Ma sve, ne samo krumpir.
Je da su kemikalije zlo, međutim, bez nekih se ne može - ne može se zato jer su genetičari nauštrb otpornosti biljaka potencirali rodnost, i sada se biljke ne mogu prirodno obraniti od štetnika u mjeri koja je potrebna da im plodovi imaju tržnu kvalitetu. To je bitno proizvođaču koji od prodaje te proizvodnje živi. Nebitno je, ili manje bitno onome koji proizvodi za svoje potrebe, pa ako će grčica napraviti rupu u krumpiru, rupu će iskrojiti iz gomolja,a ostatak iskoristiti. Ali kupac ne pristaje na takvo rješenje.
Zato se za osobne potrebe mogu tražiti alternativna rješenja, više ili manje uspješna, vrijedi pokušati - možda se uspije, možda i ne - primjer je ispitivanje buhača u obrani od štetnih insekata u maslinarstvu - u tri godine plantaža koja se štitila bioinsekticidom dobivenim iz biljke buhača je u potpunosti propala - moralo se ići na drastičan rez kojem se vegetacija vratila puno godina unazad kako bi se spriječila potpuna katastrofa i stopostotnoo uništenje plantaže i nastaviti zaštitu kemijskim insekticidima.
Zato, tko želi, ima vremena i spreman je na djelomični gubitak uroda, uvijek može pokušati proizvesti bez kemije nešto, a pogotovo ono što koristi u svojoj kuhinji.