A onda nakon svega će advokati staviti lovu u đep.
Meni se čini da je propis da se ne smije ništa saditi tri metra od međe,kako grane ne bi prelazile zračnu liniju međe,a ukoliko izrastu,oštećena strana ima pravo ono što prelazi porezati ili ako na njima nešto raste to pobrati.No,nikako se ne smije na tuđemu posjedu čupati,tu će se sa sigurnošču platiti šteta.Legalan postupak je trebao teći ovako-oštečeni je trebao susjeda upozoriti,najbolje prvo pismeno sa povratnicom,kako bi kasnije imao dokaz,zatim ukoliko činitelj štete ne ukloni štetu podnjeti tužbu.Tada bi mu sud naredio da napravi ono što je po zakonu dužan.Uz to se odmah traži i nadoknada sudskih troškova,koji nisu mali.Ako susjed i napravi sve po odredbi suda,a kasnije agacije porastu,a znamo da hoće,pa bacaju sjenu na njegovu parcelu,opet se može sudski tražiti naknada štete zbog zasjenjivanja i umanjene dobiti na parceli.Svake godine.Samo se prilikom takvih parnica ljudi odlučuju za odvjetnike,a onda kod inatnih nema kraja,pa se zasude-ko kod naših trećih susjeda u dvadeset godina dva imanja.Na njegovom mjestu,ja bih pognula glavu i na prvoj parnici-bez angažiranja vlastitog odvjetnika-platila što se traži i završila priču.To je najjeftinije i najbrže rješenje,jest da boli ponos i duša,ali će najmanje novaca izići iz đepa,jer ukoliko je susjed imalo promoćuran tražiti će naknadu štete,naknadu troškova suđenja,dnevnicu za izgubljeno vrijeme,troškove odvjetnika ako ga uzme,a vjerujem da hoće jer nema šanse da izgubi parnicu.
nisam ja ni blizu po galami burazu 
