Koja ti je tamo nadmorska visina? Imaš kojih 250 - 300 m?
Kod nas se mlade gorice (mladi vinograd) sadiju (sade) na "reguli" (lokalni izraz)...
Regolanje / regula, je priprema tla za sadnju vinograda koje se od davnina radilo ručno, sa lopatama štihericama, štihalo se "grabu po grabu". Pod grabom se podrazumijeva kopanje na dubinu 3 - 4 štiha, odnosno do "lapora", lapor je vrsta zemlje. Znači krenuli su na donjem kraju brijega za vinograd i štihali, vadili zemlju do dubine cca 70-80 cm i slagali iza sebe , mukotrpan posao. Graba / rupa bi se radila po cijeloj širini parcele, dugačka bi bila cca 1m i duboka kako sam napisao 3-4 štiha lopate štiharice, odnosno 70-80 cm. I tako danima redom do vrha parcele. Na kraju je naravno ostala prazna graba, jer su iz nje zemlju odlagali iza sebe. Za zatrpati tu grabu bi ljudi negdje drugdje nakopali "odgovarajuču" zemlju, natovarili na kola i dovozili i punili ju dok ju ne bi zatrpali i izdigli iznad tla - jednako kao što je i sav ostali "izregulani" teren. (Danas je to nešto kao nemoguća misija, eventualno na velike parcele ljudi dovedu stroj i on to duboko preore, preokrene i to bude to.)
Ja sam ti opisao naš starinski način, ali teško da se budeš upustio u nešto takvo.
Lopata štiharica ti je ova "crna", lijeva, na priloženoj fotki, s federom, iliti pritiskačem za cipelu da kopaš, štihaš što dublje:
Bilo kakva lopata za "štihanje" koja nije točno takva i "tako opremljena" za mene nije štiharica
. Eto, ne moraš me poslušati...
Kod nas se mlade gorice (mladi vinograd) sadiju (sade) na "reguli" (lokalni izraz)...
Regolanje / regula, je priprema tla za sadnju vinograda koje se od davnina radilo ručno, sa lopatama štihericama, štihalo se "grabu po grabu". Pod grabom se podrazumijeva kopanje na dubinu 3 - 4 štiha, odnosno do "lapora", lapor je vrsta zemlje. Znači krenuli su na donjem kraju brijega za vinograd i štihali, vadili zemlju do dubine cca 70-80 cm i slagali iza sebe , mukotrpan posao. Graba / rupa bi se radila po cijeloj širini parcele, dugačka bi bila cca 1m i duboka kako sam napisao 3-4 štiha lopate štiharice, odnosno 70-80 cm. I tako danima redom do vrha parcele. Na kraju je naravno ostala prazna graba, jer su iz nje zemlju odlagali iza sebe. Za zatrpati tu grabu bi ljudi negdje drugdje nakopali "odgovarajuču" zemlju, natovarili na kola i dovozili i punili ju dok ju ne bi zatrpali i izdigli iznad tla - jednako kao što je i sav ostali "izregulani" teren. (Danas je to nešto kao nemoguća misija, eventualno na velike parcele ljudi dovedu stroj i on to duboko preore, preokrene i to bude to.)
Ja sam ti opisao naš starinski način, ali teško da se budeš upustio u nešto takvo.
Lopata štiharica ti je ova "crna", lijeva, na priloženoj fotki, s federom, iliti pritiskačem za cipelu da kopaš, štihaš što dublje:
Bilo kakva lopata za "štihanje" koja nije točno takva i "tako opremljena" za mene nije štiharica
. Eto, ne moraš me poslušati...