S E L J A K
Dok većina od nas spava, on već ore.
Dok drugi planiraju odmor, on broji troškove za gorivo, popravke, sjeme...
Dok se neki žale na vrućinu, on se znoji pod suncem, obrađujući zemlju koja će sutra nahraniti mnoge obitelji.
Njegov dan nije ograničen na osam sati rada – traje od svitanja do sumraka, bez garancije da će trud donijeti plod.
Na putu ga psuju jer traktor usporava promet, a kad im na sto dođe kruh, rijetko se zapitaju ko je zaslužan za to.
U borbi sa administracijom, vremenom, sušom, kišom koja zna pokvariti planove, i nepreglednim nizom napasti – divljači, glodavaca, skakavaca – seljak se ne predaje.
Ali, zašto to radi?
Odgovori su svuda oko vas.
Svaki zalogaj koji uzmete, svaki komad odjeće koji obučete, svaki gutljaj mlijeka koji vas okrepljuje – sve je to djelo njegovih ruku.
A ono što ga najviše pokreće? Ljubav prema zemlji i osjećaj ispunjenosti kada zna da je uradio nešto važno.
Hvala svim farmerima koji nas hrane.
Kopirano iz nekog posta..