Mineralna voda je skupno ime u ovom članku: zapravo pokriva sve moguće vrste vode, od jednostavne pitke vode u boci preko doista čistih (izvorskih) mirenalnih voda iz velikih dubina, do raznih slatkih tvorevina s dodatkom arome. Ovo zadnje ne bih analizirao, u praksi ni potrošači nisu načisto s tim, što je važno: na temelju marke i okusa biraju vodu uvjereni da svaka voda potječe iz raznih planinskih potočića kristalno čiste vode koji su nastali od glečera, iznad kojih pasu Milka krave na pašnjacima u Alpima, da tu vodu vade žene u Štajerskoj u skafanderu, te da ista voda u tako perfektnom, iskrenom, svježem stanju, u čistoći planinskog svježeg zraka stiže do nas – čak se i boce presijavaju ispod blistave, svježe pare.
Onečišćenje - kontaminiranost Normalan argument uz mineralnu vodu jest da je pitka voda iz slavine onečišćena raznim bakterijama i klorom, a mineralna voda je potpuno čista i sterilna. Ali to ni izdaleka nije tako: ne možemo znati iz kakvog izvora potječe naša „mineralna” voda. Ne možemo znati niti koliko je „mineralna” ta mineralna voda. Ako i potječe iz bušenih izvora, da li postoji razlog što toliko više košta od vode iz slavine koja potječe iz bušenih izvora iz okolice? Nije loše znati: kvalitetu pitke vode iz slavine vrlo strogo kontinuirano kontroliraju državni organi. Da li ima kontrole takve razine i kod mineralnih voda? Kod nas pri proizvodnji možda – ali da li skidaju boce redovno sa trake radi kontrole? U Americi, u zemlji ludila zbog mineralne vode sigurno ne: niti FDA, niti neki drugi državni organ ne vrši kontrolu kvalitete!
Moguće je da je mineralna voda –čak i ako flaširaju s običnog vodovoda, kao što to čine u Americi kod skoro blizu polovine tržišta mineralne vode – čišća je od vode iz slavine, jer je flaširaju nakon raznih procesa filtriranja, mogu je očistiti, između ostalog, od metala iz vodovoda, bakterija i klora. Ne smijemo zanemariti osnovnu razliku između sviježe vode i flaširane vode. Kada voda utiče u mrežu tekuće vode ostaje sviježa u toj mjeri da se zbog strujanja obnavlja, odnosno, uvijeka ostaje sviježa. Osim toga, nije izložena utjecaju topline i svijetla – dok se flaširana voda ne obnavlja, toplina i svjetlost nakon flaširanja uzrokuju razvijanje bakterija. Ne možemo znati kakav je put tih boca do polica i ne vidim potrebnim prepričati razne stravične priče. Jedno je sigurno: ima mnogo mogućnosti da se bakterije razvijaju u njima pod utjecajem svjetlosti i topline.
giggle):
