.Onda mi je postalo sve jako smiješno.Cesta je postala nekako valovita,ali dobro,bili smo već blizu kuće,a i bilo je kasno, pa je bila pusta.Kada sam došla do kuće,stala sam ispred ograde,a suprug je otišao otvoriti kapiju.Ja sam izašla iz kabine i otišla u kuću.Jednostavno mi nije palo na pamet da otvorena kapija znači da treba ući u dvorište i u garažu.Došla sam u boravak,uzela stolicu,sjela na sred sobe i samo sam se smijala.Sve mi je bilo smiješno.Kćerka me gledala,i rekla mi-mama,ti si mi nekako čudna.I to mi je bilo smiješno.Veli,još me nikada takvu nije vidjela.I to mi je isto bio smiješno.Bilo mi je smiješno i kad mi je rekla-mama,pa ti si pijana.Sjedila sam na stolici i smijala se sve dok me nisu smjestili u krevet.Kako sam zaspala ne znam,ali znam da se smijemo kad god se sjetimo "Ciganske noći"i žutog i crnog i flaše piva u koju smo gledali ko u potonulu lađu ispred pustog otoka na oceanu.
Toga sam petka uzela četvoricu u koje sam se mogla pouzdati da će napraviti posao bez ekscesa,i da će ostati do kraja,dok se sve ne napravi,taman da se moralo raditi i do jutra.Bili su to ljudi koji bi u trijeznom stanju za mene napravili i ono što vjerojatno ne bi za nekoga svoga bliskoga,a u nijh sam se mogla pouzdati i da kada ih navečer vračam kući,u već pomalo pripitom stanju neće raditi ekscese ili probleme putem.Nisu se oni kod nas nikada napili onako,da se klate,ali rad sa krumpirom je težak,pa smo im uvijek dali da popiju koliko žele,obično bi to bilo jedno četiri-pet piva kroz desetak sati rada,taman da se osjeti na kraju radnog dana.
Toga smo dana odradili deset sati,najprije sam im,kao i uvijek,oko pola devet napravila doručak i kapučino,ručak normalno oko jedan,pa se radilo do pet,ali posao nije bio gotov.Stoga sam ja napravila večeru,pa smo produžili sa poslom.Tamo negdje oko osam smo već bili svi toliko umorni da smo uz dogovor odlučili stati,i sa poslom nastaviti rano ujutro.Nije nam ostalo puno,jedno dvije tone,ali je šleprer dolazio odmah ujutro iza osam,i do onda je sve moralo biti spremno za utovar.Tamo negdje u toku posla je moj suprug jednome od njih obečao nešto dati,sada se više ne sjećam što je to bilo,znam samo da je to trebalo prevesti kombijem jer u auto nije stalo.A kako je već bilo kasno kada smo to sve spremili i krenuli,moj je muž odlučio ići sa mnom,ionako,pošto smo krumpir spremali u drugoj kući,a ne u ovoj u kojoj živimo,bi me morao čekati da se vratim po njega,a i ovi naši radnici su popili malo više od uobičajenoga,pa sam bila sigurnija.Pa me onda lijepo i zamjenio u vožnji,bila sam već preumorna,baš mi je dobro došlo.Nije bilo nikakvih problema,ali je jednome od njih taj dan bio rođendan.Pa nas je u toku vožnje pozvao na jedno piće u kafić u njihovom naselju.Naravno,na samo nas,nago i svoje prijatelje.Nikako mi se nije išlo,bili smo i umorni i prljavi,ujutro je trebalo rano ustati,a već je izmicala deveta ura,ali,moj je suprug pristao.Znala sam da je morao pristati,da nije, bio bi jako uvrijedio čovjeka.Ma nisam se mogla zamisliti u krčmi punoj roma,pripitih i pijanih,što da reknem,bez obzira što sam večinu njih poznavala,neke dobro,neke samo iz viđenja,znala sam ih u dušu,znala sam da je sitnica dovoljna da dođe do eskalacije sukoba,a onda je bolje da nisi u blizini.Ali,šta ćeš,šta je tu je.Ušli smo mi u birtiju,jedva našli prazan stol,glazba je treštala,par stolova dalje su neke romske žene plesale,a onda i neki muški,dima je bilo toliko da sam jedva disala,ali pomirila sam se sa situacijom