Nije to rešenje. Ako mu ne možeš pomoći nemoj mu ni odmoći. Pusti ga kraju i gotava stvar.
Evo da je ispričam jedan slučaj od pre 10-tak godina. Išao ja s komišijom po neku građu kamionom, a usput voziće još nekom čovjeku taman da ne ide prazan. Kad smo sve natovarili, prvo ćemo ići kod tog čovjeka da istovari on svoj, pa onda idemo moje. Došli mi kod tog čovjeka (ne znam mu ime) i počeli da istovaramo građu (vjenčanice), kad leti njegov komšija da pomogne. Šuti čovjek ništa ne priče, ali istovara i tako. Završili mi nakon jedno 40-50 min i sjeli kad žena nosi kafu pivo da nas počasti. Svi sjedošmo a taj komšija što je pomagao ode svojoj kući odmah preko puta i ne rače ni riječi. Pitam je šta nije u redu sa njim, što ode gdje žuri, Kad će ovaj što je njegova građa, ma šuti bolan gadno smo se zamjerili nas dvojica ne govrimo više. Reče on i oko čega su se posvađali, u vezi neke međe-zemlje. Ja ostao bez riječi. Mislim se u sebi svaka čast ljudi, nije ga moga gledati da se sam pati kako istovara, a došao mu u pomoć bez obzira što su u zavadi. E to je čovjek.
Zato kažem još jednom, ako mu ne možeš pomoći nemoj mu ni odmoći. Nemaš ti nikakve koristi od toga.