E moj @gogo - ajmo pojasniti malo - da,i ja sam,kao što sam rekla platila(samim time prihvatila igru)nešto što mi je u obavljanju posla od kojega živim bilo nepotrebno.Zašto nepotrebno - zato što nakon toliko godina koliko ga radim -znam sve što mi treba znati,a novarazvijena znanja usvajam dinamikom kojom se razvijaju,i tu mi jedan tečaj od tvijetisućeosamsto neće pomoći da ih pohvatam bolje,a ako i hoću,već sutradan po dobivenoj diplomici će se razviti nova,i po toj bih logici ja opet morala ići na novi tečaj za dvijetisućeosamsto.U bivšem sistemu je NKV radnik koji je obavljao određeni posao više od deset godina dobivao internu KV.Zašto?Jer se podrazumjeva da ako toliko vremena radiš određeni posao,ti taj posao znaš raditi i ne teba ti za to nikakva provjera znanja.Mene su uvjerili da mi treba,a onda sam o tome,dok je već bilo kasno porazmislila i sebe nazvala "pacijent".Ne polaznik tečaja.Jer sam pristavši na njihova pravila zaista pacijent za psihijatriju.Evo ti i odgovora na pitanje po čemu se nas dvoje razlikujemo -po tome što ja shvaćam apsurdnost nametnutog sistema i bunim se protiv njega,a ti ako i shvaćaš,miriš se sa nastalim stanjem.Naravno da se tvojim načinom pokornog i prešutnog prihvačanja ništa neće izmjeniti.Samo će se pogoršavati.I ono,što je najgore od svega,ovakav tvoj stav će ovakvu praksu ustabiliti kao najnormalniju.I prenositi će je u druge sfere života.U tome je problem.
Zašto vjeruješ da se ništa nemože izmjeniti?Zar samo zato što ti nemaš volje,želje ili ambicija nešto poduzeti?Sve se može izmjeniti,na sve se može utjecati.Treba sam želja,volja,način i pogodan trenutak.
Sada ću razvući post, daću si slobode da nekoga iziritiram zbog opširnosti,reći ću ovo što još nikada nikome nisam rekla javno -
-već sam na forumu u nekoj temi spomenula da se obrana od tuče raketama u RH do današnjih dana provodi zato jer sam se ja za to izborila.Ali nikada nisam rekla kako. Jer to za javnst zapravo nije.
Obrana raketama se zbog malverzacija i nastojanja jednog čovjeka da se iz HDMZ odjel koji ima ingerenciju provođenja obrane od tuče privatizira,a on ga kupi, pokušala ukunuti,ostala bi bila samo obrana generatorima.(to ima svoju pozadinu koja je preopširna za izlaganje).Obrana se inače u to vrijeme - neznam kako je danas,financirala iz državne blagajne,iz općinskog proračuna i iz blagajna osiguravajučih kuća.Nisam sigurna jeli i iz županijskih proračuna,ali teret je bio ravnomjerno raspoređen - dakle,financijska sredstva su osigurana i pračunom predviđena.To je hrpa para koja je nekome - a ja ga znam imenom i prezimenom jer sam bila u kontaktu sa nekim odgovornim i upućenim zaposlenicima iz HDMZ i od njih dobila dokumentaciju i informacije - zasvjetlucala pred očima i nije birao načina da dođe do nje.
Bitno od svega ovoga je način na koji sam odradila i osujetila u onom momentu njegove namjere.
Moja županija u dogovoru sa Podravskom su godinama uporno radile na održavanju obrane raketama,ali se usprkos tome donjela odluka o ukidanju.Politika je odradila svoje.Gledala sam sve to i pratila sa grčem u želucu - a onda mi je nešto palo na pamet.
Uzela sam list praznoga papira i otišla najprije tadašnjem predsjedniku krovne udruge uzgajivača goveda.Dakle,pokrivao je uzgajivače na nivou cijele Hrvatske.Čovjek živi tu u drugom selu od mene.Objasnila sam mu da radim peticiju za ostanak raketa,i zamolila ga za pečat udruge i potpis.Pečat i potpis su imali težinu potpisa svih uzgajivača Republike Hrvatske.Pa sam otišla kod predsjednika uzgajivača peradi,pa kozara,svinjogojaca,zeljara u Varaždinskoj županiji, naravno i krovne udruge povrćara,uglavnom,skupila sam jedanaest pečata i potpisa.Na papiru sam imala podršku proizvođača sa cijelog teritorija Hrvatske.Kada sam s time završla nazvala sam Ministarstvo poljoprivrede,objasnila o čemu se radi i zamolila termin za sastanak s ministrom.Dobila sam doministra.E,sada, zašto sam ja nazvala u ponedeljak,a termin dobila već u srijedu,ali sam ga prolongirala za petak,i jedva me se čekalo da sa peticijom dođem u ministarstvo je druga priča.To je zapravo ono što sam na početku rekla - sve se može ako se poklopi nekoliko elemenata - inicijativa,pogodi vrijeme i način na koji se nešto odradi.
Bilo je vrijeme tri mjeseca prije izbora.Tadašnja stranka na vlasti je jedva dočekala da netko tko predstavlja široki krug glasača dođe k njima sa zahtjevom kojim će kada ga oni odobre dobiti simpatiju i glasove na izborima.Vidjeli su svoju priliku.Ja sam vidjela svoju.Jest da sam lagala,jest da sam varala,ali bila sam uvjerljiva,Uzela sam sa sobom i predsjednike krovne povrčarske i krovne govedarske udruge,jednog prijatelja povrćara iz Bjelovarske županije - Andreata,ako ovo ikada pročitaš lijepo te pozdravljam -, muža,ma bili smo cijela Hrvatska u ministarstvu poljoprivrede,i vlasnik "Alatnice" i ljudi iz HDMZ, i postigli smo cilj - obrana raketama se provodi do današnjih dana.A prošlo je već desetak godina.Ili osam . Ma nije bitno koliko,ali traje.Iako se sada opet pokušava ukinuti.Hoće li se naći opet netko tko će nešto poduzeti i povesti kampanju ili na neki drugi način (u borbi za svoja prava sva su sredstva dozvoljena),izboriti se?
Evo @gogo - ovo sam sada napisala javno samo zato da ti pokažem da nije rješenje u bespogovornom prihvačanju svega što nam nemaću.I da shvatiš da se sve može ako se želi. I da pojedinac,anonimus, nekada može napraviti više nego sto tisuća demonstranata.Samo naravno,ko što veliš - doma,u kuhinji - ne.
tome i tim spuštenim gaćama i naguzenju ti @dydy priča.I ja.I ostalim sličnim sranjima.
