@ZJ, covjek, Banac ili bilo tko drugi, moze biti ljevicar a da ne bude komunist. Pogotovo ako je skandinavski tip ljevice. Problem nasih medija je sto nam svu ljevicu obavezno etiketiraju kao napredne komuniste i uporno prikazuju radikale, anarhiste i neradnike. A takvih ima svugdje. U danasnje vrijeme je tesko zapravo i utvrditi realnu granicu izmedju ljevice i desnice u Europi, jer je prostor izmedju toliko sirok i prostran da zapravo vecina spada u tu sredinu. Da ne kazem, liberali. Drugarica Angela Merkel je najbolji primjer. Mislim da ni ona vise ne zna sto je. Da ne tupim opet puno.
Poanta price je da svi problemi dolaze iz "krive nasadjenosti". A pocetak toga se krije na koncu drugog svjetskog rata. Posljedice cemo jos dugo osjecati. Najbolji primjer su Istocni i Zapadni Berlin. Ne u proslosti, nego danas. Koliko novca se umjetno upumpava u istok da bi dostigao zapad, ali i dalje ne pomaze. Samo sto su oni u startu otvorili sve arhive i odmah proveli lustraciju. A mi, iz nekog cudnog razloga, jos nismo. Dok god postoji trunka sumnje, nema sloge i blagostanja u narodu. To je izvor svih problema, svih prepreka, zavada i kavgi.
Ja nisam protiv ljevicara, dapace, jednom mi je jedan stari Amerikanac (kasnije sam skuzio da je Zidov) rekao da sam komunista. Samo zato sto sam rekao da zdravstvene usluge moraju svima biti dostupne u jednakoj mjeri. Ali komunizam, koji je po definiciji utopija, to ne mogu prihvatiti i borit cu se protiv njega na svakom koraku. Prvo i osnovno, zelim da mogu u svakom trenutku reci da mi je predsjenik konjina. Ili kobila, ovisi o situaciji. Da ne idemo u dubioze, zna se sto je komunizam u teoriji, zna se sto je u praksi, a tko zeli moze na njega gledati kako hoce. Statistike su jasne i neumoljive. A i starije generacije koje su zivjele prije komunizma znaju, tj. znale su vrlo dobro koliko smo nazadovali zbog toga. Naravno da je "narodu" bilo dobro kad nije ni smio reci drugacije. Kad su se radna mjesta izmisljala iako nije bilo potrebe za njima. Kad su se krediti djelili sakom i kapom, a vracao ih nije nitko. I sve to dodje na naplatu jednog dana. A mi jos dobro i zivimo u kakvim smo zapravo govnima.
Sad ce netko pomisliti, da, ali Jugoslavija je 1990 imala samo 20 milijardi dolara duga, a Hrvatska preko 40. To je tocno, s time da treba uzeti par stvari u obzir - dug i kamate rastu, tek smo prije par godina otplatili zadnji kredit nasljedjen od Kraljevine Jugoslavije. Drugo, vrijednost dolara se konstantno mijenja. Trece, imali smo 40 milijardi ratne stete i boktepitaj koliko stete od ratnih profitera. Danas nitko nista ne radi, lade se testisi, prima se socijala, dizu se krediti za nova auta... Sreca pa su granice opet otvorene, pa oni koji hoce raditi mogu na Zapad.
I sad, trazi se rjesenje. Jedino rjesenje je lustracija i otvaranje arhiva. Ako je od arhiva ista i ostalo. Nakon toga dolaze sva ostala rjesenja. Bez toga nema nista. S time da se namece problem druge generacije. Tko ce lustrirati Todorica? Nije on kriv sto mu je caca bio sto je bio.
Kad se sve to slegne, onda cemo reformirati skolstvo. A do tada ce to samo biti politicki pamfleti, sarena laza. Ne mozes na losim temeljima graditi dobru kucu.
Evo jedan prijedlog - ajmo se svi sad uclaniti u SDP i HDZ. Posto ni jedna druga stranka nema mogucnosti dobiti izbore bez njih, onda udjemo, aktiviramo se i iznutra ih unistimo. Ili promjenimo, kako hoces.
Meni ne moze nitko prigovoriti da se ne trudim nesto promjeniti, lajem na vlast, evo, lokalna mi je i policiju slala. Pricam s ljudima, pokusavam nesto pokrenuti, kontaktiram ljude iz vana, motiviram ih... Samo mi se cini da je sve uzalud.
@kawasaki, ja sam tokom prosle godine nekoliko puta pozivan u HDZ i, evo, jos uvijek nisam u ni jednoj stranci. U svakoj stranci ima boljih i losijih ljudi, ali realno politika obje te stranke je sranje kroz gusto granje. Nema tu napretka, a to ce potvriditi svaki iole posten clan bilo koje od te dvije stranke. Realno, mi u ovom trenutku zapravo i nemamo izbora. Ranije spomenutu lustraciju i nema tko provesti. Jbg, nece nitko samo sebe lustrirati. A ljude to nista ne zanima. Dok je meni dobro, boli me uvo za druge. Tako nas je i Alberto Fortis jos u 18. stoljecu opisao.
Mozda je grubo za reci, ali smo osudjeni na propast. I osudili smo se sami, nasom inertnoscu i nebrigom. Kakav narod, takva i vlast...
giggle):Ma kakvi intelektualci di ih vi vidite?Sve redom krivi ljudi na krivim mjestima.Ukrajinci su takve pobacali u smeće di im je i mjesto.
