Oj živote i europo
Slušam jutros radio i nemogu odoljeti - morala sam otvoriti ovu temu-upravo ide oglas Radničkog sveučilišta - nude obrazovanje poljoprivrednika za certifiticirana zvanja sa upisom u radnu knjigu.Jest da sam i ja već dvaputa bila njihov pacijent,ajd,istini za volju, malo me ponjela ona uvijek u meni prisutna želja za naučiti nešto novoga,malo one plasirane informacije kako dok se jednom uđe u EU neću moći legalno raditi posao od kojeg živim - pa se ja odlučila svoje znanje iz povrčarstva potvrditi jednom diplomicom na kojoj sada lijepo piše - ""Johabica - proizvođač povrća .I tako ja odslušala sto dvadeset sati teorije i prakse,praksu odradila - učili me kako napuniti kontejner zemljom i sjemenke turiti u rupice u substratu - kako razmnožiti biljkice,i naravno - posaditi ih - iiiiii,dali meni oni papirič koji potvrđuje moje novostečeno znanaje - za dvijetisućeosamsto.Kuna.Mi smo u Hr,nisu euri u pitanju bili.Ali bih dala bila i eure da su tražili,jer,uvjerili oni mene da meni to zbilja treba - a ak treba - za cijenu se ne pita,jel.E,onda ja tako opet jednom slušala radio,i čujem je,opet oglas Radničkog sveučilišta - nudili program osposobljavanja za zanimanje (ma isto sa upisom u radnu knjigu) cvijećar - aranžer. A pošto sam ja eto tako imala i neko cvijeće u svom asortimanu proizvodnje,požurla ja na upis za dvijetisućedvijesto plus kupi svoje cvijeće za praktične radove (a što sam tu napravila jedan grobni aranžman - načisto mi bilo krivo što taj momenat nitko umro nije,i jedan vijenčani - i tu mi bilo žao što me nitko tog momenta zaprosio nije) u sto dvadeset sati teorije i prakse oni mene naučili što su to soliterne biljke i kako se razmnožavaju i ostale bitne meni stvari ,i isto mi diplomicu dali - svečano.
E,sada je tu slušam opet,opet nudi Radničko sveučilište osposobljavanje - nude osposobljvanje za (između ostaloga)rukovoditelja s traktorim i priključkom kombajnom.To je jedan smjer,sad,cijenu nisu rekli.Nude drugi smjer - rukovoditelj traktorom sa prilkjučnim strojevima.E,tu me malo zbunili,jer nisu decidirano naglasili - jet to važi za sve priključne ili je tu prskalica izostavljena,jer su prošle godine nudili program za rukovođenje sa traktorskom prskalicom.A neznam niti jel tu spada i rad sa čim drugim ,jer,evo,nude oni tako osposobljavane za rad s viličarom,pa za rad s pugom - eh,sad,to sa plugom - to mi načisto žao što nemam para za to,jer kako bih ponosna bila da mi na zidu,kada moji poslovni partneri dođu po dvije gajbe paradajza visi diploma uokvirena iza kristalnog stakla u pozlačenenim ramicama na kojoj piše - "johabica - certificirani orač". Beš to što sam ja prvu brazdu zaorala davne neke tamo sedamdeset i osme prošloga stoljeća,ono nije bilo pravo oranje,ovo što bi mene oni sada naučili - e,to bi brate bilo pravo oranje,to.Vjerojatno opet za dvijetisućeinekaj kuna.Pa evo,neki dan nudili za tristo kuna osposobljavanje - isto dobiš papirič da si sposoban - za rukovoditelja motornom pilom.Nauči te kak upaliti,kak rezat,kak se neporezat,jer kaj ti jedan bedak,moglo bi ti past na pamet ići si nogu rezat a ne stablo,a i moglo bi ti isto tako past na pamet ići rezat stablo a da nisi nasipal benzina u rezervarčić,a i nikak nebudeš shvatil kada ti je lanac tup ak ti oni ne vele da ti je lanac tup.A zapravo oni samo računaju u moju tupost i mojih tristo kuna.
Ima ti još toliko tih zvanaja za u radnu knjigu bez kojih ja nikako ne mogu biti zvanični poljoprivrednik da ti pamet stane - sve u rasponu od tristo kuna pa do dvijetisućeosamsto,Kad ih ja sve opsvršavam,morala budem još jednu kuću izgradti da ih sve povješam na zidove,a bogami budem i bankrotirala kada ih sve postavljam u pozlačene ramice iza kristalnih stakalca,jer takva znanja,novostečena znanja toga kalibra svakao zavrijeđuju bar pozlačene ramice,ako već se nebi slučajno imalo para i za kristalna stakalca.
A,sada me baš zanima,i zato ja radio sa oglasima slušam svakoga jutra - kada će nekome konačno sinuti da nam u Hrvatskoj natalitet već godinama konstantno pada,pa oni lijepo skuže da je to zato što ti mladi - a stariji pogotovo - jer mi stari to radimo po zastarjelim metodama - očito neznaju kako se to radi - mislim ,to,kak se djeca rade,pa osmisle jedan tečaj za dvijetisućeosamsto od sto dvadeset sati sa upisom u radnu knjigu.I nadam se da će nas starije propisom obvezati na dupli fond praktičnih sati,jer,ruku na srce, ipak starijima treba više vremena da neke nove tehnike pohvataju.
Ajmo,navalimo na Radničko sveučilište!!!!!!
rofl):
