Antonio, prvo što tebi treba je naučiti da treba imati poštovanja prema ljudima koji rade za tvoje dobro i dobro tvoje obitelji, prijatelja, okoline u kojoj živiš, naciji među kojom živiš.
Zatim moraš shvatiti da zaposlenik kod svoga poslodavca radi osam sati pet ili šest dana u tjednu, a ljudi koje spominješ rade već godinu dana 24/7 - ne svakodnevno fizički 24/7, ali psihološki. i mentalno svakako, a gotovo pa svakodnevno po dvanaest i više sati fizički, i gotovo pa uvijek i nedjeljom barem po nekoliko sati - ako ne drugo, a ono pregledavaju i obrađuju i sumiraju podatke predstavljene im za nedjeljnje dane, čitaju i prate svjetska istraživanja i uče kao i svi drugi znanstvenici u svijetu o ovome novome što nas je snašlo da bi mogli novostečeno znanje primjeniti za tvoje i moje dobro. Naše dobro.
I trebaš naučiti reći "hvala" kada se netko odriče svoga osobnog komoditeta i vremena koje je po radnom ugovoru njegovo slobodno vrijeme koje može iskoristiti za svoje opuštanje i druženje sa svojom obitelji, odmor, rekreaciju, i ne koristi ga nego ga žrtvuje radno za tebe i mene. Narod naše države - i one koji razumiju što rade i one koji ih pljuju svakodnevno.
Tebi je korona ništa.
Evo, svećenik moje župe se s tobom ne slaže. Preživio ju je prošle godine na jesen, a boljuje ju još danas, i prije dva - tri tjedna smo dobili zamjenskog svećenika nakon dva koji su dolazili samo obavljati sprovode i krštenja jer se čovjek zbog posljedica još uvijek liječi i nije sposoban održavati misu - na bolovnju je već PET mjeseci. I ne zna se kako će još dugo biti.
U mome mjestu u dva - tri mjeseca smo pokopali desetak koronaša - ti ćeš vjerojatno reći, pa kaj, bili su stari. Bili su, ali mogli su, da nisu dobili koronu, poživjeti još dvije - tri - pet godina - mjesec dana, pet mjeseci........poznanik moj bolovao je dva mjeseca nakon što je izlječio koronu.....a neki je i prohodaju i niti ne znaju da je imaju. Ali neki umiru, Antonio.
Veliš, nećeš se cijepiti. Tvoja odluka, nitko te ne može prisiliti.
Voljela bih čuti što bi ti na to rekla obitelj moje frizerke, njih petnaestak, koji su je preboljeli a jedan član obitelji njihove je sada na groblju.
Voljela bih čuti tvoju odluku da jedan član tvoje obitelji završi zbog korone na groblju, ili da se sa posljedicama korone nosi pet - šest mjeseci kao svećenik moje župe.
Ti ne shvaćaš, očito, što znači da cjelokupni zdravstveni sustav jedne države ima 1500 kreveta intenzivne njege, a da na njih treba smjestiti u jednom trenutku 3500 bolesnika kao što smo imali, ili 10 000, što se može dogoditi, kojima istodobno treba intenzivna zdravstvena skrb, i da za njih treba ne samo duplo više kreveta nego i duplo prostora, duplo više liječničkog osoblja koje se o njima brine. Od raspoloživih liječnika neki oboljevaju od te iste korone od koje liječe tebe i mene, pa ih ima ne duplo više nego duplo manje.
Ti Antonio ne razumiješ da, da nema stožera koji promišlja, odlučuje o mjerama o sprječavanju širenja virusa, KALKULIRA i ODVAŽE I BIRA NAJMANJE MOGUĆE OGRANIČAVAJUĆE načine na koji će spriječiti nekontrolirano širenje virusa i oboljevanje nacije i omogućije da ljudi odlaze na posao, rade, zarađuju plaću, gospodarstvo funkcionira jer se država- mi - mora od nečega financirati - liječnika treba platiti, grijanje u bolnicama treba platiti, lijekove treba platiti, nastavnika u školi treba platiti, policajca koji štiti tebe i tvoju imovinu od provalnika treba platiti, carinika treba platiti, matičara koji će te vjenčati treba platiti, sve servise potrebne da ti kao građanin možeš funkcionirati treba platiti, a da bi ih se moglo platiti, ljudi moraju raditi i plaćati iz svoga rada doprinose, - da stožer ne kalkulira i bira načine na koje se to može ostvarivati, nastala bi anarhija i slom sustava.
Ti ne razumiješ što bi se dogodilo da stožer ne donosi odluke i mjere koje sprječavaju da se istodobno ne zarazi i oboli toliki broj ljudi da nema dovoljno kreveta, liječnika, respiratora koji će ih liječiti. Nemaš sliku mrtvih koji ne mogu doći na red za pokop jer ih je toliko da ih nema niti tko pokopati.
Ostavi Markotić na miru. I njezinu majku staru 84 godine, koja uz bolesti koje ima, ima prioritet za cijepljenje. Prije mene i tebe, moga muža, svih nas tu na forumu.
Ja ću se cijepiti, i moj će se muž cijepiti. I moja mama. Upisali smo i muževu mamu, ali je umrla od bolesti kojih je imala i starosti. Čekamo da dođemo na red. Čim prije to bolje.
ali po drugoj strani, barem bu malo više alata ostalo cijelo. 