naivno vjerujući da ćemo se zadržati na jednome piću i vratiti se kući.Naručio je naš slavljenik rundu,muški su uzeli pive,i moj suprug također,iako je kod kuće tokom posla već popio tri.Pa hajde,ta četvrta i nebi trebala biti nešto strašno,radilo se cijeli dan,one ranije su se vjerojatno već apsorbirale.Ja sam naručila sok od borovnice,to volim,a pivu,niti bilo što od alkohola ne pijem.Alkohol mi uđe prije u krv nego u želudac.Nisu imali.Pokušala sam sa nečim drugim što isto nisu imali.Nakon petog pokušaja naruđbe sam stala i zapitala što imaju,kako bih lakše odabrala.Imali su žutu i crnu,sad se ne sječam točno što,ono nešto što u dučanu kupiš za tri i pol kune litru i pol,i to samo točeno,jer od litre i pol su bile flaše iz kojih se točilo.Kazala mi konobarica,ionako skoro pa nitko tu ne pije sokove,pa to imaju tako,za svaki slučaj,ako netko baš slučajno traži.I danas se sjećam koliko je bljutavo bilo to što sam dobila,ili je takvo bilo,ili je već bilo ishlapljelo,niti sada ne znam,ali znam da sam ja to takvom mukom pila da sam se morala prisiljavati da progutam.Sjedili smo tako,pričali jedno dvadesetak minuta,pola sata,i taman kada smo popili i htjeli krenuti,jedan iz društva je pozvao konobaricu i naručio drugu rundu.Ja sanm odmah negodovala,bilo je kasno,trebalo je poći,odmoriti se,ujutro nas je čekao posao.Vidio je moj suprug da se nećemo izvuči,pa je samo kratko prokomentirao,ajde,neka bude još ta runda na brzinu,pa ćemo krenuti.I ja sam se pomirila sa situacijom,ako tako mora bit-neka bude,trknula sam muža nogom ispod stola i šapnula mu neka to brzo popije,pa da krenemo.Je,popio je on to relativno brzo,a i ja sam ga sljiedila sa onim žutim,naručila sam drugu rundu "žuto",misleći da ću bolje proći,ali nisam.Okus je bio sličan,gutanje isto,ali odradilo se.Taman kada sam odlagala čašu,jedan iz društva je opet pozvao konobaricu.Na prvi moj pokušaj odbijanja i objašnjenja da je već stvarno prekasno dobila sam obrazloženje-on nas voli i cijeni i želi nas počastiti.I kaj sad? Kapitulirala sam.Kapitulirao je i moj suprug,samo mi se činilo da je njemu ta kapitulacija nekako lakše pala,oči su mu bila nešto sjajnije nego prije pola sata,bila mu je to peta piva danas,evo sada je na stolu i šesta koju je trebalo popiti.Razgovor je opet krenuo,smijalo se,raspoloženje je bilo sve bolje,primjetila sam ja da se prestalo gledati na vrijeme.Ali je mome suprugu ispijanje treće pive išlo sve sporije.Gutljaji su bili rijetki i sve krači,a i ja sam se mučila sa onim obojenim bljutavo-slatkim.A onda sam pod stolom osjetila udarac u nogu,a iznad stola se srela sa sjajnim pripitim očicama svoga romskog sugovornika-veli on meni-ajde,odi,idemo plesati.O Isusova mati.Sad još i ples.Mogu samo zamisliti kako bi to izgledalo,on pijan,ja umorna,a pola birtije me pozna,plesači bi se redali jedan za drugim,vjerojatno se do jutra ne bismo makli.Nekako sam uspjela odbiti poziv,popili smo mi i treću rundu i već se skoro digli u namjeri da krenemo,kada se javio četvrti za stolom.Kaže,e sada će on častiti.Naravno da više nismo htjeli niti čuti.E,sada je nastao problem.