-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
Poučne priče, aforizmi, poslovice, anegdote
- Temu pokrenuo Bratko
- Datum prvog posta
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 10,775
drpio
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 10,775
Viduka OPG
Iskusan lik
- Tu od
- 23 Velj 2019
- Poruka
- 3,657
nimrennermin
Iskusan lik
- Tu od
- 1 Pro 2014
- Poruka
- 1,709
Viduka OPG
Iskusan lik
- Tu od
- 23 Velj 2019
- Poruka
- 3,657
nimrennermin
Iskusan lik
- Tu od
- 1 Pro 2014
- Poruka
- 1,709
" Život ?
To ti je, znaš ono na grobu,
pa kad piše godina rođenja i godina smrti.
E ona crta između to je život..."
Đorđe Balašević
To ti je, znaš ono na grobu,
pa kad piše godina rođenja i godina smrti.
E ona crta između to je život..."
Đorđe Balašević
Lee Champa
Iskusan lik
- Tu od
- 9 Tra 2019
- Poruka
- 10,775
Isusek!
www.index.hr
Gospođa iz Srbije koja objašnjava kako je Zagreb dobio ime je sve, morate čuti ovu teoriju! - Lajk.hr
Pa kakvi likovi dobiju prostor na televiziji!
www.index.hr
Mama mi je svakog jutra ostavljala 2 kune na stolu. Da imam za užinu. Da ne budem "onaj siromašni".
Jednog jutra – samo kuna.
Tiho je rekla: "Izvini sine, ne mogu ti više dati, nećemo imati sutra da jedemo."
Te noći sam čuo kako plače. Nisam razumio. Bio sam dijete.
Sutradan, na stolu... više nije bilo ni kune. Samo suza na stolnjaku.
Danas...
Cesta mi je život. U retrovizoru prošlost, ispred mene borba.
Ali uvijek imam dvije marke više – jer sad ja ostavljam na stol. Da moji ne osjete ono što sam ja tada osjetio.
Za sve majke, očeve, nane i dede...
Jednog jutra – samo kuna.
Tiho je rekla: "Izvini sine, ne mogu ti više dati, nećemo imati sutra da jedemo."
Te noći sam čuo kako plače. Nisam razumio. Bio sam dijete.
Sutradan, na stolu... više nije bilo ni kune. Samo suza na stolnjaku.
Danas...
Cesta mi je život. U retrovizoru prošlost, ispred mene borba.
Ali uvijek imam dvije marke više – jer sad ja ostavljam na stol. Da moji ne osjete ono što sam ja tada osjetio.
Za sve majke, očeve, nane i dede...
uz živote naše, nemoj ovak' više pisati. Istina zna biti jako bolna.
