Nekad, kad sam bil dečec, bila je stara hižica bez fasade, unutra lampe bez plafonjeri. Kad sam došel z škole, ružđila se koruza, šrotalo picekom, kosalo racami...najesen smo koruzu brali, grozdje trgali, prešali...došli navijek vujci, strici, bake, dedeki, sestrične, bratići...pomagali smo jedni drugima. V šume se išlo zajednički navek...bile su dve vrste salame u dućanu, črni i bijeli kruh...družili smo se, nekad i poslije pol noći... najljepše djetinjstvo sam imal.
Danas imamo sve, ali doslovno sve...i ne družimo se više...