Čovjek se teško uvrijedio.Bio je već vidljivo pijan,i na njegove riječi sam se malo smrzla-veli,šta, nećemo popiti od njega,zato što je cigan,šta mi mislimo,da on nije vrijedan da nam plati piće.Nećemo se maknuti dok ne popijemo rundu koju on časti.Vidjeli smo da je vrag odnio šalu,sjeli smo natrag za stol,i smišljali strategiju odstupnice.Kako je krenulo,možda se nećemo otuda maknuti do jutra.Alkohol je preuzeo dominaciju,i tko zna kako će sve skupa završiti.Umeđuvremenu sam se ja sa suprugom dogovorila da ja vozim kući,jer je on već previše popio,a tu na početku romskog naselja zna često puta policija kontrolirati alkohol u krvi,i još bi nam samo trebalo da ostane bez dozvole.Stigla je na stol četvrta runda.U sat vremena popiti četiri pive mojem suprugu nije išlo.Jednostavno više nije mogao piti.Gledao je u tu flašu ko malo dijete kada ga sile nešto pojesti protiv njegove volje,a ja sam gledala u svoju čašu crnoga koje isto nije nikako htjelo sići do želuca.U tom smo trenutku bili ko dvoje vrtičke dječice,bespomočne i izgubljene u šumi u očekivanju spasa koji nije niotkuda dolazio.Minute su prolazile,sada sam već i sa svoje lijeve strane dobivala pozive za ples,sve se pomalo otimalo kontroli i prvi nagovještaji potencijalne nevolje su se jasno nazirali.Ideja mi je sinula,i odluka je pala u trenu.Zatvorila sam oči,uzela čašu crnoga i ispila ga bez daha.Istoga časa kada sam spustila čašu na stol,uzela sam punu flašu suprugove pive,natočila si punu čašu,uzela je i popila opet bez daha do kraja.Suprug me samo zabezknuto gledao,a ja sam ga pogledala i rekla-ne pitaj.Čim sam spustila čašu na stol,nalijala sam što je ostalo,opet popila,ustala,povukla muža za ruku,i rakla,idemo.Evo,sve je popijeno,kasno je, vidimo se ujutro.Došli smo do kombija,muž je usput pričao sa našim drušvom,pa sam ga morala na silu vući u kombi.Dođi čovječe,imamo deset minuta da stignemo kući,jer nakon toga ja sigurno više neću moći voziti,kada ova piva počne djelovati,voziti ćemo se ko na vlaku smrti a ne u kombiju.Do polovice puta je sve bilo u redu.Onda mi je najednom postalo jako vruće.Onda mi je postalo sve jako smiješno.Cesta je postala nekako valovita,ali dobro,bili smo već blizu kuće,a i bilo je kasno, pa je bila pusta.Kada sam došla do kuće,stala sam ispred ograde,a suprug je otišao otvoriti kapiju.Ja sam izašla iz kabine i otišla u kuću.Jednostavno mi nije palo na pamet da otvorena kapija znači da treba ući u dvorište i u garažu.Došla sam u boravak,uzela stolicu,sjela na sred sobe i samo sam se smijala.Sve mi je bilo smiješno.Kćerka me gledala,i rekla mi-mama,ti si mi nekako čudna.I to mi je bilo smiješno.Veli,još me nikada takvu nije vidjela.I to mi je isto bio smiješno.Bilo mi je smiješno i kad mi je rekla-mama,pa ti si pijana.Sjedila sam na stolici i smijala se sve dok me nisu smjestili u krevet.Kako sam zaspala ne znam,ali znam da se smijemo kad god se sjetimo "Ciganske noći"i žutog i crnog i flaše piva u koju smo gledali ko u potonulu lađu ispred pustog otoka na oceanu.
Z
zeleno zagorje
Guest
johabice , baš je ovo dobra i poučna prića , kaj misliš kad nam muževi tako malo pretjeraju, a neki ponekad i malo više i onda se mi ljutimo , psujemo malooo vićemo i tako ,a nije niti njima siročekima lako , tak si barem mislim prema tvojoj prići ,napile se ulice ,stolice ,garaže i sve ostalo ,to što si napravila i sve ih zabavila odlično je ,ali kad bih ja tako nešto pokušala nebi lijepo zaspala , već ravno u hitnu ,neki su ti od previše alkohola ne pijani ili pripiti već bolesni ,pomagaj bože pa kad počne ono malo toplije ne vruće ,bjež o alkohola ko o vraga ili coprnice
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Znaš kaj Snupy,kaj ti misliš da se ja ne znam zabaviti,samo,voljela bih ja vidjeti neke muške u birtiji punoj roma u centru romskog naselja navečer u deset sati ,a svi pijani ko zemlja.To ti je ko da hodaš po staklu bosih nogu.
