Godinama sam kupovao med na poslu, od kolege tehnologa, a dok je on otišao u penziju od mladog kolege električara, kojeg je taj tehnolog uveo u tajne pčelarstva. Slušao sam godinama jako puno njihovih priča o bolestima koje su napadale njihove pčele, o problemima s uginučima radi nekontroliranih špricanja, svega...
Onda su mi kćerke počele kupovati na svojem poslu od njihovih kolega, čiji se roditelji bave pčelarstvom, u malo udaljenijim krajevima od nas.
Svi su nam ti izvori snabdjevanja domačim i pouzdano kvalitetnim medom presušili. Svi ti pčelari su se suočili sa velikim problemima, koji su rezultirali pomorima zajednica i sa jako malim količinama proizvedenog domačeg meda.
U nama susjednom Međimurju su pčelari također imali ogromne probleme i pomore pčela, radi nekontroliranih špricanja.
Jako malo se mi držimo reda i štitimo našu "prirodu". Kao ljudi, u prirodi smo gori od slonova u trgovini sa kristalom, jer uništavamo sve čega se dotaknemo. Nisu pčele jedine.