Zaposlil sam se nakon završene škole 1985. godine u velikoj prehrambenoj firmi. Plaće su bile male u odnosu na ostale firme, ali se stalno nekaj gradilo i firma je rasla. Bilo je tada u njoj zaposleno 10.500 ljudi. Danas je u toj firmi zaposlena cca polovica od tog broja. Na sreću firma je još živa. U to vrijeme su se masovno kupovala gradilišta i delale se hiže, klijeti, a poneki i vikendice na moru. Uglavnom sve sa svojim rukama i uz pomoć prijatelja. I u dvorištima su bili auteki. Uglavnom iz Zastave, ali su bili auteki za prepelati se i na more sa njima otići i to u firmina odmarališta (bila su 3 odmarališta) gdje se za male novce moglo ljetovati sa obitelji. Na selu su štale bile pune stoke, a u svakome dvorištu je bil traktorek, a u nekima dva ili čak i više njih. Kupovali su se novi traktori koji i dan danas voze, ali sve manje njih dela poljoprivredu jer mali poljoprivrednici su zemlju uglavnom dali u zakup velikima. Danas tome malome poljoprivredniku je gotovo nemoguće kupiti novi traktor, makar on bio indijac ili turčin. Štale su prazne, kravica više nema. Bolji su samo auteki, televizori su u boji, a džepovima su mobiteli koji su zamijenili fiksne linije i telefone na brojčanike.
Mladi ljudi su imali posla u lijepoj našoj i nisu morali prelaziti granicu u potrazi za poslom uz veliku vjerojatnost da se više nikada ne budu vrnuli doma. I nekad se odlazilo delat u Njemačku i Austriju u cilju da se priskrbi neka marka ili šiling kako bi se vrnuli doma i uložili u nekretninu ili svoje gospodarstvo.
Mi stari se sjećamo svega toga, a mladi budu za trideset, četrdeset godina pisali kak je današnje vrijeme bilo dobro jer im budućnost, kako sad stoje stvari, ne donosi ništa dobro.
Mladi ljudi su imali posla u lijepoj našoj i nisu morali prelaziti granicu u potrazi za poslom uz veliku vjerojatnost da se više nikada ne budu vrnuli doma. I nekad se odlazilo delat u Njemačku i Austriju u cilju da se priskrbi neka marka ili šiling kako bi se vrnuli doma i uložili u nekretninu ili svoje gospodarstvo.
Mi stari se sjećamo svega toga, a mladi budu za trideset, četrdeset godina pisali kak je današnje vrijeme bilo dobro jer im budućnost, kako sad stoje stvari, ne donosi ništa dobro.
Da posebno ne navodim da se akciji pronajde i turska malvazija. Svega ima i još samo fali da se naglasi da je sve to osigurala vlada na čelu sa AP. Veseli se narode u to vrijeme blagostanja.