Inače se u ono vrijeme čak niti neke muške osobe nisu usudile zalaziti u njihovo naselje,a i meni je trebalo poprilično da steknem sigurnost i samu sebe uvjerim da neću imati problema.
Samo se nemoj smijati što sam popila pola litre pive,za nekoga to nije ništa,ali oni koji me poznaju znaju jako dobro da ja iza jedne čaše ne ustajem od stola tako lako,pogotovo ako nema nekoga da me pridrži ispod ruke.Možda bi mi trebalo malo praktične nastave,valjda bi se nešto popravilo.:lol::lol::lol:
Zeleno zagorje,nisam ja popila flašu pive da bih zabavila društvo,bila je to žrtva i izlaznica za bijeg od potencijalnih problema i mogućeg prisilnog ostanka u birtiji do jutra.Ne znaš ti što su pijani romi kada pukne svađa,jedan u društvu je odležao šest godina zbog ubojstva,a i prije par godina opet zbog pokušaja,drugi je zbog alko dilerijuma par godina nakon našega druženja ubio kćerku i još je u zatvoru,jedno je vrijeme bio na psihijatriji.Sa takvim ljudima treba znati i moći biti prijatelj,sigurna si toliko dugo dok alkohol ne napravi svoje,a nakon toga moraš dobro balansirati kao artist na žici.
Znam ti ja jako dobro kako je našim jadnicima kada popiju malo previše,ti si se uključila na forum kasnije,pa prolistaj moje priče i odi na 26.stranicu.Tamo sam lijepo opisala kakva je muke imao moj jadni suprug kada je popio više nego je trebalo u davnim danima naše mladosti.:lol::lol::lol::lol::lol:
Inače se u ono vrijeme čak niti neke muške osobe nisu usudile zalaziti u njihovo naselje,a i meni je trebalo poprilično da steknem sigurnost i samu sebe uvjerim da neću imati problema.
Samo se nemoj smijati što sam popila pola litre pive,za nekoga to nije ništa,ali oni koji me poznaju znaju jako dobro da ja iza jedne čaše ne ustajem od stola tako lako,pogotovo ako nema nekoga da me pridrži ispod ruke.Možda bi mi trebalo malo praktične nastave,valjda bi se nešto popravilo.:lol::lol::lol:
Zeleno zagorje,nisam ja popila flašu pive da bih zabavila društvo,bila je to žrtva i izlaznica za bijeg od potencijalnih problema i mogućeg prisilnog ostanka u birtiji do jutra.Ne znaš ti što su pijani romi kada pukne svađa,jedan u društvu je odležao šest godina zbog ubojstva,a i prije par godina opet zbog pokušaja,drugi je zbog alko dilerijuma par godina nakon našega druženja ubio kćerku i još je u zatvoru,jedno je vrijeme bio na psihijatriji.Sa takvim ljudima treba znati i moći biti prijatelj,sigurna si toliko dugo dok alkohol ne napravi svoje,a nakon toga moraš dobro balansirati kao artist na žici.
Znam ti ja jako dobro kako je našim jadnicima kada popiju malo previše,ti si se uključila na forum kasnije,pa prolistaj moje priče i odi na 26.stranicu.Tamo sam lijepo opisala kakva je muke imao moj jadni suprug kada je popio više nego je trebalo u davnim danima naše mladosti.:lol::lol::lol::lol::lol:
DARIJUS
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Stu 2011
- Poruka
- 6,674
ajde, pa zamislite kako je njima kad dolaze u "naše" birtije, i u "naša" naselja...
uvijek su obilježeni...
...neću ih braniti, neću ih hvaliti, reći ću ono što znam i što sam vidio...
...rade od jutra do sutra, osim par dobrostojećih glavonja plemena,... osnovi problem im stvara nemogućnost da se obrazuju na isti nivo kao većina normalne djece, jer naš školski sustav predviđa da će roditelji proučiti gradivo s djecom i sve im objasniti...to je kod roma nemoguće jer ni roditelji, ni njihovi roditelji niti itko od rodbine nije obrazovan da to gradivo može ponovno nekom protumačiti...
