johabica
Iskusan lik
- Tu od
- 8 Tra 2012
- Poruka
- 4,529
Slušam na tržnici komentare ljudi o svojem povrću u vrtovima i za predpostaviti je da će ovo biti jedna od "onih" godina - problemi sa bolestima i paprike i paradajza.
Dosta njih traži i kupuje preostali presad na tržnici i paprika i paradajza jer im je ranije posađeno oboljelo i propalo već sada.
U mome kraju su proizvođači presadnica presad radili od sjemena srpskog porijekla - najviše Barbaru, Anitu, Šorok - šari, Slonovo i Bijelo uho i ostale srpske sorte jer su te najzastupljenije u ponudi dućana sa sjmenskom robom i cijenovno najprihvatljivije za proizvodnju presada. Obzirom da za srpanj dugoročna vremenska prognoza predviđa veoma puno barem malo kišovitih dana, a temperature budu povoljne za ostvarivanje zaraza, i preostale paprike i paradajzi koji se za sada još dobro nose sa navalom patogena bez uporne i adekvatne zaštite će biti ugroženi.
U profesionalnoj proizvodnji će se sada pokazati koliko je bitna genetska otpotnost biljke prema patogenu.
Osobno to vidim na primjeru proizvodnje paradajza gdje sam u proizvodnju ove godine uvela jedan novi hibrid koji se pokazao osjetljiv na bršunastu pljesan i koji je pokazao simptome, dok je ostalih četiri koji su u istom plasteniku ostalo zdravo.
Obzirom da primjenu kemije u proizvodnji nastojimo maksimalno izbjeći uvijek je dobro birati sorte i hibride otporne ili barem tolerantne na patogene i insekte - u paprici je tako bolje saditi zelene nego žute vrste jer će trips zelene manje oštećivati, a dobro je i svoje kupce educirati i naučiti ih da im je bolje kupiti paprike sa ponekom smeđom mrljicom nego čistu i lijepu ko sa slike ali tretiranu kemijom. Ja sam u edukaciju kupca uložila pet godina ponavljanja im istog i uspjela postići da tripse istretiram dva puta godišnje u proizvodnom ciklusu od osam mjeseci. Pojedini plodovi paprika mi imaju u kritičnom razdoblju smeđe pjegice, no, većina mojih kupaca zna zašto je to tako, i zadovoljni smo svi - manje kemije, više zdravlja za sve nas, a za moga muža manje nošenja motorne prskalice na leđima, a i manjeg financijskog troška. Je da neke plodove, one baš jako oštećene u berbi bacim u smeće, ali nije mi žao zbog toga - maloprodajna cijena mi pokriva takav gubitak, a svi zajedno ostajemo zdraviji, jer i ja jedem svoju papriku.
Sažetak moga upisa bi se mogao svesti na jednu misao, bitan momenat u odabiru sotrimenta za proizvodnju - prednost uvijek dati onome što posjeduje najveći mogući opus genetske otpornosti na patogene, jer nikada ne možeš znati kakvi će biti proizvodni uvjeti - nepovoljni ili povoljni za razvoj bolesti i štetnih insekata.
Dosta njih traži i kupuje preostali presad na tržnici i paprika i paradajza jer im je ranije posađeno oboljelo i propalo već sada.
U mome kraju su proizvođači presadnica presad radili od sjemena srpskog porijekla - najviše Barbaru, Anitu, Šorok - šari, Slonovo i Bijelo uho i ostale srpske sorte jer su te najzastupljenije u ponudi dućana sa sjmenskom robom i cijenovno najprihvatljivije za proizvodnju presada. Obzirom da za srpanj dugoročna vremenska prognoza predviđa veoma puno barem malo kišovitih dana, a temperature budu povoljne za ostvarivanje zaraza, i preostale paprike i paradajzi koji se za sada još dobro nose sa navalom patogena bez uporne i adekvatne zaštite će biti ugroženi.
U profesionalnoj proizvodnji će se sada pokazati koliko je bitna genetska otpotnost biljke prema patogenu.
Osobno to vidim na primjeru proizvodnje paradajza gdje sam u proizvodnju ove godine uvela jedan novi hibrid koji se pokazao osjetljiv na bršunastu pljesan i koji je pokazao simptome, dok je ostalih četiri koji su u istom plasteniku ostalo zdravo.
Obzirom da primjenu kemije u proizvodnji nastojimo maksimalno izbjeći uvijek je dobro birati sorte i hibride otporne ili barem tolerantne na patogene i insekte - u paprici je tako bolje saditi zelene nego žute vrste jer će trips zelene manje oštećivati, a dobro je i svoje kupce educirati i naučiti ih da im je bolje kupiti paprike sa ponekom smeđom mrljicom nego čistu i lijepu ko sa slike ali tretiranu kemijom. Ja sam u edukaciju kupca uložila pet godina ponavljanja im istog i uspjela postići da tripse istretiram dva puta godišnje u proizvodnom ciklusu od osam mjeseci. Pojedini plodovi paprika mi imaju u kritičnom razdoblju smeđe pjegice, no, većina mojih kupaca zna zašto je to tako, i zadovoljni smo svi - manje kemije, više zdravlja za sve nas, a za moga muža manje nošenja motorne prskalice na leđima, a i manjeg financijskog troška. Je da neke plodove, one baš jako oštećene u berbi bacim u smeće, ali nije mi žao zbog toga - maloprodajna cijena mi pokriva takav gubitak, a svi zajedno ostajemo zdraviji, jer i ja jedem svoju papriku.
Sažetak moga upisa bi se mogao svesti na jednu misao, bitan momenat u odabiru sotrimenta za proizvodnju - prednost uvijek dati onome što posjeduje najveći mogući opus genetske otpornosti na patogene, jer nikada ne možeš znati kakvi će biti proizvodni uvjeti - nepovoljni ili povoljni za razvoj bolesti i štetnih insekata.