vinograd do mene je zapušten pa svašta pređe na moj, tako da sam stalno na oprezu.Tak da moj vinograd ne diktira situaciju moram paziti na ovog "zaraznika" konstantno:icon_winkle:
E to je uglavnom "naš zajednički problem", to što je kolega forumaš istaknuo " to i ja automatski potpisujem".
Upravo zato ja uporno vodim bitku s vjetrenjačama kao Don Kihot, da prosvijetlim s to malo znanja koje sam kroz godine stekao, sve one za koje vidim da evidentno znaju puno manje od mene, barem u ovome trenutku.
Zato ja uporno svima takvima "otkrivam" svoje recepte za špricanje gorica / prskanje vinograda. je*eš takvu tajnu koja ti je izravni uzročnik i generator boleština u tvojem vinogradu, barem na dva do tri reda pokraj umišljenog, a jako neukog "susjeda". Ja sa svojim susjedima odavno dijelim i razmjenjujem informacije, s njima pijem vino, neki put moje, drugi put njihovo. Mi zajedno podijelimo kobasicu, špek, spijemo si kavu.
Damo si do znanja da vidimo da su susjedi (od mene još stariji ljudi, generacija mojih roditelja) bili marljivi, da su s motikama napravili prekrasno uređenu parcelu. Jednako tako oni, a i svi drugi prolaznici vide i prate sve što ja radim, kako radim i nema bojazni da bi morali strepiti jedni od drugih od prijenosa boleština.
(Moj je vinograd na jebenoj i prometnoj lokalnoj raskrsnici svima na vidiku, pa ti budi seronja od vinogradara.)
Naravno da svatko od nas prilagođava metode zaštite prema sortama koje ima, prema podneblju, prema lokalnom "napadu bolesti" itd.
Još samo na kraju, nebojte se mojih ovdašnjih laprdanja, nije me nikada bilo sram razgovarati sa vrlo uglednim "profesorima, stručnjacima, predavačima, maherima". Znalo je oko mene na takvim skupovima sjediti na desetke "uglednih" vinara pa su pitali "proljeve" od pitanja. Znalo se desiti da me ti uglednici zapaze po mirnoči i neaktivnosti, sjedim, slušam, šutim, nikaj ih ne pitam, pa koji si sad pak ti. A kaj da ih pitam kad mi nisu rekli nikaj nepoznatoga, nikaj novoga, sve to ja dobro i bolje provodim u praksi jako dugo. Znali su se javno nasmijati i potvrditi, je istina je nismo mi zapravo tu ispripovijedali nikaj novoga, on je u pravu.
Iz tog me razloga zasmetalo dok mi je kolega gore, malo iznad u tekstu napisao da kao treba ovdje na forumu pisati o onome kak se doma živi i radi, a ne o fikcijama. Ja tak kak tu pišem tak živim i još možda malo kvalitetnije, ali da ne bude previše iritantno - jer je primjetno da pojedince iritiram :biggrin:
((A vino mi je zgubilo prvo mjesto sam' zato jer je ocjenjivač pojasnil da on voli traminac, a u "odabranom uzorku" ga malo bolje osjeća, od ovoga drugog uzorka (mojega bokca mješavine puno vrsta grozdja). Dok je na proglašenju pobjednika vlasnik - pobjednik pojasnil da je njegovo zapravo čisti traminac, a dok su skužili da je drugi uzorak "mješavina sorata" svi su se smijali, više nikomu ni bilo nikaj jasno, a ocjenjivač se došel kao ispričati za naš stol i pil je z nama našega bučkuriša iliti mješavinu sorata - ovo je jedna meni prelijepa sličica iz života, na koju su bili bolje ponosni naši prijatelji za stolom nego ja i supruga osobno. Zakaj to pišem, pa da oni koji to vide drugačije počnu kužiti da se nisam jučer rodil, čak sam i malo v' školu hodil :biggrin
) Kak' bi se to reklo - to su mi kak' reference da se uopće smijem oglasiti med Vami, strosjediocima foruma.
Vani dežđ curi / pada kiša, pa oprostite što sam napisao
još jedno dugačko i netipično prozno djelo -
kao esej, nadam se da nije previše šuplje i prazno, odnosno porazno.