...teško je iz takvog začaranog kruga izići...
i to neobrazovanje, neimaština, društveno isključivanje, podsmjeh i pogledi s visoka dovode do animalnih reakcija, od nemorala do kriminala...
osobno ih poznajem poprilično, s nekolicinom sam u izuzetno korektnim odnosima, nekolicini sam morao prijetiti lomljenjem udova, jednome sam moral oštetit vozilo da ga smirim, ali svi su naučili da sam onakav kakvim me vide prvi put, nema niti lijevo niti desno nego onako kako je ispravno i kako im mogu pomoći...
i zato nisu ništa drugačiji od "nas", jer u britiji punoj pijanih selskih budala johabica i johabi možda i nebi tako dobro prošli...
zato, normalnome pomozi, od budale se makni i to je sve od mene za večeras...
pokušal sam napisati približno koliko je johabica napisala, ali nemoš ti žensko nad....t.---:mrgreen:
uvijek su obilježeni...
...neću ih braniti, neću ih hvaliti, reći ću ono što znam i što sam vidio...
...rade od jutra do sutra, osim par dobrostojećih glavonja plemena,... osnovi problem im stvara nemogućnost da se obrazuju na isti nivo kao većina normalne djece, jer naš školski sustav predviđa da će roditelji proučiti gradivo s djecom i sve im objasniti...to je kod roma nemoguće jer ni roditelji, ni njihovi roditelji niti itko od rodbine nije obrazovan da to gradivo može ponovno nekom protumačiti...
...teško je iz takvog začaranog kruga izići...
i to neobrazovanje, neimaština, društveno isključivanje, podsmjeh i pogledi s visoka dovode do animalnih reakcija, od nemorala do kriminala...
osobno ih poznajem poprilično, s nekolicinom sam u izuzetno korektnim odnosima, nekolicini sam morao prijetiti lomljenjem udova, jednome sam moral oštetit vozilo da ga smirim, ali svi su naučili da sam onakav kakvim me vide prvi put, nema niti lijevo niti desno nego onako kako je ispravno i kako im mogu pomoći...
i zato nisu ništa drugačiji od "nas", jer u britiji punoj pijanih selskih budala johabica i johabi možda i nebi tako dobro prošli...
zato, normalnome pomozi, od budale se makni i to je sve od mene za večeras...
pokušal sam napisati približno koliko je johabica napisala, ali nemoš ti žensko nad....t.---:mrgreen:
Z
zeleno zagorje
Guest
baš si lijepo napisal arijus normalnom pomozi , a od budale se makni , a kaj misliš a li pijan može biti i normalan ili onaj lud ,zbunjen, normalan, pa neznaš da li da se makneš ili ostaneš, a sad ajd još malo doradi svoju priču pa nisi ni pol napisal koliko je johabica ili hočeš reči da je ona malo iskusnija i barem malo starija?
johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Darijus,o Romima bih ja mogla napisati više nego sam napisala sve zajedno do sada.Ako si pažljivo pročitao nisi mogao zaključiti da ih u bilo kojoj riječi vrijeđam ili omalovažavam.Bez lažne skromnosti mogu reći da sam jedna od rijetkih koja je u naselju u koje sam zalazila imala njihovo povjerenje ,a nadasve poštovanje.Naravno,ne od svih,ali večine koji su me znali.Vrijeme od prije petnaestak godina,i ovo sada se jako razlikuje.I po mentelitetu i po načinu života i po njihovom imovnom stanju.Ipak su mlađe generacije uspjele shvatiti da su oni sami ti koji moraju nešto mijenjati u načinu života,ali još uvijek ima isuviše onih koje vrijeme mora eliminirati i iskorijeniti njihove ustaljene navike i nespremnost integracije.
