Ne tak' daleko od mene, zadnjih godina jedan čovjek je uzeo od drugih "da obrađuje" jako puno zemlje. Puno desetaka hektara. Svojeg posjeda ima malo, u odnosu na" kroz sve što leti traktorima, kombajnom itd." . Sve to vrijeme "ne hrani" niti jednu svinju, niti jednu, kozu, kravu, konja, ništa, ama baš ništa. Nisam siguran da ima ijednu kokoš, jer mu je "grunt" non stop otvoren sa svih strana. Nema na dvorištu čak ni mali kukuružnjak.
Jedan drugi, malo dalje, je u kontinuiranoj fazi otkupa određenog poljoprivrednog zemljišta "za bagatelu", koliko mi je poznato još od nikoga nije kupio po realnoj vrijednosti, nego ih je sve zaskočio u životnoj nevolji. Navaljuje on i na još neke njemu atraktivne posjede, ali s nevjericom odbija, recimo kao primjer, platiti mojoj kolegici po realnoj cijeni. Ta kolegica zna vrijednosti zemlje itekako dobro, čak joj on, unazad par godina i prilično zamjera što je ustupila svoje zemlje na obradu drugom čovjeku, iz susjednog sela. I da ni on ne hrani ništa od živine.
Njihova je poljoprivreda ravna obliku HR šumarstva, koje šleperima izvozi trupce u Italiju, ili tko zna još gdje sve ne. Ništa piljenje, prerada, izrada namještaja, parketa itd. Poruši, natovari desetlječa stare trupce i po gasu.
(Oba dva "spomenuta" krasi velika doza bahatosti, najblaže rečeno, iako im svako malo "život" daje i po prstima, u nekim crnim oblicima, koji nisu za daljnje ovakve opservacije.)
Ima oko mene i puno dobrih i pozitivnih primjera, s velikim vlastitim posjedom, ili zemljištem na obradi, ljudi koji jako puno i marljivo rade, nisu bahati, njihova ljetina nikada nije ostavljena na polju, proizvode i prerađuju, pakiraju i plasiraju svoju proizvodnju "u višem stupnju"... Oni kao da nisu iz istog kraja, iz iste HR, jer su normala i čista pozitiva.