Što reći na to da je radnik koji je kod mene zaradio 150 kn,za deset sati rada(jeste da je posao težak),i koga sam ja svojim autom dovezla na radno mjesto i vratila ga kući,i kojemu sam svako jutro kupila kutiju cigareta,dala čašu viskija ili konjaka,doručak,kavu,ručak,sendvič na odlasku kući,koji je za radnog vremena popio u prosjeku četiri pive,jednu obično prije odlaska kući,na putu kući tražio da stenem kod dučana i išao kupiti pivu za ponjeti doma.Dio novca koji je teškim radom zaradio na kraju dana je usput potrošio na alkohol.A kod kuće čeka sedmero djece.Ili što reći na socijalna primanja romske obitelji veća od prosječne plaće zaposlenog radnika.Ili na doslovno ispod pojasa golu i bosu djecu u sedam ujurto ispred kuće početkom jedanaestog mjeseca,inje se drži po drveću,a otac juri sa pivskim sandukom na biciklu u dučan prije nego se otvorino što sam se ja godinama nagledala i sud koji mogu objektivno iznjeti u bilo kakvoj raspravi ne bi stao na četerdeset pet stranica ove teme.Mogla bih ih osuđivati,i bila bih u pravu.Mogla bih suosječati,i bila bih u pravu.Mogla bih ih štititi i bila bih u pravu.Mogla bih ih opravdavati i bila bih u pravu.Teška je to tema,teško je razumjeti i shvatiti tko nije osjetio kako su živjeli i tko ne zna razloge zašto su tako živjeli.Imala sam privilegiju na neki način biti dio njihovog života,privilegiju shvatiti.Nije ta privilegija nešto pozitivno.Nije te privilegija nešto negativno.To je sraz svega zajedno koji se koristi u dnevno političke svrhe kada i kako kome zatreba.Danas su se stvari znatno pomakle na nabolje.Ali potrebno je još puno toga da se sve sredi,ali će promjene ići puno brže.
I ja Darijus imam poznanike sa kojima rado popričam,posebno me se dojmio jedan mladi čovjek,mogao bi mi biti sin,a sreli smo se u vrijeme nedugo što je zasnovao obiteli i od socijalnih davanja države i zarađenim nadnicama si izgradio lijepu kuću sa centralnim grijanjem.Koji je volio i cijenio svoju suprugu i pomagao joj oko djece I koji je rekao da je drugo dijete koje su dobili ujedno i posljednje,jer želi imati obitelj koju može svojim radom zbrinuti.Takvih danas ima sve više,i temelj su roma drugačijih od onih prije petnaestak i više godina.Ali,treba još vremena...
Što reći na to da je radnik koji je kod mene zaradio 150 kn,za deset sati rada(jeste da je posao težak),i koga sam ja svojim autom dovezla na radno mjesto i vratila ga kući,i kojemu sam svako jutro kupila kutiju cigareta,dala čašu viskija ili konjaka,doručak,kavu,ručak,sendvič na odlasku kući,koji je za radnog vremena popio u prosjeku četiri pive,jednu obično prije odlaska kući,na putu kući tražio da stenem kod dučana i išao kupiti pivu za ponjeti doma.Dio novca koji je teškim radom zaradio na kraju dana je usput potrošio na alkohol.A kod kuće čeka sedmero djece.Ili što reći na socijalna primanja romske obitelji veća od prosječne plaće zaposlenog radnika.Ili na doslovno ispod pojasa golu i bosu djecu u sedam ujurto ispred kuće početkom jedanaestog mjeseca,inje se drži po drveću,a otac juri sa pivskim sandukom na biciklu u dučan prije nego se otvori
no što sam se ja godinama nagledala i sud koji mogu objektivno iznjeti u bilo kakvoj raspravi ne bi stao na četerdeset pet stranica ove teme.Mogla bih ih osuđivati,i bila bih u pravu.Mogla bih suosječati,i bila bih u pravu.Mogla bih ih štititi i bila bih u pravu.Mogla bih ih opravdavati i bila bih u pravu.Teška je to tema,teško je razumjeti i shvatiti tko nije osjetio kako su živjeli i tko ne zna razloge zašto su tako živjeli.Imala sam privilegiju na neki način biti dio njihovog života,privilegiju shvatiti.Nije ta privilegija nešto pozitivno.Nije te privilegija nešto negativno.To je sraz svega zajedno koji se koristi u dnevno političke svrhe kada i kako kome zatreba.Danas su se stvari znatno pomakle na nabolje.Ali potrebno je još puno toga da se sve sredi,ali će promjene ići puno brže.I ja Darijus imam poznanike sa kojima rado popričam,posebno me se dojmio jedan mladi čovjek,mogao bi mi biti sin,a sreli smo se u vrijeme nedugo što je zasnovao obiteli i od socijalnih davanja države i zarađenim nadnicama si izgradio lijepu kuću sa centralnim grijanjem.Koji je volio i cijenio svoju suprugu i pomagao joj oko djece I koji je rekao da je drugo dijete koje su dobili ujedno i posljednje,jer želi imati obitelj koju može svojim radom zbrinuti.Takvih danas ima sve više,i temelj su roma drugačijih od onih prije petnaestak i više godina.Ali,treba još vremena...
